Kruške i jabuke

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Gianni Rodari, Čipolino, red. Mario Kovač

  • GK Žar ptica: Gianni Rodari, Čipolino, red. Mario Kovač; Asja Jovanović (Grofica Trešnja), Drago Utješanović (Sinjor Pomidor) i Ana-Marija Bokor (Jagodica)Premda se u knjiškom obliku njegova djela ubrajaju u omiljenu dječju literaturu, romani za djecu talijanskog književnika i novinara Giannija Rodarija rijedak su gost domaćih kazališnih pozornica. Zadnjih godina stvari se ipak mijenjaju. Nakon hvaljene prošlogodišnje premijere baleta za djecu Cipollino u HNK u Splitu, koju je prema Rodarijevom literarnom predlošku a na glazbu Karena Hačaturijana osmislio i koreografirao Henrik Majorov, i zagrebački su mališani dobili mogućnost vidjeti odrastanje Mladog luka (jer cipollino u talijanskom jeziku znači upravo mladi luk), ovaj put na daskama dramskog kazališta.

    Rodarijev svijet antropomorfna voća i povrća te poneke životinje nastavaju brojni zanimljivi likovi koji omogućuju razmahivanje mašte autorskoga tima predstave. Priliku su najbolje iskoristili Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić koji potpisuju likovnu obradu predstave. Njihovi kostimi raskošni su no ne i kičasti te su sjajan primjer skladne kombinacije razigrane mašte i dobra ukusa. Svjestan snage kostima, dvojac Bitanga/Vukelić scenu je ogolio, zaogrnuvši je tek svjetlom (oblikovatelj rasvjete Olivije Marečić) i zastorom sa stiliziranim prikazom vrta u dubini, što omogućuje brzu izmjenu prizora dočaranih sa svega nekoliko rekvizita.

    GK Žar ptica: Gianni Rodari, Čipolino, red. Mario Kovač; Sven Jakir (Čipolino) i Zrinka Kušević (Pauk Hromi)U obilju likova Rodarijeva romana, od kojih svaki posjeduje barem jednu intrigantnu karakternu crtu, bio je izazov odabrati one najzanimljivije i uklopiti ih u kazališnu priču. Redatelj Mario Kovač i dramaturginja Ana Prolić-Kragić napravili su pogrešku želeći ih obuhvatiti što više. Zbog toga cjelina djeluje pomalo pretrpano, pojedini su likovi pamtljivi samo po kostimima ili glumačkoj gesti (najpamtljivije je namigivanje Pauka Hromog, u kojeg su se spojili odličan kostim, dobro koreografirani pokret Maje Kovač i uživljenost Zrinke Kušević), dok su dijelovi teksta očito namijenjeni samo odraslima i stoga djeci nerazumljivi.

    U tako oblikovanoj predstavi ne čudi da je svoju glumačku zadaću najbolje odradio Sven Jakir koji nije morao posezati za izvanjskim efektima nego je lik Čipolina mogao graditi i iznutra, davši mu energičnost i beskompromisnu odlučnost tinejdžera. Najslabiji dojam ostavlja Sanja Sumrak koja u ulozi Grofa Višnjića glumi dječaka umjesto da bude dječak. U njezinu je slučaju riječ i o lošoj glasovnoj artikulaciji, vidljivoj i u ulozi Čipolina, koja zahvaljujući pretjeranu afektiranju umjesto istinske tragike žrtvovanja - koja je i početak cijele priče, dobiva bespotrebnu komiku karikature.

    GK Žar ptica: Gianni Rodari, Čipolino, red. Mario Kovač; Vesna Ravenšćak (Poriluk Porilukić), Nikša Marinović (Kruško Kruškić), Dino Škare (Tikvić), Sven Jakir (Čipolino), Sanja Sumrak (Čipolone) i Ana-Marija Bokor (Odvjetnik Grašak)Mario Kovač nije se mogao odlučiti želi li zločeste likove prikazati kao karikirane trapavce (na što primjerice upućuje koreografska stilizacija Kraljevića Limuna) ili zločince (na što ukazuju riječi vješanje, smrt i zatvor, kao i dramatičnost kojom se izgovaraju).

    U dijelovima predstave vidljivo je da je redatelj pokušao od Čipolina stvoriti puno više od predstave za djecu, no kao da se u jednom trenutku uplašio smjera kojim je njegov rad krenuo ili se jednostavno sjetio da je ciljana publika ipak dječja, te ga naknadnim izvanjskim efektima ublažio pa se cjelina doima poput ne osobito uspjela kompromisa.

    © Goran Ivanišević, KULISA.eu, 7. lipnja 2008.

Piše:

Goran
Ivanišević