Poziv na uprizorenje
Antologija novije češke drame, prir. Kamila Černà, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2009.
-
Impresivan niz objelodanjenih drama ukoričen u kratka antologijska izdanja biblioteke Mansioni Hrvatskog centra ITI započet izborom iz ruske disidentske drame, a nastavljen predstavljanjem novije ili suvremene škotske, makedonske, austrijske, talijanske, mađarske i francuske dramske književnosti nedavno je upotpunjen i vrijednom Antologijom novije češke drame nastalom u suradnji s Institutom umjetnosti i Kazališnim zavodom u Pragu. Priređivačica Kamila Černà autorica je informativna predgovora u obliku kratkog kontekstualnog pregleda najvažnijih zbivanja i stremljenja u suvremenoj češkoj drami. S po jednim tekstom u antologiju je uvršteno četvero autora i jedna autorica, predstavnici različitih naraštaja češke dramatike, od kojih su tek dvojica dramatičara relativno poznati hrvatskoj publici odnosno izvođeni na našim scenama (Václav Havel i Petr Zelenka). Za prijevode tekstova na hrvatski jezik zaslužne su Renata Kuchar i Katica Ivanković.
Antologijski niz otvara drama Odlaženje Václava Havela napisana 2007. godine. Havel je priznati i iznimno ugledan dramatičar, već odavno kanonizirani češki autor te ga zasigurno nije potrebno detaljnije predstavljati ni hrvatskoj publici, posebice s obzirom na njegovu dugogodišnju istaknutu političku ulogu u današnjoj Češkoj Republici. Podsjetimo, Havel se, započevši svoje kazališno djelovanje šezdesetih godina prošloga stoljeća vrlo brzo etablirao i na inozemnoj sceni, da bi potom u matičnoj zemlji, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina zahvaljujući svojemu antitotalitarističkom djelovanju bio zabranjen autor; no nije prestajao pisati dramske tekstove. Napustivši političko djelovanje nakon isteka desetogodišnjeg predsjedničkog mandata vratio se dugo godina prekinutoj dramatičarskoj profesiji i napisao spomenutu dramu, svoju osamnaestu po redu računajući od početaka njegova profesionalnog rada. I u toj se drami iznova mogu prepoznati neke od glavnih preokupacija i stilskih obilježja njegova dramskog pisma. U Odlaženju, s ponekom intertekstualnom reminiscencijom i posudbom iz Kralja Leara i Višnjika, usredotočujući se na središnji lik, bivšega kancelara Dr. Riegera u okružju njegove vile (u drami se mogu prepoznati i elementi ironičnoga autorova autobiografskog iskaza) te ocrtavajući situacije koje postepeno naviru nakon prestanka obnašanja njegove funkcije, autor koristeći i zanimljive metadramske postupke, razobličuje negativne aspekte vladajućih političkih mehanizama.
I sljedeći dramatičar iznimno plodnog opusa, Milan Uhde, ovdje predstavljen tragikomedijom Čudo u kući jada, praizvedenom iste godine kada je napisana i Havelova (2007), pripada generaciji etabliranoj šezdesetih godina, a s Havelom ga, osim istaknutoga političkog djelovanja i statusa zabranjenog autora u Čehoslovačkoj, povezuje povratak dramskom pismu nakon nedavnog odlaska s aktivne političke pozicije. Uhdeova drama na pomalo groteskan način kroz povijest jedne obitelji u pozadini progovara i o dijelovima češke povijesti od kraja tridesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća.
Mlađu generaciju autora koji počinju djelovati u devedesetima, a punu afirmaciju dosežu nešto kasnije, zastupaju Petr Zelenka, David Drábek i Markéta Bidlasová. Ove mlade dramatičare ne povezuje zajedničko ishodište kao ni sličnost interesa i dramske poetike, no ono u čemu se kod njih mogu pronaći tematske dodirne točke, za razliku od prethodnih, je ustrajavanje na seciranju intime, privatnosti i razgolićenja ljudske emocionalnosti, kroz koju, svaki od autora na svoj, ponešto začudan način, uspijevaju prikazati neka od temeljnih stanja i atmosferu suvremenog doba. Filmski redatelj, scenarist i dramaturg Petr Zelenka predstavljen je svojom debitantskom i od kritike nagrađenom dramom Priče o običnome bezumlju (2001) u kojoj prati svakodnevicu tridesetšestogodišnjeg Petra i ljudi koji ga okružuju stavljajući naglasak na pomaknute i bizarne elemente. Posebna je vrijednost drame sadržana u vrlo razgranatim jezičnim oblicima, ponajprije upotrebom kolokvijalizama, žargona i slenga.
Od vrlo plodnoga Drábeka uvršten je neuobičajeno simboličan tekst Plesači na vodi (2003) zanimljive strukture i formalnih obilježja. Okosnicu drame predstavljaju trojica bliskih prijatelja različitih profesija koji proživljavaju svojevrsnu krizu srednjih godina. Zrcaleći njihova izgubljena uporišta i skeptičnu razočaranost u smislenost življenja Drábek ozbiljno, ali i na humorističan način progovara o tjeskobi i duhovnoj praznini suvremenog svijeta. Zamčica, s podnaslovom komedija iz šume (2005) Markéte Bidlasováe komorni je groteskno-poetski komad s malim brojem likova posve nadrealnog psihološkog ugođaja i ekscentričnog naboja za čije je potpuno razumijevanje potrebno studiozno čitanje.
Drame uvrštene u ovu antologiju pokazuju tematsku i stilsku raznolikost i bogatstvo novije i suvremene češke dramske produkcije, a priređivačica je vodila računa i o različitim kriterijima pri njezinu sastavljanju, stoga ni redoslijed drama ne robuje sasvim kronologiji nego možda puno više govori o autoritetu kojega zastupljeni dramatičari imaju na suvremenoj češkoj pozornici. Pri izboru dramskih tekstova oslonila se ponajviše na sud struke i kritike ne zapostavivši pritom ni sud publike. U hrvatskim okvirima tiskanje ove antologije predstavlja ne samo dobrodošlu knjigu za upoznavanje dijela suvremene češke književnosti nego i snažnu poveznicu dviju kultura, a za nadati se je da će i ova antologija privući širok spektar čitatelja različitih profila, te ono najvažnije, izazvati hrvatske scene na dosjetljiva i znalačka uprizorenja.
© Ana Gospić, KULISA.eu, 30. kolovoza 2010.
Piše:

Gospić