115 dubrovačkih kazališnih godina
Miljenko Foretić, Kazalište u Dubrovniku, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2008.
-
Četrdeset i peta knjiga teatrološke biblioteke Mansioni Hrvatskoga centra ITI, objavljena krajem 2008. godine, predstavlja izbor iz opusa značajnog i svestranog hrvatskog povjesničara i teatrologa Miljenka Foretića (1938-2003). Foretić je tijekom dugogodišnjeg sustavnog znanstvenog istraživanja svoju ljubav prema kazalištu usmjerio ponajviše na proučavanje i dokumentiranje dubrovačke kazališne povijesti, iz čega su proizišle pionirske i vrijedne studije razasute po različitim zbornicima i periodici. Konačno ukoričen u knjizi, izbor iz njegova bogatoga stvaralaštva, u uredničkoj redakciji nedavno preminulog akademika Nikole Batušića, nudi na uvid odabrani presjek Foretićeva teatrološkog rada.
Knjiga je tematski podijeljena na dva dijela: prvi, obimniji dio usredotočen je na iscrtavanje povijesti dubrovačkog kazališta. Foretić tako donosi dragocjene podatke o dubrovačkom kazališnom životu u širokom vremenskom rasponu, od otvaranja Bundićeva kazališta 1865. godine preko prikaza rada brojnih amaterskih skupina i kazališnih društava do osnivanja institucionalnog kazališta, zaključujući svoj pretežno dokumentaristički prikaz 1980. godinom. Iako studija nije napisana kao cjelovita sinteza dubrovačke kazališne povijesti 19. i 20. stoljeća, u njoj se zrcale sva značajnija događanja i stječe relativno kompletna slika dubrovačkih kazališnih zbivanja, a uvrštena su i gostovanja profesionalnih dramskih i opernih ansambala. Na osnovu brojnih arhivskih istraživanja i različite periodičke građe ova temeljita studija uključuje brojne informacije o repertoaru, glumcima, kazališnim ravnateljima i mnogim drugim aspektima scenskoga života. Prikazana je i recepcija pojedinih predstava, portretiraju se pojedine skupine, analizira se kazališna arhitektura, a povremeno donose i značajne sociološke analize, uključujući i ekonomske aspekte produkcije.U drugi dio, podnaslovljen Književnost i kazalište, uključene su tri Foretićeve antologijske studije. Prva je poznata sinteza sa važnim autorskim prinosima o kazališnom životu renesansnog Dubrovnika, usredotočena na djelovanje Marina Držića kao najvažnijeg protagonista toga razdoblja. Ističući Držićevu snagu u europskom kontekstu, Foretić se bavi detaljnom analizom svih sastavnica njegove kazališne produkcije. Sljedeća studija usredotočuje se s jedne strane na povezanost Iva Vojnovića i dubrovačkog kazališnog života istražujući dramatičareve osobne prinose kazališnoj praksi, dok su s druge strane kronološkim redoslijedom zabilježene i promotrene važnije izvedbe njegovih tekstova do 1965. godine. Posljednji tekst prati recepciju Vojnovićeva Prologa nenapisane drame od praizvedbe, odnosno tek djelomičnog dubrovačkog uprizorenja iz 1925. godine preko mahom negativno obilježenih kritičkih prikaza i teatroloških stajališta o scenskoj prijemčivosti ove poetske drame pa sve do njezine konačne izvedbe u Kazalištu Marina Držića 1971. godine i novonastalih odjeka.
Na kraju slijedi intimistički topao, ali i stručan pogovor Nikole Batušića o Miljenku Foretiću kao prijatelju, suradniku i teatrologu, te bibliografska napomena o tiskanim studijama u knjizi, a donosi se i pregledni izbor iz opsežne bibliografije Foretićevih kazališnih kritika, ogleda i članaka, uz bilješku o piscu. Knjiga je opremljena i značajnim slikovnim materijalima, pretiscima kazališnih plakata, programa, portretnim fotografijama i fotografijama s predstava.
Na kraju, ovaj reprezentativan izbor iz bogatoga stvaralaštva Miljenka Foretića predstavlja konačno i široj zainteresiranoj publici nadarena, studiozna i upućena zaljubljenika u rodni grad i njegovu sraslost s kazalištem u punom smislu te riječi; dok će rijetkim povjesničarima hrvatskog kazališta, ali i stručnjacima i istraživačima različitih profila koji djeluju u polju humanističkih i društvenih znanosti pružiti mnoštvo dragocjenih informacija, uporišta i nadahnuća za daljnja istraživanja.
© Ana Gospić, KULISA.eu, 3. lipnja 2010.
Piše:

Gospić