Djeci tek šarmantne mrvice

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Matovilka ili o pohlepi (prema motivima iz priče Braće Grimm), red. Dario Harjaček

  • Kazalište Dubrava, Zagreb: Matovilka ili o pohlepi (prema motivima iz priče Braće Grimm), red. Dario Harjaček

    Osim što čudesnom atmosferom, melodioznošću rečenica, napetošću zapleta i sretnim krajem odlično uspavljuje djecu (često i prije kraja, što joj otvara vrata novim pričanjima i prepričavanjima), bajka se vremenskom i prostornom nedefiniranošću te univerzalnošću poruke savršeno uklapa u sva vremena i prostore komentirajući ih, kritizirajući, poučavajući i ukazujući na zablude. Iako sve bajke sadrže notu svevremenosti, Matovilka se dodatno privezuje uz naše doba zajedničkim nazivnikom konzumerizam.

    Da je tako, pokazuju dva nova čitanja te bajke nastala gotovo istovremeno, a opet tisućama kilometara udaljeno, kako prostorno, tako i koncepcijski. Prvo je čitanje holivudski animirani film Vrlo zapetljana priča, a drugo kazališna predstava Matovilka ili o pohlepi Kazališta Dubrava. I dok animirani film priču o matovilcu, gladnim roditeljima i zloj vještici koja zelene listiće naplati njihovom tek rođenom kćerkicom prikazuje očekivano zaslađeno i ublaženo stvarajući idiličan nacrtani svijet, na kazališnim daskama u Dubravi zeleni listići matovilca pretvoreni su u znatno okrutnije i aktualnije zelembaće.

    Kazalište Dubrava, Zagreb: Matovilka ili o pohlepi (prema motivima iz priče Braće Grimm), red. Dario HarjačekTaj pomak i izjednačavanje univerzalnih želučanih i danas posebno živih džepnih potreba ključni je element novog čitanja bajke kojim ju je dramaturg i redatelj Dario Harjaček uveo u svijet suvremenog potrošačkog društva, kredita, hipoteke, kamata, dividendi i brojnih, većini tek slabo razumljivih, a djeci u potpunosti stranih, bankarskih izraza. Iako je početnoj ideji zelembača kao ključa bajke podredio cijelu predstavu, Harjaček nije upao u opasnost ponavljanja i istrošenosti izbjegavši je stalno novim redateljskim rješenjima i scenskim iznenađenjima. Tako je, između ostalog, potrošački kontekst pojačao reklamama kao umetcima u predstavu. U svom htijenju i agresivnom pristupu te reklame, na tragu onih koje nas okružuju u stvarnom životu, na kraju predstave i fizički prodiru u publiku, odnosno potencijalne konzumente.

    Svijet konzumerizma širi se i na same likove koji postaju miševi na prodaju. Vještica Matovilku uči da postane najbolja i najprodavanija lutka, a spašava je hrabri Action Man, odnosno Action Miš. Ključni je problem zanimljivo zamišljenog koncepta činjenica da se njime predstava naglašeno obraća odraslim gledateljima, dok se djeca, kojoj bi trebala biti upućena, moraju zadovoljiti vizualnim slojem.

    Strukturno, okvir predstave čini improvizacija troje glumaca koji oblikuju lutkarsku predstavu na tragu naslovne bajke, pred gledateljima rasprostirući cjelovitu suvremeno pročitanu Matovilku bez rezanja suvišaka. To dovodi do ritmičnog pada u središnjem dijelu koji je mogao biti djelomično ubrzan pripovjednom intervencijom poput vrlo zgodnog jurećeg završnog dijela.

    Kazalište Dubrava, Zagreb: Matovilka ili o pohlepi (prema motivima iz priče Braće Grimm), red. Dario HarjačekU zahtjevnom ispreplitanju glumačkih i animatorskih zadataka izvođači su se uglavnom znatno bolje snašli s lutkama zijevalicama na rukama. Dunja Fajdić kao Matovilka i Mišica, Matija Kezele u ulozi Miša i Pripovjedača te Jadran Grubišić kao Kraljević i Pripovjedač stvorili su vrlo dinamičan i razigran lutkarski svijet u kojemu su male krpene junake animirali pomalo prenaglašenim pokretima ispunjenim duhovitim minijaturama davši im time dozu karikaturalnosti i luckaste duhovitosti, a pritom im ne oduzevši životnost. Također, odlično su iskoristili mogućnosti lutaka u usporenim scenama, brzinskim propadanjima, izranjanjima i letovima. U glumačkom sloju bili su vidljivo lošiji, posebice Grubišić koji je pretjerano naglašavao pokrete ruku, te bez lutka ispred sebe auditivno zvučao pomalo neuvjerljivo. Glumački je najbolja bila Marta Bolfan Ugljen koja je kao Vještica imala najzahtjevniju glumačku rolu, dok je lutkarski, animirajući Žabu, minimalizirana.

    Glazba Frane Đurovića bila je ritmična i pamtljiva, dok su songovi bili neopterećeni viškom riječi. Scenografija grupe GLOP Dramskog studija DKD-a vrlo je funkcionalna i ispunjena zanimljivim prostorima igre te paravanima u obliku rupa u zidu. Pokretljive ručne lutke zijevalice, iste autorske grupe, vizualnom razigranošću te pomalo luckastim izgledom s pokojim šarmantnim suviškom odlično su se uskladile s tipom animacije.

    Matovilka ili o pohlepi odlično se naslonila na konzumerizam prisutan u samoj bajci, iščitavši je na zanimljiv način te ispunivši vrlo duhovitim minijaturama i vrlo razigranim i animatorski uvjerljivim lutkarskim slojem. U silnim mogućnostima pomalo je izgubila ciljanog gledatelja te je, nažalost, ostala visjeti u rascjepu između njega i odraslih pratitelja.

    © Igor Tretinjak, KAZALIŠTE.hr, 24. ožujka 2011.

Piše:

Igor
Tretinjak