Slapstick šetnja kroz povijest
Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Renata Carola Gatica (prema dramskom tekstu Vremeplov Lane Šarić), Mala djeca, veliki ljudi, red. Renata Carola Gatica
-
Početni impuls za revoluciju, globalne ili lokalne, duhovne ili materijalne prirode, krije se u klici nezadovoljstva malog-velikog pojedinca. Ponekad je to nemogućnost pretakanja vlastitih snova u stvarnost, a katkad nemogućnost samog sanjanja. Posljedice, ma kakve bile, mijenjaju prostore koji nas okružuju presudno utječući na nas same. Nekolicinom velikih sanjara koji nisu dopustili jutrima da ugase njihove sne, čime su presudno odredili naše društveno i kulturno okruženje, bavi se predstava Mala djeca, veliki ljudi.
Kako je red da svoj progovori o svome, tako su o hrvatskim povijesnim revolucionarima odlučili progovoriti suvremeni revolucionari po domaće. Motivaciju i okvir predstave tako čini pobuna nekolicine gledatelja koji, nezadovoljni uvijek istim predstavama, odluče pogledati nešto revolucionarno. Kako bi to i postigli, preuzimaju stvar, odnosno pozornicu, u svoje ruke i stvaraju željenu predstavu kroz niz kratkih i vrlo duhovitih epizoda iz djetinjstva budućih značajnih Hrvata. Na sceni se izmjenjuju mlađahni kralj Zvonimir, Marin Držić, Matija Gubec i Faust Vrančić, ban Jelačić, Zagorka, Tito i Franjo Tuđman te maleni Ivica i Janica Kostelić koji unose dašak aktualija za kraj. Pred gledateljima se nižu njihovi dječački / djevojački snovi i želje, ali i nezadovoljstva, koji će ih pretvoriti u povijesne i umjetničke veličine, a sve pod krilaticom slijedi svoj san pojačanom sa sve se može kad se hoće.Možebitne povijesne epizode novopečeni izvođači izvode iza bijelog platna na način kazališta sjena koje, dodatno obrubljeno, djeluje poput slapstick komedija iz razdoblja nijemog filma. Na tom su tragu i karikirana gluma i pokreti (Natalija Manojlović), duhoviti gegovi ispunjeni ozvučenim udarcima na tragu animiranih filmova te vrlo zabavni vizualni efekti, odlično riješeni uz pomoć grafoskopa, koji scensko platno pretvaraju u filmsko. Osim ritmički ujednačenim duhovitim minijaturama, autorica i redateljica Renata Carola Gatica povijesne je epizode ispunila vrlo zgodnim točkama prepoznavanja. Tako Jožek Broz završava u znanoj nam i dodatno naglašenoj pogrbljenoj pozi na tragu one u Kumrovcu, a mali Francek Tuđman sa stisnutim šakama iznad glave, do čega je došao hvatajući muhu, poprativši uspješan lov prepoznatljivim uzvikom: “Imamo je!“
U strukturu odlično izbalansiranog poučavalačkog i zabavljačkog sloja, gdje potonji suvereno vlada i kao pravi vladar elegantno i nenametljivo propušta zrnca spoznaje, autorica i izvođači upleli su i vrlo zabavne vlastite komentare. Tako scene s malim Jožekom i Francekom dobrim dijelom izgledaju identično jer se povijest ponavlja, samo su akteri drugi.Luka Juričić, Dean Krivačić, Tomislav Krstanović i Igor Kovač vrlo su precizni i duhoviti u naglašenoj parodičnosti i karikaturalnosti na tragu slapsticka te odlično koriste dvodimenzionalnost kazališta sjena i njegovu dubinu. Također, vrlo su šarmantni i uvjerljivi u interakciji s publikom u realističnijem izvanteatarskom okviru. Na tragu scenske razigranosti i dinamike je i glazba Mihaela Nikolića izvedena na klaviru s naglaskom na ritmu, dok je scena Domagoja Klasića, Marija Mišaka i grupe GLOP Dramskog studija DKD-a bila funkcionalna uz odlično riješene scenske efekte.
Predstava Mala djeca, veliki ljudi zgodna je, zabavna i duhovita posveta slapstick komediji iz razdoblja nijemog filma i osobama koje su, preuzevši vlastitu sudbinu i snove u svoje ruke, stvorile kapitalna djela i preusmjerile povijest Hrvatske.
© Igor Tretinjak, KAZALIŠTE.hr, 17. svibnja 2011.
Piše:

Tretinjak