Smrt Molièrea

Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Umišljeni bolesnik, red. Damir Mađarić

• 
  
  Povodom Dana vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić, 8. prosinca premijerno je izveden Molièreov Umišljeni bolesnik u adaptaciji i režiji Damira Mađarića. Izvedba se otvara scenom u kojoj Argan (Robert Ugrina) sjedi na svome prijestolju i pregledava liječničke račune. Ubrzo upoznajemo Toinette (Tatjana Bertok Zupković i u ulozi Belinee), grubu, ali dobronamjernu sluškinju koja se zaštitnički postavlja prema Angelique (Maja Lučić), te drugu Arganovu ženu Belineu, koja mu se predstavlja kao vjerna žena, a zapravo se samo želi dokopati njegova novca uz pomoć Notara (Vladimir Andrić). Pravi zaplet započinje kada Argan osmisli udati svoju kćer Angelique za mladog liječnika Thomasa Diafoirusa (Vladimir Andrić) kako bi mu uvijek bio pri ruci. S jedne strane spriječiti ga pokušava Toinette, s druge Angelique i njezina velika ljubav Cleante (Ivan Ćaćić i u ulozi Thomasova oca), na kraju se umiješa i Arganov brat Beralde (Vladimir Andrić), a sve završava Arganovom naredbom da se Angelique uda za Thomasa koji je odvlači sa scene.
  
  Mađarićeva adaptacija i drugačije viđenje Umišljenog bolesnika predstavlja neuspjeli redateljski pokušaj poigravanja s klasikom na svim razinama dramske izvedbe. Postavivši komad iz vizure Argana kao kralja Luja XIV. – tiranina, vlastodršca, manipulatora, koji na sceni nemilice tuče, seksualno zlostavlja i zadovoljava svoje hirove ovisno o trenutnom raspoloženju, Mađarić je napustio izvornu Molièreovu zamisao o ismijavanju liječnika. Pritom je s jedne strane pokušao sačuvati temeljne zaplete (poput nevjerne žene, kćerine skrivene ljubavi, Arganove želje za brakom s Thomasom), a s druge je strane morao nadopisivati tekst kako bi proveo svoju ideju. Filigransku preciznost koja je pritom potrebna Mađarić nije imao. Velik broj manjih radnji ostao je nedovršen, scene isprekidane, sudbina likova nepoznata, psihološka motivacija neodređena, a scenska radnja nerazumljiva, spora i nelogična.
  
  Osim toga pretjerao je i s naglašavanjem karaktera likova pa su tako Arganova glavna obilježja seksualna ugroženost, zlostavljanje žena i pražnjenje probavnog trakta, koje publika mora neprekidno slušati sa zvučnika, što sredinom izvedbe postaje mučno. Također su degutantne, suvišne i dramaturški nelogične scene s eksplicitnim seksualnim sadržajima koje se provlače cijelom izvedbom (Argana za vrijeme cijelog razgovora s Notarom Belinea oralno i seksualno zadovoljava, a Notar se tome pridružuje i spolno opći s prijestoljem, prilikom razgovora s Cleanteom Argan seksualno napastuje Toinette, a u uvodnoj sceni liže joj lice i miriše analni otvor…). Većina likova banalno je iskarikirana i njihova scenska vizura predstavlja sugestivnu masku koju navlače, na primjer, likovi Vladimira Andrića – Thomas je ružni, ali inteligentni mladi liječnik s dječjom paralizom i tikovima, a Notar mu je živčan i nabrijan zbog kokaina koji ušmrkava!? Takva karakterizacija likova temelji se na priprostim i banalnim gestama koje pokušavaju djelovati na publiku na prvu loptu, dok stvarna psihološka motivacija likova ne postoji.
  
  Govoriti o glumačkim kreacijama, u izvedbi koja je dramaturški i koncepcijski tako postavljena, praktički je nemoguće. Valja samo naglasiti da se ansambl još dobro i držao te da su veliki glumački potencijali koje je Mađarić imao na raspolaganju ovako uzalud potrošeni. Na žalost publike, nisu se mogli nositi s nesuvislim motivacijama likova, nedorečenom dramskom radnjom i dramaturškim nelogičnostima.
  
  Doprinos svemu navedenom dala je i scenografija Ivice Zupkovića, koja se sastoji samo od predimenzionirang prijestolja i ne mijenja se. Prijestolje predstavlja sobu, ormar, ladice, prostor iza kojeg se likovi sakrivaju te nema nikakvu funkciju osim što potencira kraljevsku karakterizaciju Argana. Čak ni kostimi Marije Šarić-Ban nisu tvorili logičnu i dosljednu vizualnu cjelinu. Argan je stiliziran u nečemu što podsjeća na Francusku sedamnaestog stoljeća, dok Thomas, njegov otac i Beralde nose suvremena odijela, Belinea je odjevena poput žene u crvenom (osvjetljenje scene bordel-crvenom bojom to još i naglašava), Angeliquein kostim je nedefiniran, a Fleurant (Zorko Bagić) nosi odijelo engleskih batlera.
  
  Prva ovosezonska premijera vinkovačkog kazališta takvom redateljskom zamisli ne šokira, ne začuđuje, ne postavlja pitanja, ne postoji s nekim razlogom niti donosi zaključke. Ništa čudno s obzirom na već viđenu, u svim aspektima vrlo sličnu izvedbu Seksa i gladi, koju je Mađarić režirao u Vinkovcima 2010. Redatelj je u tekstu programske knjižice potencirao kako je Molière nadživio Luja XIV. i uskliknuo mu: „Živio Molière!“ Ako je dosada i živio, Mađarića nije uspio preživjeti!
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 10. prosinca 2011.

Piše: