Kad se autor bavi sam sobom

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, i Kazalište Virovitica: Miran Kurspahić i Rona Žulj, Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava, red. Miran Kurspahić

  • Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, i Kazalište Virovitica: Miran Kurspahić i Rona Žulj, Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava, red. Miran Kurspahić

    Programska knjižica uvodi gledatelja u predstavu simpatičnom anegdotom: zagrebačko Dječje kazalište Dubrava i Kazalište Virovitica poželjeli su postaviti na scenu slavni dječji roman još slavnijeg Salmana Rushdiea, Harun i more priča, no odbijena im je upotreba za tu priliku napravljene dramatizacije i tako su im uskraćena autorska prava. No, raspoloženi redateljsko-dramaturški tim Kurspahić – Žulj odlučio se tvrdoglavo suprotstaviti birokraciji i zaploviti morem priča na vlastitom malom čamcu, koristeći samo kartu ocrtanu u romanu koji ih nije htio. 

    Harun je postao Mladen, voda mlijeko, a more priča preraslo je u polja mašte i završilo u naslovu predstave. Sličnosti s izvornikom su brojne, od živopisnih likova do osnovne bajkovite priče, ali od toga je puno snažnije intenzivno udomaćivanje i aktualiziranje materijala. Istovremeno autori se žele dotaknuti i svog incidenta s autorskim pravima, pa Mladenov otac ne gubi dotok vode mašte nego autorska prava (odatle podnaslov), a poglavarica zemlje tame s one strane mjeseca postaje Cenzura. 
    Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, i Kazalište Virovitica: Miran Kurspahić i Rona Žulj, Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava, red. Miran Kurspahić
    No, to je tek djelić obračuna sa zlima ovoga svijeta, jer čitavom predstavom gusto su posijane aluzije na brojne više ili manje aktualne afere, javne osobe, prijepore o kojima se govori. Mljekarčić se zove Rajić, a vozač kamiona je Ljubo (i ćelav je baš poput Rojsa), a prijeti se, među ostalim, i ZAMP-om. Mreža političkih pošalica toliko je gusta da se i odrasla publika povremeno može pogubiti (meni je, na primjer, promaklo po kojem se od dvojice istaknutih, političar Ivo tako zove). Djeci, jasno, sve to skupa ne znači baš ništa. 

    Na žalost, bojim se da im malo znači i takozvana kritika suvremenog društva: ruganje pojavama poput Modnog mačka (u predstavi se pojavljuje histerični Modni kravar koji uljepšava krave) ili kvizomanije (u zemlji tame naše junake muče kvizom, što bi, pretpostavljam, trebala biti kritika samo na uspjeh usmjerenog bubanja). 
    Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, i Kazalište Virovitica: Miran Kurspahić i Rona Žulj, Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava, red. Miran Kurspahić
    Aktualizacija i referiranje na našu današnju stvarnost u konačnici su preoblikovali i čitav izmaštani univerzum od kojeg su krenuli: opozicija priča – šutnja iz romana pretvorena je u suprotnost između mašte i reda; kompulzivne Rushdieve pričalice postali su maštoviti veseljaci a mračnjaci koji zašivaju usta preoblikovani su u tmurne red-rad-disciplina anti-ekološke trovače mora mašte koji vade crno zlato za pregolemi spomenik svojoj vladarici Cenzuri. Mnogoznačna, mitolika i začudna Rushdieva bića tako su prizemljena, pojednostavljena i stavljena u funkciju aktivizma, nježnog, doduše, onog koji ne viče nego želi biti duhovit, zabaviti i to prije svega kroz persiflažu. 

    Pet glumaca igra sve uloge, odnosno, Mladen Kovačić s dosta fine naivnosti igra glavni lik dječaka na pragu odrastanja, a ostali su – svi ostali. Najizrazitiji je Goran Koši s naglašenim transformacijama iz lika u lik postignutim najčešće jednostavnom, dobro pogođenom karikaturalnom gestom. Tokom predstave dogodi mu se svojevrsni zamor, ali prvi likovi su beskrajno smiješni. Ani Majhenić i Blanki Bart u transformacijama pomažu prije svega kostimi, a Mijo Pavelko uz par duhovitih i preciznih minijatura igra i dječakovog oca, veličanstvenog glumca koji ostaje bez inspiracije, ali tu ne uspijeva dočarati iskru glumačke veličine.
    Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, i Kazalište Virovitica: Miran Kurspahić i Rona Žulj, Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava, red. Miran Kurspahić
    I jedini nepremostivi problem u svemu tome je publika. Naime, slične predstave tandema Kurspahić – Žulj, poput Carstva radosti, lijepo je primila publika, ali – odrasla. Polja mašte odraslima su daleko prepitoma a djeci osim vrlo solidnog glumačkog nastupa, malo toga imaju za ponuditi: zapetljana priča teško se prati a političke pošalice van su dometa njihovog znanja, i što je važnije, interesa; cenzura i autorska prava ne znače im ništa, a manje od toga samo problem koji je kazalište imalo s njima. A da bi persiflaža bila smiješna, publika mora znati kome se to sad rugamo, što ismijavamo. Ako ne poznaje ozbiljnu verziju koja izaziva podsmijeh, vidi samo kreveljenje. I ne znači da se djeca neće smijati, hoće, ali taj smijeh bit će od one vrste kao kad vide da je netko u razredu pao sa stolca pa umru od smijeha. 

    Zato bih rekla da se predstava Polja mašte uklapa u novi trend produkcija za djecu u kojima se autori, bježeći od dosadnog doslovnog uprizorivanja lektire i poznatih bajki (što je za svaku pohvalu), ponajprije bave sami sobom, svojom slikom svijeta, onime što njih u svijetu žulja i što je njima zgodno izvrgnuti ruglu, pa, igrajući se i zabavljajući, zaboravljaju na to da bi ih djeca trebala moći barem pratiti. Riskirajući da zvučim kao produžena ruka u predstavi pobijeđene zle babe Cenzure, ipak ću zaključiti s mišlju da zaigranost i mašta ne mogu biti opravdanje za takve ozbiljne komunikacijske propuste.

    © Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 9. svibnja 2012.
    Dječje kazalište Dubrava, Zagreb, i Kazalište Virovitica: Miran Kurspahić i Rona Žulj, Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava, red. Miran Kurspahić
    Miran Kurspahić i Rona Žulj
    Polja mašte ili kako su izgubljena autorska prava
    redatelj Miran Kurspahić
    premijera: 5. svibnja 2012.
    dramaturginja Rona Žulj, scenografkinja Petra Glad, kostimografkinja Katja Šunjić, skladatelj Nikša Marinović, svjetlo: Damir Gvojić
    izvode: Mladen Kovačić (Mladen), Mijo Pavelko (Glumac Mijo, Kravica Željkica, V.D.), Ana Majhenić (Muškarac s brkovima, Žena u autobusu, Pina, Modni Kravar, Zlata (Ministrica Zlatne Ruke), Blanka Bart (Muškarac s brkovima, Žena u autobusu, Berta (leteća svinja), Veliki Bećar, Cenzura), Goran Koši (Pripovjedač, Šef stanice, Ljubo Č, Ivo Političar, Mljekarčić Rajić, Glumi)

Piše:

Iva
Gruić