Ispisano svjetlom

Gradsko kazalište lutaka Rijeka: Lewis Carroll, Alisu u zemlji čuda, red. Zoran Mužić

• 
  
  Još 1997. godine kada su riječki lutkari prvi put igrali Alisu u zemlji čuda u dramatizaciji Davora Žagara i režiji Zorana Mužića razmišljala sam o njoj kao o sjajnom kazališnom odgovoru na sva čuda kojima nas je s velikog platna gađala filmska tehnologija. Tijekom ovih petnaest godina filmska je tehnologija napredovala, čuda su još neobičnija, a riječka je Alisa ostala ista. I još uvijek izgleda jednako dobro, dojmljivo i začudno. Usporedba s filmom nametnula se jer je fantazmagorični svijet Lewisa Carrolla zahvalan za oživljavanje na filmskom platnu u kojem scenografi i kostimografi, majstori maske i filmskog trika mogu maksimalno razigrati maštu. I putem izgubiti priču u gomili detalja. Kazalište rado poseže za klasicima književnosti za djecu, pa i za Carrollovom pričom, ali im njegov specifičan svijet i humor postavljaju zamku uglavnom opširnog pripovijedanja u kojem se izgubi igra. Autorska ekipa predstave o kojoj govorimo uspjela je pronaći zlatnu sredinu, a sve zbog sretne sinestezije svih elemenata izvedbe.
  
  Prilagodbom teksta i dramatizacijom Davor Žagar je iz originala izdvojio samo neke elemente: bijeli zec, susret s gusjenicom uz gljivu, razgovor s pticom, kod Vojvotkinje, rasprava o ludosti s Cerigradskom mačkom, čajanka kod Šeširdžije, stražari koji boje ruže, partija kriketa, s Vojvotkinjom u zatvoru i suđenje. Kroz sve to provlači se i zdjela s kolačima uz koju Alisa zaspi i budi se. Režijskim postupcima svaki prizor se lako i logično pretapa u drugi, a pri tom je jednostavnost rješenje za sve. Ne mora Alisa doista rasti i smanjivati se, gljiva i gusjenica pojavljuju se u nekoliko veličina. Ne mora Alisa izrasti do vrha stabla gdje sretne pticu, taj prizor gledamo kao da smo iznad njih. Cerigradska mačka sastavljena je iz više elemenata koji se lako stapaju i rastapaju. Tijekom čajanke količina teksta lako bi uspavala najmanje u publici, međutim cijeli se prizor odjednom okrene za 90 stupnjeva, pa opet kao odozgo gledamo u stol koji je zapravo sat s kazaljkama. Upravo su Alisin prvi susret s Cerigradskom mačkom i čajanka najdojmljiviji prizori predstave.
  
  Jednostavnost se očituje i u drugim elementima. Glazba Arsena Dedića određuje snovitu i poetičnu atmosferu, ali i diktira tempo dramskoj radnji. Izuzetnom likovnošću odlikuju se lutke i rekviziti što ih je kreirala Gordana Krebelj. Autorica je izuzetno pazila na dojam što će ih stvarati u kombinaciji sa svjetlom. A oblikovanje svjetla doista jest nešto po čemu je riječka predstava rijetkost na ovdašnjim pozornicama. Kombinacija paravanske tehnike i crnog teatra u kojem se igra pod UV rasvjetom, uz strogo određene svjetlosne koridore, rezultirala je nevidljivošću glumaca-lutkara. Svjetlo je jedina scenografija, a prizori nastaju ulaženjem lutaka u svjetlosni postav. Stoga doista izgleda kao da Cerigradska mačka lebdi u zraku i nestaje dio po dio. Odnosno, Alisa u zemlji čuda Gradskog kazališta lutaka Rijeka jest kazališna predstava, ali u najboljim dijelovima djeluje kao da gledamo animirani film s 3D naočalama.
  
  Naravno, prilično zahtjevan i dobro odrađen posao za deveteročlani ansambl gumaca-lutkara. Karin Fröhlich igra Alisu, a svi ostali animiraju više lutaka, ili dijelova lutaka; u tri plana, u vrlo skučenom prostoru riječke pozornice i uz zahtjevno, za njih vjerojatno često i iritirajuće, UV osvjetljenje. Jedino što smiju 'pokazati' tijekom izvedbe je glas i upravo glasovnom karakterizacijom dopunili su dramaturgiju predstave. Iako obnova, bila je to premijera za Dinu Đuku, Alexa Đakovića, Vedrana Komeričkog i Davida Petrovića. Čini se da svi Alisu igraju sa zadovoljstvom, pa očekujem da će vremenom još spretnije i sretnije koristiti prednosti osvjetljenja.
  
  Predstava riječkih lutkara ostala je vjerna fantazmagoričnom svijetu Lewisa Carrolla u svemu onom što nam je pokazala i u svemu što nam je ostavila da sami nadopunimo. Pritom će oni mlađi ostati zadivljeni njenom likovnošću i atmosferom, a oni stariji će se i zabaviti uz grotesku i nonsens u različitim slojevima razumijevanja.
  
  © Tatjana Sandalj, KAZALIŠTE.hr, 10. lipnja 2012.
  
  Lewis Carroll
  Alisu u zemlji čuda
  redatelj Zoran Mužić
  obnova 15. lipnja 2012.
  prilagodba teksta i dramatizacija Davor Žagar, scenografkinja i kreatorica lutaka Gordana Krebelj, skladatelj Arsen Dedić, suradnica za animaciju Vida Rustja, scenski govor Denis Brižić, kreator rasvjete Damir Babić, asistent redatelja i inspicijent Serđo Dlačić, voditelj svjetla Sanjin Seršić, voditelj tona Mitja Vukelić, izrada scenografije Safet Kovačević, scenska tehnika Luči Vidanović, Siniša Ivičak
  izvode: Karin Fröhlich (Alisa), Alex Đaković (gusjenica II, vojvotkinja, sedmica), Almira Štifanić (mama, golubica, kraljica), Vedran Komerički (gusjenica I, dvica, zec), Božena Delaš (gusjenica III, petica, bijeli zec), Zlatko Vicić (gusjenica IV, dijete, ožujski zec, kralj), David Petrović (gusjenica V, riba, klobučar, kuharica, vojnik, krvnik, grifon), Anđelko Somborski (mačka, luda), Dina Đuka (žaba, kuna),

Piše: