Iz prvog lica

Kazalište Moruzgva, Zagreb: Ana Tonković Dolenčić (prema romanu Miroslava Krleže Povratak Filipa Latinovicza), Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza, red. Ivan Leo Lemo

• 
  
  Ovogodišnju sezonu u kazalištu Moruzgva otvorila je predstava Bobočka, koja je pretpremijerno izvedena na novopokrenutom Festivalu Miroslav Krleža u srpnju ove godine. Radi se o dramatizaciji remek-djela Miroslava Krleže Povratak Filipa Latinovicza ili, kako se i u nazivu predstave kaže – drugih sto stranica Filipa Latinovicza. Dramaturginja Ana Tonković Dolenčić obradila je priču o centralnom ženskom liku romana, Kseniji Radajevoj Bobočki, postavivši samu Bobočku kao naratoricu i nositeljicu zbivanja. Ovu monodramu režirao je Ivan Leo Lemo, kostime je osmislila Mirjana Zagorec, a u predstavi sudjeluje i konceptualni umjetnik Willem Miličević, koji nije bio zadužen samo za glazbu, video i svjetlo nego se, poput svojevrsna statista bez mnogo teksta, pojavljuje i na samoj sceni kao Filip Latinović.
  
  Ksenija Radajeva Bobočka jedan je od najupečatljivijih ženskih likova ne samo Krležina opusa nego i čitave hrvatske književnosti. Femme fatale, privlačna i destruktivna, lijepa, a kobna, hirovita, odlučna, humana, a okrutna. Njezina je temeljna odlika ambivalentnost karaktera (mnogi će reći – nije li to osobina ženskog karaktera uopće…). Pažljiva karakterizacija i zaokruženost ovog književnog lika upravo su ono što potiče i provocira njegovu nadgradnju.
  
  Iz tima sudionika koji su radili na predstavi i koji, sudeći po rezultatima, odlično funkcioniraju zajedno, za uspješno scensko uprizorenje zaslužna je prije svih ipak Ecija Ojdanić koja je pokazala širok glumački raspon, dočarala sve oprečnosti Bobočkina karaktera, ali i društvene izvitoperenosti njezina okruženja. Njezina priča obuhvaća razdoblje od tridesetak godina, burne i valovite životne događaje smještene između građanskog luksuza i siromaštva u učmaloj sredini sela Kostanjevca. Bobočka je oličenje putenosti i ženstvenosti, željna uzbuđenja i slobode sve do sama kraja svog života. Ključne točke njezina životopisa koje se u stvari svode na priče o muškarcima njezina života, pripovijeda Bobočka sama, bez uljepšavanja i prešutkivanja. Svoju životnu priču ona počinje prisjećanjem na prvi dodir muškarca koji je u njoj probudio fizičku strast. Otkrivajući sve ljubavne avanture i propale brakove (svoje i tuđe) ona iz prve ruke otkriva i izvještačenost društva u kojem živi – površnost, licemjerje i lažne vrline. A svoju ispovijest završava ponovo muškarcem, i to onim koji je okončao njezin život.
  
  Bobočka je cijelo vrijeme nositelj zbivanja i svi događaji ispričani su iz njezine perspektive, ali se nad njom neprekidno nadnosi glas muškarca. Ne samo glas Filipa Latinovića koji odzvanja u pozadini njezine naracije i koji se poput nijeme prikaze pojavljuje na sceni, nego glasovi neprisutnih, a ipak dominantnih muškaraca. Koliko god Bobočka držala konce njihovih sudbina, oni su ti u čijem svijetu živi, oni su krojači njezine sudbine. Željna slobode, nesputanosti i avanture Ksenija Radajeva odlazi u krajnost i, kako i sama autorica drame piše, „odbacujući svaki civilizacijski obzir – odlazi u moralnu propast“. Bobočka se na sceni uzdiže do simbola težnje za slobodnim životom. I električna gitara na samome kraju, koja odudara od scenografskih i kostimografskih rješenja drame, uspješna je ilustracija njezinog bunta. Bunta i prkosa koji na trenutke sliče romantičarskom nemiru i vječnoj težnji za nečim dalekim i nedostižnim, a na trenutke izrazu neodlučne i svojeglave ženske ćudi.
  
  Dramaturginja Ana Tonković Dolenčić uspjela je sačuvati ne samo osnovne fabularne niti prototeksta, nego i stil i atmosferu Krležina romana, a opet, uspjela je i tekst nadograditi i obogatiti novim dimenzijama. Tako Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza nije samo dobra dopuna srednjoškolske lektire, nego se može čitati i kao autonomno umjetničko djelo.
  
  © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 6. prosinca 2012.
  
  Ana Tonković Dolenčić (prema romanu Miroslava Krleže Povratak Filipa Latinovicza)
  Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza
  redatelj Ivan Leo Lemo
  premijera 25. listopada 2012.
  dramatizacija Ana Tonković Dolenčić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, glazba, video, svjetlo Willem Miličević, tehnički suradnik Darko Crnčević, fotografije Filip Čargonja, Ines Stipetić
  izvode: Ecija Ojdanić (Ksenija Radajeva zvana Bobočka), Willem Miličević (Filip Latinovicz)

Piše: