Lutkobavov svijet

Livija Kroflin, Estetika PIF-a, Međunarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2012.

  • Estetika PIF-a, ur. Livija Kroflin, Međunarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2012.Profesionalni put Livije Kroflin obilježen je djelovanjem na međunarodnom i tuzemnom području lutkarstva iz svih aspekata: znanstvenih, praktičnih, voditeljskih, organizacionih, uredničkih... Početak tog cijelo životnog bavljenja iz znanstvenog aspekta najavila je već tijekom školovanja, magisterijem i doktoratom s temama iz lutkarstva, a poslije i knjigama Zagrebačka zemlja Lutkanija (MCUK, Zagreb, 1992) i Mojih 20 PIF-ova (MCUK, Zagreb, 2008), te uređivanjem Hrvatskog lutkarstva (MCUK, Zagreb, 1997) i 30. godina PIF-a (MCUK, Zagreb, 1997). Praktičnu potvrdu ostvarila je mnogim funkcijama poput umjetničke voditeljice PIF-a (1987. do 2007. godine), ravnateljice Međunarodnog centra za usluge u kulturi, tajnice Hrvatskog centra UNIMA od osnutka 1992. do danas, zaposlenjem, usustavljivanjem i vođenjem programa lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, pisanjem lutkarskih igrokaza te osnivanjem lutkarske družine Lutkobus 1982. godine koja i danas djeluje. Možda i najprecizniji opis sebe dala je izjavivši kako se zbog svog „svevrsnog bavljenja lutkarstvom naziva lutkobavom“.

    Monografija Estetika PIF-a se sukladno uredničinom životopisu i profesionalnoj orijentaciji bavi lutkarstvom, preciznije PIF-om (Pupteatra Internacia Festivalo, Međunarodnim festivalom kazališta lutaka, koji su osnovali članovi zagrebačkog Studentskog esperantskog kluba) kao središnjom temom od njegovog nastanka 1968. do 2007. godine. Zanimljivo je ili čak nepravedno da PIF dosad nije bio znanstveno obrađen. Repertoar je dijelom objavljen u almanasima 10., 15. i 20. PIF-a., monografiji 30. godina PIF-a, Repertoaru hrvatskih kazališta i monografiji Lutke uživo, ali oni se temelje na najavama i festivalskim knjižicama, a ne na izvještajima o stvarno održanom programu zbog čega je dolazilo do nepodudarnosti između popisa i stvarnog stanja. Ovom knjigom to se napokon ispravlja, a ionako skromna lutkarska literatura i važni lutkarski festival dobivaju vrijednog kroničara, glasnogovornika i tumača.

    Sama knjiga strukturirana je u osam poglavlja koja nude deskripciju, analizu, kontekstualizaciju, komparaciju, sintezu, eksplanaciju te promišljanja i zaključke o četrdeset godina službenog umjetničkog programa PIF-a, a nastala je na temelju doktorske disertacije Livije Kroflin pod naslovom Međunarodni festival kazališta lutaka PIF 1968. - 2007. To su: Uvod, Kontekst vremena i prostora nastanka PIF-a, Povijesni pregled 1. - 40. PIF-a, PIF iznutra, PIF kao ogledalo europskog lutkarstva druge polovice 20. stoljeća, Uloga PIF-a u zemlji i inozemstvu, Pifovskost PIF-a te izdvojenih Predgovora, Uvoda i Pogovora. Pritom pravo, dokumentarističko bogatstvo čini poglavlje Dodaci u kojem su u detalje, teatrografski (izvedba, godina, kazalište, redatelj, autor, izvođači, izvori, reference...), na stotinu pedeset i osam stranica, obrađeni svi podaci vezani uz četrdeset godina PIF-a – repertoar, žiriji i nagrade, popratni programi poput simpozija, predavanja, radionica, seminara, izdavačka djelatnost PIF-a, popis kazališta kategoriziran po državama i numeriran sukladno broju PIF-a na kojem su nastupali, popis literature podijeljen na kategorije knjiga i članaka te popis objavljenih i neobjavljenih dokumenata o PIF-u i iz arhive PIF-a. Sam kraj logično je rezerviran za bilješke o autorici, ali i ovaj dio je osim klasičnim biografskim podacima obogaćen i popisom objavljenih knjiga i važnijih znanstvenih i stručnih članaka urednice, što zajedno s navedenim nudi cjelokupnu sliku kako obrađene teme, tako i kompetencije urednice i autorice. Jedina karika koja nedostaje i koja bi ovoj monografiji donijela pridjev savršena je indeks imena koji je nekako izostao iz priče.

    Livija Kroflin u priču o oblikovanju PIF-ove četrdesetogodišnje estetike, važnosti, korelacija sa svjetskim lutkarstvom i vlastitih specifičnosti kreće smještajući početke PIF-a kontekstualno i prostorno. Osvrćući se na povijest nastanka Esperantskog pokreta, od tvorca Lazara Ludwika Zamenhofa pa sve do početaka u Hrvatskoj i osnivanja PIF-a 1968. godine te profesionalne udruge Međunarodni centar za usluge u kulturi 1971. godine, autorica čitatelja polagano uvodi u temu. Nastavljajući u sličnom tonu, Kroflin prelazi na predstavljanje lutkarskih kazališta s područja Hrvatske (Gradsko kazalište lutaka Split, Zagrebačko kazalište lutaka, Kazalište lutaka Zadar, Kazalište lutaka Rijeka i Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku) s njihovim godinama osnivanja, važnim izvedbama i osobama koje su ih obilježile, a sve kako bi demonstrirala uklapanje hrvatskih lutkarskih trendova s europskim.

    Krećući se dalje od općeg prema specifičnom, autorica prelazi na povijest osnivanja UNIMA-e (Union Internationale des Marionnettistes) u Pragu 1929. koja je od svojih začetaka zacrtala nužnost postojanja lutkarskih festivala. Slijedi kratka povijest osnivanja najvažnijih međunarodnih festivala: Weitblick – Internationales Figurntheater Brauenschweig, Brauenschweig, 1957., Meister des Puppenspieles, Bochum, 1958., Festival Mondial des Théâtres, Charleville-Mézières, 1961., pa sve do Jugoslavenskog festivala djeteta, Šibenik 1958. godine te 1968. godine i PIF-a.

    PIF kreće iz esperantističke ideje i utjecaja Tibora Sekelja (istraživača, pisca, esperantista) koji 1967. godine uspijeva promovirati organiziranje turističke, esperantske ponude pod imenom Internaciaj kulturaj ferioj en Jugoslavio – međunarodni festivali amaterskog filma, dramskih kazališta, studentske umjetnosti, esperantske pjesme..., kojima je esperanto bio službeni jezik i prvotno su osmišljeni kao popularizacija esperanta. Iz tog pokreta, na prijedlog Rogera Imberta, nastaje ideja osnivanja i međunarodnog festivala lutkarskog kazališta, PIF-a, koji je prvi put održan od 6. do 8. srpnja 1968. godine u dvorani Narodnog sveučilišta Trešnjevka. Daljnje stranice donose kronologiju PIF-a prema izvještajima festivala s datumima održavanja, popisima sudionika i predstava te kratkim opisom istih i prilika u kojima se festival održavao.

    Slijedeće poglavlje PIF iznutra nudi odgovore na razna pitanja koja autorica postavlja (Selekcija ili selektor?, Esperanto ili nacionalni jezici?, Djeca ili odrasli?...) promišljajući o djelovanju festivala i sintetizirajući navedene podatke, kronologiju i izvještaje. U njemu će Kroflin odgovore dati kroz predstavljanje organizacijsko-ustrojstvene promjene od osnutaka do danas, polagani otklon od esperanta kao službenog jezika izvedbi (1994. godine izvedene su zadnje dvije predstave na esperantu), početnu estetiku festivala namijenjenog djeci koji će ubrzo prerasti i u festival za sve dobne skupine (ta će promjena rezultirati točnim označavanjem prikladnosti predstave odgovarajućem uzrastu) te suvremenost kao važan čimbenik selekcije predstava radilo se o tradicionalnim ili avangardnim lutkarskim oblicima.

    Stavljajući PIF u kontekst europskog lutkarstva druge polovice 20. stoljeća, Livija Kroflin kronološki ga obrađuje i uspoređuje s lutkarskim tekovinama (smjena homogenog lutkarstva s heterogenim, širenje pojma lutke na animaciju predmeta, scenografije i materijala) kroz primjere postavljenih izvedbi, pokazujući u kojoj mjeri, kada i kako je PIF zrcalio tekovine europskog lutkarstva. U ovom poglavlju promišljati će i o razvoju i smjeni različitih pristupa likovnog oblikovanja lutke (od početaka i korištenja imitativnih lutaka, preko stilizacije lutaka i lutkarske igre pa sve do popularizacije kazališta predmeta), a kroz tekst će nenametljivo uvrštavati poetike različitih lutkarskih kazališta cijelog svijeta, ukratko ih pojašnjavajući i predstavljajući čitatelju. Dalje bavljenje staviti će naglasak na najvažnije elemente estetike PIF-a: istraživanje odnosa između animatora i lutke, poštovanje prema lutki te nužnost kvalitetne lutkarske animacije. Kako interpretacija ne bi počivala samo na neizbježno subjektivnoj prosudbi autorice, poglavlje sadrži i citate kritičkih odjeka PIF-a (Grgičević, Lazić, Mujčić, Foretić...), a zajednički zaključak predstavlja PIF kao festival koji se u danim okolnostima trudio pratiti suvremene tekovine lutkarstva, ne odbacujući tradiciju i tvoreći svojevrsnu mješavinu pomalo od svega za sve.

    Slijedi presjek i zaključak o ulozi PIF-a u zemlji i inozemstvu iz koje se iščitava važnost djelovanja festivala kao mješavine repertoarnog kazališta i festivala bez izraženog suparničkog duha izvođača. Naglasak se tako stavlja na razmjenu iskustava, znanja i prakse čime je Festival ostvario i edukativnu ulogu ne samo za publiku nego i za izvođače, a izravnih i neizravnih posljedica je mnogo, na primjer osnivanje visokoškolskog lutkarskog učilišta 2004. godine kroz uspostavu preddiplomskog studija Glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.

    Monografija Livije Kroflin nudi široki pregled dokumentarističkih i teatrografski obrađenih podataka o PIF-u, ali i promišljanja, sintezu i interpretaciju okolnosti u kojima je nastajao i u kojima se razvijao, istražujući karakteristike i strukturu europskoga lutkarstva zadanog razdoblja, kontekstualizirajući odnose s lutkarstvom ostatka svijeta te predstavljajući i valorizirajući način na koji se u taj kontekst uklapao PIF. Kroflin cjelinu gradi znanstveno utemeljeno i dokumentaristički potkrijepljeno zadržavajući pritom svojevrsnu dječju razigranost (kao temelj lutkarstva) koja često izvire iz podteksta, ali ni u jednom trenutku ne narušava ozbiljnost i vrijednost predstavljenog. Iz monografije se kao zaključak nameče važnost mnogostrukih funkcija koje je tijekom četrdeset godina PIF obavljao. Djelovao je kao repertoarno kazalište, prostor daljnjeg školovanja, mjesto za polemiku i raspravu, a odnedavno i prostor afirmacije mladih lutkara izvan službenog programa. Uz to je postao prepoznatljiv s izgrađenom estetikom koja je ponajviše okarakterizirana istraživanjem odnosa između animatora i lutke, poštovanjem prema lutki i naglaskom na kvalitetnoj lutkarskoj animaciji. Takav Festival već je davnih dana zaslužio kvalitetnu monografiju koju je u punom sjaju, zahvaljujući profesionalnom i osobnom djelovanju prožetim lutkarstvom, i dobio od svog vjernog lutkobava, Livije Kroflin.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 8. veljače 2013.

Piše:

Alen
Biskupović