S velikim zanimanjem u Splitu je dočekana premijera predstave Životinjska farma nastale prema motivima istoimene kultne alegorijske satire britanskog pisca Georgea Orwella u adaptaciji i režiji Ivana Lea Leme. Jer radi se o planetarno popularnome romanu pa je bilo intrigantno vidjeti kako će ga, redatelj mlađe generacije, iz današnje perspektive iščitati i uprizoriti. I napravio je to hrabro, otvoreno i iskreno, smisleno je povezujući i s današnjom gorkom zbiljom. Orwelova alegorija, priča je o komunizmu i pogubnosti totalitarnih režima napisana još 1945. godine kroz priču o pobuni životinja na farmi koje preuzimaju vlast od mrskog im gazde nadajući se pravdi i jednakosti. No nakon što pametne svinje polako preuzmu vodstvo i vlast sve se polako, ali perfidno pretvara o noću moru: rad za opće dobro pretvara se u rad za one na vlasti, disonantne misli se zabranjuju, počinju torture, ubojstva i bespogovorno služenje voljenom vođi.
Ivan Leo Lemo, u dvostrukoj ulozi, nije nikoga štedio dajući do znanja da se sve to proživljavalo i u našem dvorištu i osjećalo na vlastitoj koži, ali je smisleno i kreativno dodao poveznicu s našom zbiljom: nesmiljenom fazom kapitalizma, neo-liberalizma, konzumerizma i sofisticiranih oblika tiranija današnjice u kojima je, što je još opasnije, teško dokučiti obličje voljenoga vođe. Približio je tako tu mučnu alegorijsku priču i nekim novim klincima, koji itekako osjećaju nevolje svakodnevnice, a komunizam im je ili tek neka daleka mračna povijest ili pak nostalgična priča o nekim boljim vremenima o kojima im pričaju djedovi i bake.
Životinjska farma splitskog GKM-a dinamična je i moderna predstava s povećom dozom sarkazma i crnohumornih elemenata u kojoj je Lemo učinkovito iskoristio sva raspoloživa sredstva od kabaretskih točaka do atraktivnog scenskog pokreta, videa i svjetlosnih efekata. Radnju je podijelio na dva dijela. Onu, uvjetno rečeno, Orwelovsku u kojoj se, pod ružičastom zvijezdom, put do pakla popločava dobrim i plemenitim namjerama smjelo se i gorko poigravajući riječima nekoć nedodirljivih socrealitičknih pjesama mladosti seniorske publike (primjerice „druže svinjo mi ti se kunemo“), ali i onih novokomponiranih (Čavoglave) bližih uhu juniora u drugome postorwelovskom u kojemu se životinjska farma pretvara u živuću – životinjsku firmu Lemo je životnost priče predao u ruke crnih ovaca iliti naroda, a mentalitet nezasitne moći i perfidnosti komunizma i svih oblika totalitarizma utjelovio samo u liku prasca Napoleona, „jednakijega od jednakih“ simplificirajući tako radnju u korist efektnih kazališnih rješenja. Pomlađeni glumački ansambl splitskoga GKM-a – Lidija Florijan, Mia Roknić, Ana Gruica, Vanda Boban, Vinko Mihanović, Siniša Novković, Slavko Sobin kao ovce te Ivo Perkušić u ulozi Svinje uglavnom je uigrano odradio taj zahtjevan posao s obzirom da se tražilo uključivanje svih sposobnosti i talenata od glume do pjevanja, plesa i fizičke spremnosti.
Scenografija Vesne Režić s kokošinjcem kao metaforom farme i aluzijom na klaustrofobičnost zatvorskih ćelija kao i dekadentno-zlokobna kostimografija Mirjane Zagorec te glazba Zvonimira Duspera, video Dejana Flajšmana, scenski pokret Ane Gruice i svjetlo Mihe Doline, uspješno su uokvirili cjelokupni ugođaj predstave. Najlošiji su i nepotrebno docirajući, u tome inače odvažno osuvremenjenom uprizorenju, bili su podulji educirajući prolog i nepotrebno oduljeni epilog, jer nakon konstatacije da počinje životinjska firma novovjekoj publici podsjetnik je bio potpuno suvišan, a predstavi bi osiguralo efektniji završetak. No u svakom slučaju splitski GKM dobio je predstavu koja će s kredibilitetom puniti gledalište i kazališnu blagajnu.
© Mirjana Maroević, KAZALIŠTE.hr, 15. ožujka 2013.
George Orwell
Životinjska farma
redatelj Ivan Leo Lemo
premijera 8. ožujka 2013.
scenografkinja Vesna Režić, kostimografija Mirjana Zagorec, glazba Zvonimir Dusper, oblikovatelj videa Dejan Flajšman, koreografija i scenski pokret Ana Gruica, oblikovatelj svjetla Miho Dolina, asistentica scenografkinje Srna Krstulović
izvode: Lidija Florijan, Mia Roknić, Ana Gruica, Vanda Boban, Vinko Mihanović, Siniša Novković, Slavko Sobin, Ivo Perkušić
