Lakrdija danas

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Dario Fo, Mistero Buffo, red. Valter Roša

• 
  
  Mistero Buffo u produkciji Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula svoju je dvanaestu izvedbu doživio na Svjetski dan kazališta, 27. ožujka te i tom prilikom napunio gledalište. I ne bi to možda bilo ništa toliko neobično da se ne radi o predstavi bez scenografije, kostima, glazbe, a u kojoj igra jedan jedini glumac. Unatoč tomu, mladi i iznimno talentirani Puljanin Valter Roša, uz pomoć mimike i zvukova koje proizvodi mami smijeh i gromoglasan pljesak publike svakom svojom izvedbom, koja nikada nije ista. Radi se, naime, o dvanaest lakrdija Daria Foa koje su s mješavine talijanskih dijalekata prvi put na hrvatski jezik, točnije istarsku čakavicu preveli Valter Roša i njegov mentor Aleksandar Bančić. To je vjerojatno još jedan razlog zašto je predstava na ovim prostorima odlično prihvaćena, s obzirom da se u Istri govori na više dijalekata.
  
  Mistero Buffo je zbirka satiričnih monologa koja se temelji na Foovom istraživanju srednjovjekovne narodne predaje i tradicije tzv. giullara, odnosno lakrdijaša. Na svakoj izvedbi Roša izvodi tri ili četiri lakrdije, a čak i ako ste iste te lakrdije već pogledali, izvedba će opet biti drugačija jer Roša improvizira, komunicira s publikom i osvrće se na aktualnu političku situaciju. Dvojac je preveo sljedeće lakrdije: Moralnost Slijepca i Hromoga, Kain i Abel, Čudo na vjenčanju u Kani, Igra Luđaka pod križem, Scapinov grammelot, Prvo čudo mladoga Isusa, Bonifacije VIII, Gladni Zanni, Lazarovo uskrsnuće, Rođenje lakrdijaša, Marija pod križem i Grammelot engleskog odvjetnika. Na Svjetski dan kazališta izvedene su Gladni Zanni, Bonifacije VIII i Prvo čudo mladog Isusa.
  
  INK je jedino kazalište u Hrvatskoj koje izvodi nobelovca Foa, a Roša, koji je uoči posljednje izvedbe pročitao upravo poruku Daria Foa, imao je priliku boraviti i na njegovu seminaru na Slobodnom učilištu Alcatraz, Gubbio (Peruggia) u talijanskoj Umbriji. Roša je, naime, nakon audicije ušao među mali broj privilegiranih glumaca koji su od 15. do 21. ožujka ove godine o glumi, režiji, pantomimi, stvaranju scenskog prostora i odnosu s publikom učili od Foa osobno.
  
  Roša i Bančić prevedene lakrdije na scenu su postavili u lipnju prošle godine te poput srednjovjekovnih lakrdijaša stvorili isti princip pripovijedanja. Tako publika, iako ih gleda u kazalištu, nema dojam pozornice. Lakrdijaši su svojim nastupom na neki način otvarali oči puku i govorili ljudima da se pobune, organiziraju. S obzirom na aktualnu situaciju, igranje Buffa itekako je krenulo u pravom trenutku, tim više što se izvodio (i) u vrijeme prijepora države i crkve oko zdravstvenog odgoja. No Roša za svake izvedbe vješto i spontano, između lakrdija osvrne i na istarske političare poput Kajina i Jakovčića ili pak, prilikom zadnje izvedbe uoči Uskrsa, na novoizabranog Papu.
  
  Roša prije svake lakrdije priča prolog kao svojevrsni uvod u ono što će publika imati prilike čuti i vidjeti. Ljudi na taj način prate i slušaju priču kao mala djeca. Taj sistem itekako funkcionira jer si publika tako vizualizira priču, što je zapravo puno jače od kostima, scenografije i glazbe. Forma Buffa starija je od samog kazališta, pa je stoga itekako zanimljivo da kao takva funkcionira i danas.
  
  S obzirom da je Roša na sceni sam, on uz pomoć pantomime, zvukova koje proizvodi i više nego vrsne glume, publici zorno predočava likove koje igra i priču koju pripovijeda. Tako gotovo da možete vidjeti konja, čuti krčkanje vode u kotlu, zorno si predočiti prašnjave srednjovjekovne ulice… Na taj način svatko zapravo gleda tj. zamišlja svoju predstavu i ona je na neki način poput knjige. Tu je, dakako, iznimno bitna i komunikacija s publikom te spomenuta improvizacija. U scenskom pokretu Roši je pomogla pulska koreografkinja Andrea Gotovina. Zadivljuje lakoća kojom glumi, posebno ako se uzme u obzir da se Valter Roša do prije tri godine nije ni bavio glumom. Tek se tada, kao član Dramskog studija INK okušao u glumi koja mu, kako se pokazalo, doista dobro ide. Da je to itekako prepoznala i publika govori činjenica da je donedavno anoniman glumac amater na teatar.hr nominiran za nagradu publike u kategoriji izvođač godine.
  
  S obzirom na izvanredne reakcije publike koja neumorno puni sjedišta INK i smije se na gotovo svaku Rošinu rečenicu, i ne čudi da ovaj dvojac planira prevesti (barem) još jednu lakrdiju koja će nekom u publici možda otvoriti oči i pomoći da realno sagleda današnju političku, vjersku ili neku drugu situaciju u državi i kritički je promotri.
  
  Ono što posebno zadivljuje jest činjenica da se toliko udubite u predstavu, zvukove i mimiku, da na kraju imate osjećaj da ste gledali predstavu s kostimima, glazbom i nekoliko glumaca. U prilog tome ide i Rošina izjava/zahvala nakon gromoglasnog pljeska: „Hvala što ste maštali s nama!“
  
  © Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 1. travnja 2013.

Piše: