S promjenjivim uspjehom

Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Georges Feydeau, Ne motaj se okolo gola golcata, red. Robert Krajinović

• 
  
  Nakon uspješne premijere komedije Iz Kabula s ljubavlju TU Dubravka Matakovića u režiji Dražena Ferenčine, uprava vinkovačkog kazališta odlučila je nastaviti u sličnom tonu te je na scenu postavljena komedija u jednom činu Georgesa Feydeaua Ne motaj se okolo gola golcata. Režija je pritom povjerena zeničkom glumcu i redatelju Robertu Krajinoviću (poznatom publici po režiji Brak iz Aleje kestenova Teda Whiteheada u istom kazalištu 2010. godine), a scenografija i kostimografija Vladimiru Soldi. Zanimljivo je kako je upravo ova komedija, u režiji Andrijane Raguž, izvedena u okviru amaterske scene 2003. godine kao prva izvedba nakon desetogodišnje stanke u radu vinkovačkog kazališta.
  
  Cilj je Feydeauovih građanskih komedija raskrinkavanje i ogoljivanje lažne slike poštenja i visoke moralnosti građanske sredine pa se tako ovdje susrećemo s bračnim parom Vekić. Suprug Josip (Domagoj Mrkonjić) politički je mediokritet koji se natječe za mjesto u Europskom parlamentu i plaću od četiri tisuće eura, a opravdanje nalazi u činjenici da su ga zbog uspjelog govora o agrarnoj reformi htjeli postaviti za ministra mornarice. Na tom putu smeta mu njegova atraktivna, ali priglupa i naivna supruga Ivanka (Matea Grabić) sklona egzibicionizmu, kojoj nikako nije jasno zašto ne smije polugola dočekivati goste. Pravi zaplet počinje kada u goste dolazi gospodin Hošpić (Vladimir Andrić), uspješan poduzetnik koji u svom vlasništvu ima dvije tisuće glasova zaposlenika i nužno je potreban Vekiću, a vrhunac predstavlja bezazlen ubod ose. Ivanka u strahu da je ubod smrtonosan redom nagovara supruga, Hošpića, slugu (IIlija Červan) da joj isišu otrov iz rane na stražnjici pa na kraju šalje i po liječnika, ali u silnoj zabuni za novinara Jelavića (Zorko Bagić) pomisli da je liječnik...
  
  Krajinovićeva redateljska zamisao stalno se susreće s nekoliko problema koji su nerijetko prisutni u produkcijama vinkovačkog kazališta. Kao prvo, Krajinović osim režije potpisuje i dramaturgiju i adaptaciju, što nerijetko neslavno završava, a u ovom slučaju još se i radilo o hrvatskoj adaptaciji – već adaptiranog bosanskog. Pritom je adaptacija izvršena vrlo površno transponiranjem imena likova, lokaliteta i poznatih javnih osoba (Ivo i Jadranka...) dok su bosanske frazeološke i jezične strukture ostavljene u tekstu umjesto da se zamijene s hrvatskim. Jednako tako nepromišljenom se adaptacijom demantiralo likove pa neobrazovani i priglupi likovi sasvim uvjerljivo, smisleno i pravilno upotrebljavaju riječi i fraze kao što su plitki politički demagog, dekadent, konvencije... Kao drugo, zbog svog statusa gradskog kazališta i sve lošije financijske situacije, vinkovačko kazalište nikako si ne može priuštiti stvaranje i zadržavanje stalnog ansambla (jedini je stalno zaposleni glumac Vladimir Andrić) koji bi izgradio zajedničku igru pa se tako postave često mijenjaju, a na sceni se susreću različiti profili profesionalnih glumaca, pa i amatera.
  
  Kao treće, ova komedija nije najbolje što Feydeau može ponuditi pa strukturalno nije razrađena i tečna, ne sadrži velik broj izmjena, zabuna i sitnih detalja koji preokreću radnju, kao što je to primjerice slučaj u Bubi u uhu i Hotelu Slobodan promet, te su nužna precizna i stručna dramaturška posezanja u tekst kako bi se scenski uprizorio. Uvodni dio, u kojem se predstavljaju supružnici i koji vodi do zapleta, traje vrlo dugo, a stalno se vrte ista dva motiva: Josipov mediokritet i Ivankina glupost dok onaj pravi i prepoznatljiv feydeauovski dio – ubod ose, lascivnosti u isisavanju rane i zabune s liječnikom/novinarom traje vrlo kratko. I sam kraj postavljen je površno i nedomišljeno, a trebao je podcrtati tužnu situaciju u Hrvatskoj – dok se tajkun, političar i sponzoruša smiju, sluga neprimijećeno napušta njihovu službu s dvije diplome u ruci. U takvom kontekstu, Krajinović je stvar donekle pokušavao popraviti površnim rješenjima – štosnim situacijama, efektima, šalama na prvu loptu i gegovima.
  
  Najveće pohvale u izvedbi pripadaju mladom glumačkom paru Domagoju Mrkonjiću i Matei Grabić. Njih dvoje isprva su krenuli suzdržano, ali kako se zaplet razvijao, i njihova se igra sve više oslobađala i preklopila s najrazrađenijim i najmaštovitijim dijelom izvedbe koji dopušta slobodu igre i glumačke improvizacije – trenutkom uboda. U toj se situaciji Matea Grabić posve zaigrala i kreirala uvjerljiv lik na trenutke istinski preplašene žene koja se boji za svoj život, a istovremeno bijesne i razočarane supruge dok joj je Mrkonjić kontrirao brzim transformacijama iz supruga hladne glave koji smiruje situaciju u supruga na rubu sloma živaca. Njihove su kreacije tako dodatno pojačale i začinile zadanu komiku situacije, a samo je pitanje kako bi sve to izgledalo da su kao temelj imali promišljeniju dramsku podlogu. Svoj zadatak u manjim ulogama uspješno su ispunili i Ilija Červan i Zorko Bagić, onoliko koliko su im zadani likovi dopuštali, dok je Andrićeva kreacija bila šarolika. Na trenutke je bio sjajno utjelovljenje lokalnog tajkuna i fizički i govorno, a onda bi gubio specifičan naglasak, stilizaciju glasa i držanje pa bi im se ponovno vraćao, ali unatoč i tome, mora mu se priznati svojevrsna simpatičnost i scenski šarm kojim je djelovao na publiku.
  
  Karakterizacija likova uspješno je podcrtana šarolikom scenografijom i kostimima koji su vjerno dočarali malograđanski svijet wanna be političara i njihovih ženica pa scena obiluje mješavinom jelenjih rogova, neukusnih kopija skupocjenog namještaja umotanih u foliju,  nužnih mesinganih detalja, raznih modnih dodatka...
  
  Na mahove duhovita predstava s određenim brojem dramaturških rupa i nelogičnosti temeljenih na slaboj adaptaciji i nerazrađenoj režiji, progovara o svevremenim društvenim devijacijama (licemjerje, egoizam, politikanstvo...), a samo vrlo dobre glumačke kreacije zaslužne su za u cjelini zadovoljavajuću razinu cjelokupnog dojma izvedbe pa će usprkos navedenom uglavnom uspjeti nasmijati i zadovoljiti publiku.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 13. travnja 2013.
  
  Georges Feydeau
  Ne motaj se okolo gola golcata
  redatelj Robert Krajinović
  premijera 11. travnja 2013.
  scenograf i kostimograf Vladimir Soldo, dizajn plakata Adolf Soldo
  izvode: Domagoj Mrkonjić (Josip), Matea Grabić (Ivanka, njegova supruga), Vladimir Andrić (gospodin Hošpić), Ilija Červan (sluga), Zorko Bagić (Jelavić, novinar)

Piše: