U oštariji

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Carlo Goldoni, Oštarica Mirandolina, red. Jasminko Balenović

• 
  
  Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula iznjedrilo je još jednu pravu puležansku predstavu i njome publici približilo klasik Carla Goldonia, La locandieru. Riječ je o čakavskoj prilagodbi predstave realizirane u sklopu programa Čakavske scene koji INK provodi već više od desetak godina uz potporu Istarske županije, a po prvi put i uz potporu Ministarstva kulture RH. Književnik i novinar, Puljanin Daniel Načinović na čakavski je preveo i adaptirao poznatu Goldonijevu komediju i smjestio je u belle epoque Pulu, u 1914. godinu, vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, razdoblje strelovita novovjekog uspona toga grada, glavne pomorske baze Imperija.
  
  Mjesto zavrzlama, trzavica, spletki i ljubavnih intriga je gostionica / pansion Tri soldata koja se nalazi između Amfiteatra i Marine-Casina. Tu se susreće zanimljivo društvo, u najvećem djelu muško. Svi su redom ludi za vrckavom ljepoticom, oštaricom koju je vrlo uvjerljivo utjelovila Lana Gojak, također Puljanka. Kako to već biva, nju zaintrigira jedini kojega ona ne zanima, Felix Srećko Kosovits (Robert Ugrina). On je, naime, ženomrzac no Mirandolina mu odluči zagorčat život i naučiti ga lekciju. Tako Felix u konačnici poklekne pred njezinim šarmom i spreman je na sve ne bi li zadobio njezino srce. Planove mu remete poslovni ljudi, mešetari, a možda i budući magnati - Albin Ladrunkovitch (Teo Tiani) i Bartul Grof Škampavija (Denis Brižić) koji pokušavaju zainteresirati Mirandolinu obasipajući je darovima. Dvojac je izvrsno igrao uloge dvaju prijatelja, ali i suparnika koje na kraju mire komedijašice Hortenzija i Dejanira.  One ih, pak, zavode iz vlastitog interesa, ali u konačnici i uspijevaju odvući pažnju s jedinstvene Mirandoline. Puljanke Romina Vitasović kao Hortenzija i Elena Orlić kao Dejanira sjajne su u ulogama dviju glumica, zabavljačica koje pjesmom i spletkama zabavljaju muškarce kod Tri soldata gdje su odlučile odsjesti koji dan ne bi li možda dobile posao kao komedijašice.
  
  Mirandolina, kako bi se skrasila i konačno zaštitila od neumornih udvarača, za svoga zaručnika bira konobara Mikulu, kojeg joj je svojedobno i namijenio pokojni otac. Mikulu igra Puljanin Luka Juričić iz Teatra Naranča a u predstavi mu se pridružio kazališni kolega Franjo Tončinić isto iz Pule, koji su pokazali itekako zrelim glumcima. Misli i razgovori gostiju, osim o neodoljivoj Murandolinici, kako je od milja zovu njezini obožavatelji, vode se i o Divovskome kolu, Riesenradu bečkoga tipa u Šijanskoj šumi, o željezničkom odvojku od Vodnjana do Fažane te čeličnome mostu do Velikog Brijuna. Sve su to vrlo dosjetljive i duhovite priče nadograđene na izvornik. Zaplete i rasplet, koje su uz druge preinake, bile nužne u pulskoj ambijentaciji komedije, kako se pokazalo, ispale su vrlo dovitljive i osvježile izvornu štoriju, prema riječima Načinovića, „štoriju od afari, jubavi i đeložije".
  
  Osim čakavskog dijalekta, dodatni istarski štih predstava je dobila i upečatljivom glazbom koju potpisuje Livio Morosin, a uz koju ponekad glumci pjevaju i plešu pa tako predstava na trenutke podsjeća na mjuzikl. Koreografiju potpisuje Sergio Cavallaro, kostimografiju Katarina Radošević Galić, scenografiju Miljenko Sekulić, a režiju Jasminko Balenović. Inspicijent je Manuel Kaučić. Dinamična i vesela, puna gegova i glazbe, posljednja ovosezonska premijera INK razgalila je publiku koja je sjajnu glumačku postavu nagradila dugim pljeskom.
  
  © Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 31. svibnja 2013.

Piše: