Miran Kurspahić je u tračerskim kuloarima poznat kao jedan od najbolje odjevenih muškaraca u Hrvatskoj. Uz njegovo se ime često vezuje epitet kontroverzan koji hrvatski mediji dodjeljuju onima koji se ne libe uperiti prstom ni u koga, one koji su mainstreamu – drukčiji. Za razliku od šire (i uglavnom neupućenije) javnosti, teatarski ga krugovi prepoznaju kao redatelja tematski aktualnih predstava, kazališnog čovjeka čije izvedbe ironično koketiraju s mnogim kvazi-glamuroznim događajima, osobu koja nije odustala. Od Akademije, umjetnika, sebe.
Njegov je najnoviji (autorski) projekt nadahnut dramom Creeps njemačkog redatelja i dramatičara Lutza Hubnera. Navedena je drama doživjela mnoštvo različitih adaptacija širom svijeta. Razlozi su očiti. Creeps govori o trima djevojkama koje dolaze na audiciju za voditeljicu televizijske lifestyle emisije. Taj casting ubrzo, od prvotno uobičajenog i monotonog, prerasta u beskrupulozno nadmetanje tri djevojke čiji moralni kriteriji postaju tek naznaka njihovog ušminkanog životopisa. Za razliku od Hubnera, Kurspahićeve protagonistice nisu naivne maloljetne djevojke nego, pomalo očekivano, tri nezaposlene diplomirane glumice. Osim fizički, djevojke se razlikuju i prema svjetonazoru, načinu života, financijskoj potkovanosti. Unatoč tome, zajednička im je glad – figurativno za uspjehom, doslovno za egzistenciju. Spletom različitih okolnosti, svakoj od njih ovo je posljednji tračak nade u nastavku (već) zamrle karijere. U početku, tri su glumice samouvjerene, odlučne i staložene, no odmicanjem radnje, njihovi se istupi pokazuju kao okamine nekadašnjeg nepokolebljivog karaktera. Naposljetku, za uspjeh su spremne na sve, nevažnim postaju moral, čast, samopoštovanje i uvjerenja.
Aluzije i stereotipi u ovoj su predstavi stalno prisutni, od glumice kojoj je otac bešćutno ukrao novac poreznih obveznika doglumice koja je preko kreveta došla do uloge. Adaptaciju Hubnerove drame, Kurspahić je potpirio i domaćim imenima (spominje se Irena Škorić kao „jedina i najbolja hrvatska redateljica“ čime se, osim ironično, može iščitati i deficit žena u ovom poslu; nisu zaboravljene ni neke glumačke radionice poput Kubusa ili višestruki (neuspješni) pokušaji upisivanja zagrebačke Akademije čiji je program poprilično zastario). Ciničnom prizvukom, Kurspahić ismijava sve napuknute vrednote kojima se prozvani neprestano diče. Time se njegove predstave, još jednom, pokazuju kao kontroverzne, no iznimno pozitivno gledateljski prihvaćene (ukoliko zanemarimo nekolicinu pojedinaca nenaviknutih na razodjevanje na kazališnoj sceni).
Kao i inače, i ovaj put Kurspahić scenografski poseže za ogoljenom scenom koja se sastoji od nevelika broja stolica i ogromnog video – platna u pozadini. Glazbenu podlogu, u određenim trenucima, čine glasne i dominantne melodije koje, još jednom, pokušavaju uzdrmati gledatelje. Upravo se time dobiva na potrebnoj spektakularizaciji globalnog zatupljivanja dominantnog u različitim medijima.
U glumačkom ansamblu, očekivano, dominiraju tri mlade glumice čija multitalentiranost prelazi okvire sposobnosti velikog broja mlađe generacije glumaca. Mia Biondić, Mirela Videk i Iskra Jirsak svojim su tumačenjem uloga pokazale zavidnu zrelost u nastupu, neophodnu dozu smjelosti i briljantnu sposobnost vladanja prostorom, ali i vlastitim emocijama. Nakon niza uspješnih projekata, ali i zbog ove predstave, zaslužuju svaku iskrenu pohvalu, baš kao i želju da ih gledamo u što više domaćih ostvarenja.
Predstava This Casting (u izgovoru to postaje diskasting što bi u prijevodu značilo odvratno, gadno) je, zapravo, odvratno realan prikaz društva u kojem živimo. Zatupljenost medijima koji donose vijesti iz života samoprozvanih slavnih osoba, žudnja za instant slavom i sveopća preopterećenost postaju gadne navike mnogih od nas. U mnogim trenucima humorističan pristup toj problematici, na kraju ostavlja iznimno gorak okus prepun ljutnje, ogorčenosti i gađenja. Ili prema samima sebi ili prema onome čemu se priklanjaju mase. Mi smo odabrani, na nama je da to zaustavimo, no jesmo li spremni? Ili ostajemo i dalje zatočeni u udobnosti vlastitog doma vjerujući kako jedan čovjek ne može učiniti razliku? Suvišnim se čini i spominjati onog bešćutnika s početka priče.
© Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 3. veljače 2014.
Miran Kurspahić (nadahnut dramom Creeps Lutza Hubnera)
This Casting
redatelj Miran Kurspahić
premijera 1. veljače 2014.
Teatar Rugantino u suradnji s MMC Interkulturom
dramaturg Miran Kurspahić, producentica Gordana Gadžić, glazba Nikša Marinović, video Vanja Vascarac, svjetlo Saša Mondekar, fotografija Radomir Sarađen i Miljenko Vojta, šminka Marija Bingula, tehničko vodstvo Davor Popović, organizacija Jana Maljoku i Miljenko Vojta
izvode: Mirela Videk, Iskra Jirsak, Mia Biondić, Ivan Bošnjak, Miran Kurspahić
