Nedaćama usprkos

Teatar Rugantino: Ivica Ivanišević, Život je čudo, red. Gordana Gadžić

  • Teatar Rugantino: Ivica Ivanišević, Život je čudo, red. Gordana GadžićŽivot je čudo, predstava nastala u produkciji Teatra Rugantino i režiji u Gordane Gadžić, svojevrsni je omaž velikanu hrvatskog glumišta Ivici Vidoviću. Ivica Ivanišević je tekst za za njega i napisao, a premijerno je ove sezone odigrao Siniša Popović. Ova odlična predstava na dostojan način čuva sjećanje na jednog od osnivača tog kazališta.

    Monodrama Život je čudo donosi priču iz dalmatinskog kraja o životu prostodušna i dobroćudna kamenoresca Fabijana, ispričanu iz vizure samog protagonista. Zatičemo ga u njegovom skromnom domu iz kojeg će nam ispripovijedati svoje dogodovštine. Njegov životni put specifičan je po tome što je obilježen brojnim nedaćama, od bolesti i povreda, preko različitih razočaranja do društvenih zbivanja i velikih promjena koje će sve ostaviti (posredno ili neposredno) traga na njegovom karakteru, a prije svega zdravstvenom stanju. Međutim, posebnost Fabijanovog životopisa ne leži u stavkama njegove biografije i podacima koliko god oni neuobičajeni bili, nego u njegovom stavu i zadivljujućem umijeću radovanja životu i malim stvarima. Čak i najranije Fabijanovo sjećanje vezano je uz bolest iz ranog djetinjstva, ali iz njegove vizure – ono je obilježeno ljubavlju i brigom njegovih najmilijih. I tako će Fabijan iz svoje gotovo infantilne perspektive kronološki pripovijedati svoj životni put. Od djetinjstva, preko odnosa s roditeljima, iskustva rata, mladosti, prve ljubavi, pa sve do ženidbe, poslova i najzad staračkog života. Okvirna priča koja uvodi i zaokružuje sjećanja protagonista vezana je za današnjicu, to je komentar „današnjih žena“, pomalo šaljiv, pomalo nostalgičan i poveznica je s pripovjedanom građom.
    Teatar Rugantino: Ivica Ivanišević, Život je čudo, red. Gordana Gadžić
    Fabijan svoju priču prenosi emotivno, ali bez samosažaljenja, bez suvišnog analiziranja, uljepšavanja ili prikrivanja, uz tek pokoji komentar. On spontano, ali vjerno na taj način oslikava i društvene prilike koje su pratile njegov život. Sve kroz svakodnevni, nestandardni, živopisni (splitski) govor. Uz to što ima funkciju karakterizacije lika, pa njegov jezični izraz govori i o njegovom porijeklu, obrazovanju, psihičkoj strukturi i životnom iskustvu, jezik je poslužio i kao bogat izvor humora. Slikovita poređenja, jezične igre i figure dočarale su autentičnost podneblja kao i vedar duh i nepokolebljivu vitalnost glavnog junaka.

    Siniša Popović izvanredno je oblikovao živ i uvjerljiv lik dočaravši sirotog Fabijana koji usprkos svim životnim nedaćama zrači optimizmom i životnom snagom. Zahvaljujući njegovom briljantnom scenskom govoru splitski dijalekt sa svim svojim osobenostima ne predstavlja nikakvu barijeru onima koji ga ne poznaju. U njegovoj igri nije bilo zastoja, svaki pokret i izraz savršeno su odmjereni i kontrolirani, a vješto je izbjegnuta opasnost od prenaglašenosti i podilaženje publici. Popović je tijekom čitave predstave držao pozornost i zanimanje gledatelja te briljantnom izvedbom vrlo uspješno oživio starog Fabijana kroz sve mijene na njegovom životnom putovanju. Usprkos tragičnoj noti lika, pripovijedanje je toliko bajkovito, da je publika željna doznati još koju avanturu i anegdotu iz čudesnog Fabijanovog života.

    Teatar Rugantino: Ivica Ivanišević, Život je čudo, red. Gordana GadžićRežija Gordane Gadžić suzdržana je i precizna, nenametljivo i suptilno koristi svjetlo (oblikovatelj svjetla je Saša Mondecar) i glazbu (skladatelj je Darko Rundek), a simboličnom igrom obručem s početka i kraja, poetično zaokružuje priču. Upravo ta igra koja simbolizira radost sažima duh optimizma priče – koliko god da je teško, život je čudo. S pravom mjerom napisan tekst, formalno i stilski dotjeran, idejno nepretenciozan, ali efektan, uz maestralnu izvedbu Siniše Popovića rezultirao je izvrsnom predstavom.

    © Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 8. prosinca 2014.

    Ivica Ivanišević
    Život je čudo
    redateljica Gordana Gadžić
    premijera 30. studenoga 2014.
    glazba Darko Rundek, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Elvira Ulip, šminka Marija Bingula, dizajn svjetla Saša Mondecar, fotografije Vladimira Spindler, grafički dizajn Sanja Boljević, video Vid Begić, tehničko vodstvo Davor Popović, marketing i prodaja Katarina Subašić, izvršna producentica Gordana Gadžić
    izvodi: Siniša Popović

Piše:

Olivera
Radović