Slabo u svim aspektima

Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Miroslav Međimorec, Hrvatski emigranti, red. Miroslav Međimorec

• 
  
  Posljednja ovogodišnja premijera vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić bili su Hrvatski emigranti Miroslava Međimoreca, koji je ujedno i redatelj i dramaturg predstave. U predstavi publika prati dvojicu dugogodišnjih emigranata Rudija Cmrčnjaka (Žarko Savić) i Ivana Brkića (Ivan Lažeta) koji se po povratku u slobodnu Hrvatsku susreću u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Njih su dvojica odlučili zatražiti uvid u dosjee koje su o njima vodile sigurnosne službe bivše Jugoslavije kako bi otkrili što su o njima pisali njihovi nevidljivi pratitelji, doušnici i agenti. Otkrivajući nezamislive optužbe zapisane u dokumentima, prijatelje koji su ih izdavali surađujući s doušnicima ili sami to i bili, prvotno prijateljstvo između Rudija i Ivana prerasta u antagonizam i fizički sukob da bi se u obratu na samom kraju Rudi i Ivan udružili protiv zajedničkog neprijatelja arhivara (Ivan Ćaćić).
  
  S obzirom da je Međimorec i autor i redatelj gotovo se doslovno držao dramskog teksta. Inače to i nije loša stvar, međutim ovdje se pokazalo problematično zbog slabosti izvornika. Drama odmah kreće iz teze o problemima emigranata te ostaje u istom tonu sve do kraja čime je stvorena monotonost usprkos potencijalno zanimljivoj priči. Jednostavno nedostaje dramskog razvoja radnje, likova, gradacije koja bi uvukla publiku te ju vodila do klimaksa i razrješenja. Osim toga, likovi arhivara i konobara nelogični su u tekstu, a još više na sceni. Arhivar je mlada osoba koja predstavlja političku opciju sklonu odbacivanju emigranata i njihovih prava, smatrajući da ih se treba zaboraviti kako bi krenuli dalje i umilili se Europskoj uniji. S druge strane konobar je starija osoba koja je i sama bila gastarbajter koji je ustvari špijunirao hrvatske emigrante. Problem nastaje u trenutku kada Lažeta primjeti da su arhivar i konobar (dvije potpuno različite osobe godištem i mjestom na kojem se pojavljuju) fizički jako slični, a u predstavi se ta nelogičnost još pojačava činjenicom da ih igra isti glumac. Jednako problematična je i sama režija. Rješenja su poprilično banalna – na početku se čuju koraci iz zvučnika, a na platnu se mijenjaju statične projekcije prostora koje se izmjenjuju (zgrada, hodnik, unutrašnjost arhiva, kavana); glumci ostaju na sceni zamrznuti u polumraku, a prostor radnje se mijenja izmjenom fotografije na projekciji nakon čega kreću dalje kao da se ništa nije dogodilo; televizor je toliko glasan da izbacuje Lažetu iz takta, ali kada objašnjava konobaru zašto ga nervira i traži da ga stiša, zvuk televizora je utišan…
  
  Niti glumački ansambl nije odgovorio na izazov na pravi način. Žarko Savić u liku intelektualca je u potpunosti neuvjerljiv, ukočen i izvještačen u glasu i govoru. Njegove govorne radnje ne odgovaraju fizičkim, rečenični naglasci i logika rečenice su u potpunosti promašene, a gesta i mimika neprikladne situacijama. Čini se kako je upravo njegov nastup sputavao Brkića koji je kreirao donekle uvjerljiv lik neobrazovana, ruralnog Hrvata i na trenutke izazivao simpatije, ali nažalost, često bio i nerazumljiv. Scenski pokret obojice je na granici karikaturalnog dovodeći uvjerljivost ozbiljnosti situacije pod veliki upitnik. Ivan Ćaćić u ulozi konobara i arhivara nije imao puno prostora što zbog zadanosti svojih likova i dramaturških odrednica, što zbog partnera na sceni pa će njegova kreacija ovaj puta ostati neprimijećena u maniri tvrdnje „odradio je svoj posao“.
  
  Hrvatski emigranti mogli su pružiti mnogo. U priči se otvarao prostor za dvije razine prepoznavanja – aktualnu političnost i socijalnu dimenziju Rudija i Ivana što se dalo iskoristiti za društvenu kritiku, empatiju, prepoznavanje, duhovite trenutke… Međutim, slabosti u dramaturgiji, režiji i kreacije glavnih aktera uzele su svoj danak te je predstava ostala samo slaba verzija svega onoga što je mogla biti, a činjenica da publika na premijeri nigdje u kazalištu nije mogla pročitati/vidjeti/dobiti osnovne podatke o predstavi samo je zaokružila općenito slab dojam.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 23. prosinca 2014.

Piše: