Komične generacijske razlike

Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Pivo, red. Helena Buljan

  • Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Pivo, red. Helena BuljanNa početku predstave na scenu dolazi muškarac gurajući dječja kolica i pogledavajući s ljubavlju prema njima. Potom sjeda na klupu i otvara bocu piva očito unaprijed uživajući u takvom odmoru. Međutim u tom trenutku začuje se glasan plač bebe koji uskoro prelazi u nepodnošljivo vrištanje. Otac pokušava dudom, a potom guranjem i njihanjem kolica umiriti maleno dijete, ali kada u kratkim trenucima tišine dohvati bocu, dijete nastavlja ridanjem sve dok mu otac ne da dudu namočenu u pivo, što ga odmah uspava. Već je iz tog uvoda jasno da će pivo imati sličnu funkciju kao sladoled u prethodnoj uspješnici Mira Gavrana, našeg u svijetu najizvođenijeg dramatičara. Kao što u virtuozno napisanom i odglumljenom Sladoledu Gavran preko ključnih trenutaka s mnogo humora, ali i simpatije prema likovimakoje je stvorio prati odnos majke i kćeri tijekom desetljeća bitnih mijena u njihovim životima, a i međusobnim odnosima, tako je i dugogodišnji razvitak odnosa između oca i sina u Pivu praćen pićem iz naslova.

    Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Pivo, red. Helena BuljanU početku se čini čak da će ta muška verzija generacijskih problema roditelja i djece biti još zanimljivija i originalnija od prethodne vrlo uspjele ženske verzije, jer je sukob oko školske zadaće sina (Jakov Gavran) i oca (Zlatko Ožbolt) doista neočekivan i originalan. Naime sin u osnovnoj školi treba napisati zadaću o majci, iako je njegova majka umrla odmah nakon poroda, a za njega se brine otac koji se nije ponovo ženio. Sin traži od oca da mu ispriča što više o majci, da bi mogao napisati zadaću, a otac odbija i blati učiteljicu koja nešto takvo traži, ali se povlači kada shvati da bi sin njegove riječi mogao ponoviti i pred učiteljicom, a nije sklon niti sinovljevoj ideji da napiše zadaću o ocu bliskim tetama (zapravo ljubavnicama) koje znatno bolje poznaje no majku koje se naravno ne sjeća. Ipak sin napiše zadaću o njima, a njegova iskrenost zgrozi oca i to dovodi do prvog ozbiljnog razmimoilaženja među njima iz kojeg je vidljivo koliko otac polaže na to što ljudi misle o njemu i njegovom sinu, dok je sin uvijek iskren i ne vodi računa o posljedicama svojih riječi.

    Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Pivo, red. Helena BuljanGavran njihove razlike potencira i time što je otac usmjeren praktičnim stvarima, prvenstveno pronalaženju načina da materijalno sigura svoj i sinovljev život, a uz to je zainteresiran za sport, što povezuje inzistiranjem da sin postane istaknuti sportaš, pa kada se pokaže da nema dovoljno talenta za nogometaša otac ga sam pokušava uvježbati kao vrhunskog tenisača. Sina pak sve to ne zanima, on smisao nalazi u pisanju, a u tome postiže i uspjeh već prvim romanom o ocu treneru koji preko sina želi realizirati svoje ambicije. To dovodi do zauzimanja potpuno suprotnih pozicija i privremenog prekida svih međusobnih odnosa. Iako Gavran vješto vodi put njihovog kasnijeg približavanja i postupnog razumijevanja i tolerancije možda je baš taj vrhunac generacijskog sukoba bio predrastičan da bi inače uvjerljivi glumci mogli uspostaviti dublji emocionalni kontakt među protagonistima, a čini mi se da je baš to Sladoledu donijelu onu dodatnu vrijednost vrhunske komedije, dok Pivo ne uspijeva u potpunosti nadvladati stereotipe pojedinih situacija. Uz to za razliku od sladoleda kojeg u ženskoj verziji majka i kći konzumiraju u kvartovskoj slastičarnici, pa im je to ipak posebna zgoda koja ih svojim tradicionalnim ponavljanjem povezuje i onda kada se sukobljavaju, pivo se u muškoj verziji pije usput i nema neki veći značaj, osim u sceni u kojoj se nakon pet godina od izlaska romana i rođenja sinovljevog djeteta on i otac konačno pomire i to označe kucanjem bocama.

    Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Pivo, red. Helena BuljanIako je Helena Buljan kao redateljica uspjela ostvariti pravi ritam predstave, postavljajući u prvi plan glumačke interpretacije i humor teksta Mira Gavrana kojeg su Zlatko Ožbolt i Jakov Gavran interpretirali uspješno naglašavajući njegovu duhovitost, Pivo ipak ne pripada značajnijim ostvarenjima golemog opusa najvećeg našeg živućeg autora kazališnih komada, ali će njegova komika i scenski, a i životno uvjerljivi dijalozi ipak uspjeti zabaviti i nasmijati odanu i brojnu Gavranovu publiku.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 10. ožujka 2015.

    Miro Gavran
    Pivo
    redateljica Helena Buljan
    premijera 5. ožujka 2015.
    kostimografkinja Emina Kušan, scenografkinja Marta Crnobrnja, glazba Neven Zebić, oblikovanje svjetla Mario Vnučec, šminka Zdenka Mihelj
    izvode: Zlatko Ožbolt, Jakov Gavran

Piše:

Tomislav
Kurelec