Dostojno jubileja

Hrvatsko narodno kazalište Zadar i Hrvatsko narodno kazalište Split: Juan Mayorga, Umjetnost intervjua, red. Nenni Delmestre

• 
  
  Suvremeni španjolski dramatičar Juan Mayorga jedan je od izvođenijih dramatičara generacije koje je stasala u post-frankističkoj Španjolskoj i čija je društvena zbilja oblikovana nakon depresivna razdoblja desancanta o kojem dijelom govore i njegove dramske uspješnice. Jedna od posljednjih je El arte de la entrevista iz 2014. godine koju je na hrvatski prevela i adaptirala Nenni Delmestre pod naslovom Umjetnost intervjua. Koprodukcija između HNK Zadar i HNK Split imala je svečarski povod obilježavanja četrdeset godina karijere glumice Jasne Ančić, za koju je, kako piše i u programskoj knjižici i odabrana uloga Rose kao njezin „potencijalni glumački forte“.
  
  Fabula drame centrirana je oko obitelji koju sačinjavaju majka Paola, njezina kći Cecilia i baka Rosa te oko obiteljskih tajni koje slučajno postaju razotkrivene pri video intervjuu koji Cecilia odrađuje kao školsku zadaću i u kojem Rosa prvi puta obznanjuje nepozante činjenice s početka svog braka. Osim što je zbog Alzheimera demencija potisnula jezovitost činjenice da je napustila vlastitu djeca kako bi s ljubavnikom urarom pobjegla u Njemačku, Rosa u isto vrijeme označava i raskid idealizirane slike žene u frankizmu tzv. „perfecte casade“ (savršene supruge) koja je bila i zakonski propisana u državnom dekretu Fuero de los Españoles iz 1945. godine. Stoga njen prijestup osim obiteljske traume označava i društevni prevrat. Zanimljivo je da je Mayorga amplificirao navedene kontekste na vrlo suptilan način i to tako da je subjekt drame de facto kamera tj. intervju koji oko sebe okuplja niz različitih performativa članova obitelji.
  
  Predstava koju potpisuju Nenni Delmestre i Lina Vengoechea, venezuelanska umjetnica koja je i autorica kostima, scenografije i izbora glazbe, pohvalno je otvaranje domaće kazališne sredine prema inozemnim dramatičarima i suvremenom dramskom pismu. S druge pak strane ostaju stare boljke, režija glumca i izvedbe glumačkog ansambla koje nisu ni stilski ni poetski usklađene. Scenografija koja je većim dijelom preuzeta iz madridskog originala predstavlja stražnji vrt,/sjenicu obiteljske kuće u kojoj se odigravaju svi dueli između članova obitelji i Mauricia, fizioterapeuta koji radi na Rosinoj rehabilitaciji. Ničeg posebnog nema u trokutu scenografija – kostimografija – rasvjeta što je i dobro jer minimalističko riješenje fokus gledatelja postavlja na glumce i njihove izvedbe.
  
  Jasna Ančić je kao dementna starica odigrala jednu od svojih najboljih rola u zadarskom kazalištu (uz ulogu Stoše u predstavi Stoše od Foše) pokazujući da se ipak isplatilo svečarsko traženje prikladne uloge za navedeni jubilej. Režijski i izvedbeno to je čista uloga što se ne može reći za ulogu i izvedbu Žane Bumber kao Paole. Naime pretjerana ispoliranost u oralnoj i pretjerana gestualnost u korporalnoj izvedbi stara je bolest većine naših glumaca koji s obzirom na svoju akademsku pozadinu ne uspijevaju kontekstualizirati vlastite uloge i njihove izvedbe. To znači da Žanu Bumber uvijek gledamo u istim govornim i tjelesnim manirama bez obzira na sadržaj, kontekst i estetiku predloška. Tako dobivamo već dvije uloge koje su stilski i izvedbeno nehorentne.
  
  Njima se u tom smislu priključuju i Sara Ivelić u ulozi tinejdžerke Cecilie te Bojan Brajčić kao Mauricio – oboje svježi diplomanti splitske Umjetiničke akademije čije su izvedbe znatno prirodnije i oslobođene patosa zagrebačkog ADU-a, što opet u režijskom postupku predstavlja problem stilske nekoherentnosti ansambla. To ostaje i najveća zamjerka režiji i izvedbi predstave Umjetnost intervjua koja je, s obzirom da je riječ o drami koja počiva na suigri ansambla tražila dosljednu i stilski koherentniju izvedbu ansambla. No od sličnih boljki boluje gotovo dvije trećine repertoarnih kazališta u Hrvatskoj pa se ne treba posebno čuditi da kod nas, bez obzira na financijsku sigurnost, infrastrukturne prednosti i osigurani pretplatnički auditorij upravo repertoarno dramsko kazalište predstavlja nazadnjačke tendencije u kontekstu režije i glume. Bez obzira na to treba pozdraviti programski pomak u smjeru suvremenog dramskog pisma i nadati se da, iako je riječ o koprudukciji zadarsko kazalište smjera otklon od provincijalnih neuspješnica koje pamtimo posljednjih desetak godina.
  
  © Mario Županović, KAZALIŠTE.hr, 11. svibnja 2015.
  
  Juan Mayorga
  Umjetnost intervjua
  redateljica Nenni Delmestre
  premmijera
  prijevod i adaptacija Nenni Delmestre, scenografkinja, kostimografkinja, izbor scenske glazbe Lina Vengoechea, oblikovanje svjetla Ivo Nižić
  izvode: Jasna Ančić (Rosa), Žana Bumber (Paula), Sara Ivelić (Tina), Bojan Brajčić (Anđelo)

Piše: