Snaga riječi

Ljetne noći Teatra Exit, Zagreb, 18. lipnja – 2. kolovoza 2015: Hrvatsko narodno kazalište Split, Roland Schimmelpfennig, Idomenej, red. Rene Medvešek

• 
  
  Drame čija je tematika temeljena na nekom od starogrčkih mitova u trenutku dramatizacije i pokušaja aktualizacije nerijetko ostanu zarobljene u čvrstim zakonima antičke klasike koja podrazumijeva nevarijabilnu tročinsku strukturu i premalo prostora za ikakav manevar, bilo u samoj radnji ili u slobodnoj glumačkoj izvedbi. Ipak, reanimatori mitova kakav je Roland Schimmelpfennig redateljima koji se odluče na dramatizaciju njegova djela ostavio je puno slobodnog prostora kojeg je moguće iskoristiti na nebrojene kreativne načine. A na uistinu zanimljiv način to je učinio i Rene Medvešek u suradnji s ansamblom splitskog Hrvatskog narodnog kazališta. Schimmelpfennig je u didaskalijama drame napisao kako bi dramu trebalo igrati između deset i četrnaest glumaca, a Medvešek izabire njih desetoro. Odabravši iskustvo, zrelost i talent koji se tek treba otkriti, Medvešek je prepletanjem starije i mlađe generacije glumaca na pravi način prikazao upravo ono što sama drama i nastoji prikazati: što su stariji sve spremni žrtvovati u zamjenu za (najčešće) vlastiti život, pa makar bilo u pitanju ono najdragocjenije – život vlastite djece.
  
  Idomenej je kretski kralj i junak Trojanskog rata koji je predvodio Krećane s osamdeset brodova, no kući se vratio samo s jednim. Bogu mora, Posejdonu, u strašnoj se oluji na povratku doma zakleo kako će, ukoliko njegova jedina preostala posada stigne živa kući, žrtvovati prvu živuću stvar na koju naiđe na obalama doma. Jedna od varijanata mita kaže kako je prva osoba koju je susreo na obali bio njegov sin.
  
  Medvešek je u svojem viđenju predstave mit o Idomeneju ispričao na nekoliko načina. Poredavši glumce istovremeno i u obliku kora i pojedinaca, samu je priču učinio još snažnijom, dojmljivijom i zagonetnijom. Desetoro glumaca gledateljima nudi svoju verziju priče koja se katkada poklapa i s tuđima, a katkad funkcionira kao potpuno zasebna i neovisna o drugima. Glumci progovaraju jednoglasno, u raznim međusobnim kombinacijama koje se čine potpuno slobodne i neovisne, nalik igri, a istovremeno potpuno logične i režijski nametnute. Glasovi glumaca u harmoniji su s čarobnim zvukom Morskih orgulja iz Zadra koji u predstavu unosi mističnost i određeno strahopoštovanje spram povijesti, snage prirode i sudbine koja je odavno zapisana i ne može se ni na koji način izbjeći ili promijeniti. A sam čin ubijanja i opravdanosti zločina prikazan je s naglaskom na žrtvu. Kroz cijelu je predstavu snažna poruka kako nijedan čin ubijanja nije opravdan te kako nitko nema pravo oduzeti drugom biću život. To je iskazano na razne načine, a najupečatljivijom se čini rečenica koju kraljica upućuje svome kralju pitajući ga ima li uopće razlike u žrtvovanju njihova sina i svih prijašnjih života koje je kralj oduzeo ne razmišljajući o posljedicama koje je to ostavilo na njihovim obiteljima. Upravo ta problematika čini zanimljivu poveznicu s današnjim situacijama u kojima se još uvijek nedavni zločini i dalje ne promatraju kroz prizmu istovjetnih nego se određena ubojstva i smaknuća i dalje čine vrjednija od drugih. Ubojice se dijele prema etničkoj pripadnosti, a ne povezuju se po neopravdanim zločinima koje su počinile. Tako i Medvešek još jednom jednu vrstu žrtve podređuje milijunima drugih koji postaju tek broj u moru nedužnih.
  
  Glumci su odradili sjajan posao te se istaknuli kao tim, unatoč briljantnim pojedinačnim prinosima koje je pružio svatko od njih. Iskustvo i svježina tek diplomiranih glumaca u ovu su predstavu unijeli neku novu dimenziju snage i zajedništva prijeko potrebnu za uspjeh same predstave. Rene Medvešek je i ovom predstavom pokazao kako se reduciranim scenografskim prostorom i velikim naglaskom na glumačku bravuru i dojmljiv tekst može napraviti odlična predstava kojoj nisu potrebne nikakve dodatne egzibicije i dekoracije nego čisti tekst koji na pravi način pokazuje snagu riječi i djela. Na Ljetnim noćima Teatra Exit zagrebačka publika uživala je u zanimljivom uprizorenju starogrčkog mita prikazanog na suvremen i dojmljiv način.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 23. lipnja 2015.
  
  Roland Schimmelpfennig
  Idomenej
  redatelj Rene Medvešek
  premijera 14. ožujka 2015.
  prijevod i scenografija Rene Medvešek, dramaturginja Lada Martinac Kralj, kostimografkinja Ana Marin, scenska glazba Matija Antolić, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, oblikovatelj zvuka Tomislav Luetić, jezična savjetnica Jagoda Granić
  izvode: Nenad Srdelić, Snježana Sinovčić Šiškov, Anastasija Jankovska, Nikša Arčanin, Trpimir Jurkić, Petra P. Kovačić, Sara Ivelić, Mia Čotić, Pere Eranović, Bojan Brajčić

Piše: