Boris B. Hrovat, hrvatski kazališni kritičar, prevoditelj i književnik, rođen je u Zagrebu 1956. godine. U rodnom gradu diplomu je stekao na Pravnom fakultetu, a cijeli svoj radni vijek, punih 35 godina, kazalište prati, o njemu piše i prosuđuje ga kao kazališni kritičar. U svom kontinuiranu djelovanju od 1979. do danas kazališne kritike redovito je objavljivao u brojnim dnevnim novinama i tjednicima u Hrvatskoj. Cijelo desetljeće bio je stalni i glavni kazališni kritičar u dvama najutjecajnijim dnevnicima toga vremena, u Večernjem listu od 1981. do 1990. i u Vjesnika od 1990. do 1992., paralelno pišući o kazalištu i za tjednik Studio od 1986. do 1992. Nakon smanjenja prostora za kazališnu kritiku u dnevnim novinama, Boris B. Hrovat pronalazi svoj prostor na radiju te u kulturnim tjednicima, Hrvatskom slovu, odnosno Vijencu u kojem od 2008. surađuje kao važan stalni suradnik, kritičar/komentator za kazalište. Kritike i prikaze objavljuje i u inozemstvu (u Češkoj i Sloveniji), a ponajviše Italiji, gdje kao stalni dopisnik kazališne revije Sipario (Milano, glavni urednik M. M. Giorgetti) za područje jugoistočne Europe upoznaje europske kazališne stručnjake i publiku s hrvatskim glumištem.
Od 1993. urednik je na Trećem programu Hrvatskoga radija (HRT), na kojem uređuje književne emisije Hrvatska proza i Antologija pripovijetke. Stalni je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Uredio je nekoliko antologijskih izbora: Nova talijanska pripovijetka (Republika, 1987) i Nova talijanska drama (Novi Prolog, 1988).
Zahvaljujući njegovu poznavanju svjetske, a posebno talijanske drame te znalačkom, upornom i pedantnom radu, hrvatska javnost dobiva niz vrhunskih prijevoda drama s talijanskoga (Goldoni, Pirandello, De Filippo, Niccodemi, Nicolai, Maraini, Siciliano, Lunari, Fo, Quintavalle, Ruccello, Massini, Fratti i dr.), španjolskoga (Calderón, Lope de Vega, Moratin), engleskoga (Shaw, Wilde) i slovenskoga (Bevc, Zupančič) jezika. Prijevodi Borisa B. Hrovata uprizoreni su u gotovo svim važnijim hrvatskim kazalištima ili u programima HRT-a, a mnogi su objavljeni i u periodici i uvršteni u antologije (Suvremena talijanska drama, Zagreb, 2003).
Hrovat je i prozni pisac: romana Putovanje, Lorenzaccio, romana za djecu Askalon, zbirke pripovjedaka Doživljaji Prosvijetljenog, te dobitnik nagrada za mladog pisca i kratku priču. Autor je i dramskih tekstova: Zamka (prema motivima A. Bioy-Casaresa), Prolaznici, Igra (Il gioco, prijevod Laure Marchig, koncertno izveden u New Yorku), Monolog Nicolette Connio udane Goldoni (Monologo di Nicoletta Connio coniugata Goldoni, u prijevodu Silvija Ferrarija objavljen u milanskom časopisu Sipario). Djela su mu prevedena na talijanski i slovenski jezik (Askalon, Zamka) te uvrštena u antologiju fantastične proze Guja u njedrima (Rijeka, 1981/ 2011).
Kao mladić propitivao je svoj odnos prema kazalištu i autorskom mjestu u njemu te s Brankom Brezovcem pokrenuo Dubrovačke dane mladoga teatra, off-program Dubrovačkih ljetnih igara od 1980. do 1983. Toj se ljubavi sudjelovanja u stvaranja kazališta vratio posljednjih desetak godina kao dramaturg, umjetnički suradnik uglednih stranih i hrvatskih kazališnih redatelja (Giorgetti, Mangano, Magelli, Juvančić, Kunčević i dr.), a u posljednje vrijeme i sam se okušao u kazališnoj režiji (Mario Fratti, Prijateljice, Gradsko kazalište Sisak, 2011).
O kritičarskom radu
Boris B. Hrovat dugogodišnji je i aktivni član Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa – član upravljačkih tijela u brojnim mandatima, a predsjednik od 2001. do 2005. godine – jer je uvijek vjerovao u važnost profesionalne udruge, očuvanja i zaštite profesije za koju nije žalio volonterski raditi. No, struku je najbolje braniti osobnim djelovanjem. Boris B. Hrovat tihi je čuvar kvalitetne i odgovorne kazališne kritike i samozatajan profesionalac, hrvatski intelektualac koji cijeli svoj radni vijek istražuje zakonitosti silnica hrvatskoga glumišta. Pišući o kazalištu trudio se djelovati za dobrobit kazališta, za njegovo očuvanje, ali i živost koja u njemu mora vladati.
Izobrazbu i informiranost o hrvatskom i svjetskom kazalištu i drami Boris B. Hrovat upotpunio je i minucioznim kazališnim senzibilitetom. Zato je u kritici polazio od širega kulturološkoga okvira, krećući se prema specifičnostima dramskoga i kazališna rukopisa do pronalaženja suigre teksta i predstave. Njegove su kritike bile uvijek razumljive i jasne u svojim stavovima, a njegov istančani stil pisanja dokazuje da je kritika literarni kreativni žanr.
Moć i utjecaj kritičara proizlazi često iz snage medija. Boris B. Hrovat je pisao dugo godina za vrlo važne medije, ali je uspio ostati izvan ideoloških i interesnih klanova i sačuvati vlastitu neovisnost i objektivnost. Kao osoba nikad nije podlegao sirenskom zovu pozicije moći kazališnog kritičara nego je zbog svoje samozatajnosti i građanske pristojnosti sve zaključke, sudove i stajališta smireno i argumentirano obrazlagao. Upravo zbog svoje samozatajnosti i građanske pristojnosti (a djelomice i zbog pozicije same struke unutar naše kulturne javnosti) Boris B. Hrovat dobitnik je samo Nagrade Petar Brečić 2008.
Demetrova nagrada za životno djelo dodijeljena je Borisu B. Hrovatu za njegov 35-ogodišnji kritičarski rad kako bi se, između ostaloga, poslala poruka kulturnoj javnosti, a posebno mladim ljudima, budućim kazališnim kritičarima. U današnje vrijeme medijske buke i sve većega gubitka prostora ozbiljne kritike svakom je kritičaru lako popustiti pod pritiscima estradnoga zamašnjaka. Nagrađujući Borisa B. Hrovata HDKKT podsjeća da kazališna kritika treba i može biti onakva kakvu je piše njihov cijenjeni kolega: stručna, znalačka, argumentirana, estetski vrijedna, kazališno sadržajna, umjetnicima poticajna a publici korisna. Jedino takva kritika neće nestati s kulturne scene. U jednoj kritici Hrovat je napisao: „Živi samo onaj teatar o kojem se govori i kad se gledalište napusti.“ (Vijenac, br. 396, 2009.). Vjerujući u trajnost kazališne kritike, nadamo se da će knjiga sabranih kazališnih kritika Borisa B. Hrovata uskoro ugledati svjetlo dana kao vrijedan dokument, kronika i prosudba hrvatskoga kazališta od osamdesetih godina 20. stoljeća do danas.
Povjerenstvo za Demetrovu nagradu Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa radilo je u sastavu: Boris Senker (predsjednik), Mira Muhoberac i Sanja Nikčević. Svečano uručenje održano je 13. lipnja 2015. u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu.
KAZALIŠTE.hr, 26. lipnja 2015.
.jpg)
Vila lutaka Snježane Banović bavi se biografijama dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica koje je suvremena povijest nepravedno zanemarila.
ČASOPISI
mjuzikl.png)
ESEJI