„Ala ljudi dojdite čut štoriju ud davnina ku će van povidati naša kumpanija. Ona se dogodila pred čuda lit, kad su u Motovunu živili divi, a danas je znamo samo aš ju je zapisa Vladimir Nazor. To je štorija od zadnjega motovunskega diva – štorija od Velog Jože.“ Tim riječima pulsko kazalište mladih Teatar Naranča poziva na novu predstavu koju će, vjerujemo, rado gledati i mali (4+), ali i oni nešto stariji. Poznatu Nazorovu priču o dobroćudnom divu adaptirao je i režirao Majkl Mikolić, približivši je najmlađima, a s obzirom da se igra na čakavici, ujedno će im približiti i istarski dijalekt.
Jedna od najpoznatijih legendi s područja Istre – ona o Velom Joži, pomalo naivnom divu iz Motovuna, dobro je poznata. Štorija je to o njegovom teškom životu i požrtvovnom radu za druge, priča o pravdi i slobodi. Jože je uvijek bespogovorno slušao gospodare pa je tako bilo i kad su ga poslali na rad u Kopar. Putem je sreo Iliju, roba sa šest ruku koji živi zarobljen na dnu lađe. Ilija mu je savjetovao da bude svoj čovjek i prvenstveno radi za sebe. Uslijedila je velika oluja u kojoj je potonula lađa i na njoj Ilija. Joža se zahvaljujući svojoj veličini uspio spasiti i vratiti u Istru. Sjetivši se Ilijinih riječi, Joža se odlučio boriti za svoja prava, postao je slobodan čovjek i lutajući Istrom savjetovao i druge divove da učine isto.
Predstava je dinamična, što uz humor djeci olakšava praćenje, posebno onoj školskoj kojoj na zabavan i pristupačan način pripovijeda priču lektirnog naslova. Velom Joži bilo je lakše raditi uz pjesmu, pa je tako predstava začinjena domaćom kantom. A kako su i sami njezini autori priznali, oni priču o divu Joži možda nisu baš završili onako kako je bilo, nego onako kako smatraju da je trebalo biti – sa sretnim završetkom. Jednostavnu ali upečatljivu scenografija Lene Modrušan i kostime Marine Štembergar koji su svojevrsna inačica istarskih narodnih nošnji vrlo maštovito upotpunile su živopisne lutke (također djelo Marine Štembergar) kojima je domišljato predočena Jožina veličina. Kratki pjevni i ritmični glazbeni songovi Teodora Tianija brzo ulaze u uho pa je publika već na polovini izvedbe spremno pljeskala u njihovu ritmu.
Velog Jožu premijerno je uspješno utjelovio Šime Rabar, a u nekima od narednih izvedbi zamijenit će ga Teodor Tiani. Majkl Mikolić obavio je dojmljiv adaptorsko-redateljski posao, a u predstavi nastupa u ulogama divova i Ilije te oduševljava brzim transformacijama. Ženski dio ansambla (Mia Mandinić, Martina Božić/Linda Kliman) nije dobio toliko prostora, ali je svoje glumačko-lutkarske zadaće korektno i s entuzijazmom obavio.
Teatar Naranča, poput kakve tvornice predstava svake sezone ima po nekoliko premijera i (s razlogom) uvijek dupkom puno gledalište. Ovoga su se puta umjesto klasika ili prigodnog naslova odlučili na repertoar uvrstiti književno sjelo temeljeno na istarskim narodnim pričama i folklornim motivima, što se pokazalo dobrodošlim osvježenjem i u edukativnom ali i tematskom smislu.
© Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 14. listopada 2015.
Vladimir Nazor
Veli Jože
redatelj Majkl Mikolić
premijera 10. listopada 2015.
adaptacija Majkl Mikolić, glazba Teodor Tiani, scenografija Lena Modrušan, kostimi i lutke Marina Štembergar, dizajn rasvjete Anton Modrušan – Toni, garderobijerka Beki Perić, prodaja Sara Berčić
izvode: Teodor Tiani / Šime Rabar, Majkl Mikolić, Mia Mandinić, Martina Božić/Linda Kliman
