Kad na piru ostaneš gladan

Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci i Kazalište Virovitica: Shakespeare pir, red. Dražen Ferenčina

• 
  
  Prva ovosezonska premijera Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca još je jedna od koprodukcija u nizu. Ovaj put se radi o predstavi Shakespeare Pir u suradnji s Kazalištem Virovitica, čija je vinkovačka premijera održana 7. listopada 2016. godine. Shakespeare Pir svojevrstan je parodijski hommage velikom bardu svjetske književnosti postavljen u čast obilježavanja četiri stotine godina od njegove smrti. Radi se tu o mješavini sažetih, najpoznatijih tema, scena i/ili citata iz gotovo svih Shakespeareovih djela u kratkim scenama.
  
  Ferenčina i ansambl evidentno su se poslužili redateljskim konceptom Reduced Shakespeare Company iz 1987. koja je slavu ostvarila upravo djelom The Complete Works of William Shakespeare (abriged) (Sabrana djela Williama Shakespearea (skraćena)), a onda i hrvatskom verzijom Shakespeare na Exit iz 2006. godine. Tako se i ova virovitičko-vinkovačka verzija temelji na persiflaži te ironičnim i autoironičnim dosjetkama članova ansambla koji su cijelu priču upakirali u okvir TV prodaje na goloj sceni s dvodimenzionalnom pozadinom koja predstavlja generički prostor neke elizabetinske palače, međutim u svom ostvarenju nisu bili na tragu niti jednih od spomenutih.
  
  Proplamsaji dramaturške lucidnosti u kojima je koncept pokazivao smisao bili su oni kada su povezivali Shakespearea sa suvremenim i lokalnim te se poigravali sa zakonitostima kazališta Shakespeareovog vremena te je to nit vodilja koju su trebali uzeti kao dramaturški zajednički nazivnik. Macbeth tako ima likove koji su Bosanci, Srbi, Romi, povijesne drame prikazane su kao nogometna utakmica u kojoj se pretendenti na prijestolje bore za krunu, a dva komentatora publici prenose utakmicu. Jednako uspješne su i scene u kojima muškarac igra ženske uloge jer u Shakespeareovo vrijeme žene nisu glumile ili konvencija koja kaže da se na sceni ne smije vidjeti krv ili nasilje pa likovi slučajno natrčavaju na bodež koji završava ispod ruke. Međutim, takvi su trenuci nažalost bili rijetki u gotovo dvosatnom trajanju.
  
  Problem čini jedna temeljna pogreška. Predstava nema dramaturški logičnu i opravdanu nit vodilju koja je sprovedena od početka do kraja nego se radi o kolažu scena, naizgled povezanih sa sličnim elementima te obilježenih glumačkim karikaturama. U tim scenama nekad se bave skraćenom verzijom originala bez osuvremenjivanja (Romeo i Julija), nekad dugom verzijom (Hamlet), komedije su na primjer objedinili sve u jednu scenu, ponekad tu i tamo ubace suvremene elemente, ali zajednički nazivnik je seks, sve vrste aluzija na seks, psovke i naravno grub i prizeman humor. Nemam ništa protiv niti jednog od navedenog kada je dramaturški opravdano i logično, ali kada je nalijepljeno samo kao izvanjski efekt, gubi se svaki smisao i stvara scenski neukus. Tako si recimo Julija miriše međunožje aludirajući na citat „Ime nije ništa; ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom.“
  
  Hamlet i Romeo su naravno feminizirani (nitko ne zna zašto), ali je to naravno urnebesno smiješno, Shakespearea se kategorizira među pisce drama krvi i sperme (što publici vjerojatno ništa ne znači, osim toga nije niti približno istini, a evidentno je upotrijebljeno samo zbog termina krv i sperma, a ne zbog međusobne intertekstualnosti ili referencijalnosti), Gertruda na samrti ispušta plinove u Hamletovu glavu, a u jednom trenutku dolazi i do vrhunca neukusa koji je zapravo šovinistički okarakteriziran i apsolutno uvredljiv za sve žene kada kažu kako je „fufa postala predsjednica“. Osim toga, predstava nije ostvarila svoj cilj, a to je, kako piše u programskoj knjižici, upoznavanje publike sa Shakespeareovim opusom. Tako su u ovoj priči prepoznatljiva bila samo najveća djela poput Hamleta, Romea i Julije i možda Macbetha, dok su ostala većini publike ostala nepoznata kao što su bila i prije predstave, a temeljila su se na skicoidnim pokušajima stvaranja plošne komike, a nikako predstavljanja djela.
  
  U takvom je konceptu teško reći nešto više o glumačkim ostvarenjima članova ansambla (Igor Golub, Sara Lustig, Monika Lanšćak, Vladimir Andrić, Goran Koši i Goran Vučko) koji su se evidentno trudili opravdati svoju scensku prisutnost i pokazali veliku volju, želju i energiju, ali na tome je i ostalo. Nova premijera Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima u koprodukciji s Kazalištem Virovitica tako nije ispunila očekivanja Shakespearea gladne publike koja je unatoč serviranju nekoliko slatkih zalogajčića s pira otišla gladna.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 11. listopada 2016.

  Shakespeare pir
  redatelj Dražen Ferenčina
  premijera 7. listopada 2016. (Vinkovci), 4. studenoga 2016. (Virovitica)
  dramatizacija Dražen Ferenčina i ansambl predstave, scenograf Dubravko Mataković, kostimografkinja Anamarija Filipović-Srhoj, glazba Igor Karlić, oblikovanje svjetla Damir Gvojić, oblikovanje lutaka Mojmir Mihatov
  izvode: Igor Golub, Sara Lustig, Monika Lanšćak, Vladimir Andrić, Goran Koši, Goran Vučko

Piše: