Osvjetljavanje mračnog

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Dalibor Matanić, Egzorcizam, red Dalibor Matanić

• 

  Dugo očekivana predstava Dalibora Matanića Egzorcizam otvorila je ovogodišnju sezonu Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i dokazala da se na nju s pravom toliko željno čekalo. Vrlo realistično, šokantno i brutalno iskreno kroz čitavu paletu živopisnih likova od kojih svatko čuva neku mračnu tajnu, Matanić je progovorio o često izbjegavanim temama poput incesta, pedofilije, ubojstva... Crkveno pročišćenje samo je paravan za progovaranje o tome što je sve trulo u našem društvu i od čega sve trebamo pročišćenje – od mržnje, netolerancije, nacionalizma, fašizma, sebičnosti... Detalja u predstavi je toliko da ih je gotovo nemoguće sve pratiti, a to zapravo i nije potrebno. Jer ono što gledatelj iz svoga kuta gledanja uspije pohvatati više je no dovoljno.
  
  Predstava je postavljena na Malu scenu tako da je publika vrlo blizu pozornici i glumcima te gotovo sudjeluje u obredu egzorcizma a na trenutke se i ogleda u ogledalu smještenom nasuprot gledališta. Od početka je sve postavljeno naopako – u kazalište se ulazi sa sporednog ulaza, iz podruma se penje na Malu scenu koja se, kada se ulazi na glavni ulaz nalazi u prizemlju, tako gledatelju isprva nije jasno ni gdje se nalazi tj. s koje strane scene je i u tom pomalo izbezumljenom raspoloženju uranja u predstavu.
  
  Glumci se šuljaju i gledateljima dolaze s leđa i sve to pridonosi jezovitosti i iščekivanju a pojedine scene zbivaju se u podrumu i publici se projiciraju na video zidu (Martino Šesnić) što još dodatno pridonosi stravi i hororu čitave priče. Dio predstave se čak odvija u potpunom mraku uz jezovite vriskove i zapomaganja tako da na gledatelju ostaje da zamišlja što se na sceni zbiva, a to je, znamo, uvijek najstravičnije. Predstava je pomalo atipična za Matanića no odradio je zaista majstorski posao pazeći na svaki detalj čime je pokazao doraslim žanru koji ga očito jako intrigira.
  
  Odabirući glumce išao je na sigurno angažiravši dio postave koja je briljirala u predstavi Thelma i Louise ali se i odvažio te za glavnu ulogu opsjednute djevojke Maše odabrao mladu Puljanku Niku Ivančić koja je tek završila Šerbedžijinu akademiju. Ta se odluka pokazala punim pogotkom jer je talentirana djevojka itekako dorasla zadatku i zapanjila lakoćom kojom igra Sotonu. Više je no očito da je, kao i ostali akteri u predstavi, na ulozi vrlo predano i mukotrpno radila. Valja izdvojiti i njezinog partnera, također mladog glumca, Marka Braića koji je isto vrhunski odigrao ulogu televizijskog snimatelja Borisa.
  
  Mašinu sestru Veru utjelovila je Helena Minić Matanić koja iz uloge u ulogu sve više glumački sazrijeva a ovom je dosegla novi vrhunac. Izuzetno vjerodostojno igra zabrinutu djevojku koja ima mnoge skrivene motive zbog kojih pomaže mlađoj sestri. Mašu dovede velečasnom (Janko Volarić Popović) na obred pročišćenja od sotone a to je tek početak priče ispričane i putem snimke jedne televizije. Naime, Obiteljska televizija na čelu s novinarkom (Lana Gojak) snima obred egzorcizma a snimka se vrti pred kraj predstave. Čitav je glumački tim itekako pridonio snažnom dojmu koji ova izvrsna predstava ostavlja plijeneći maestralnim glumačkim izvedbama. Uz spomenute tu su i već provjereno dobra Senka Bulić koja igra psihijatricu te Manuel Kaučić (inače inspicijent u INK-a) koji se dobro snašao u ulozi svećenikova tajnika.
  
  Mučne scene toliko su realistične (ima tu i krvi i golotinje) da ih je na trenutke teško gledati, a zanimljivo je kako se iz publike moglo čuti mnoštvo raznovrsnih reakcija: meškoljenja, uzdisanja pa čak i smijuljenja. Matanić je vrlo eksplicitnim scenama naglasio sve ono mračno u svojim likovima i predstavi te u tome možda i malo pretjerao u namjeri da ostavi jak dojam, u čemu je, valja i to reći, itekako uspio. Svoj prinos tomu dale su iznimno dobra maska Pierrea Klimana te glazba Nenada i Alena Sinkaua. Scena je jednostavna i efektna, mračna, mala, zbijena i vrlo tmurna, a osmislili su je Deni i Martino Šesnić. Kostimi Desanke Janković su očekivano tamnih nijansi i naglašavaju mračnu atmosferu. Egzorcizam je dvosatna predstava koja se gleda u jednom dahu i koja će zasigurno, na ovaj ili onaj način, uzdrmati svakog gledatelja.
  
  © Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 18. listopada 2016.
  
  Dalibor Matanić
  Egzorcizam
  redatelj Dalibor Matanić
  premijera 15. listopada 2016.
  dramaturg Dalibor Matanić, glazba Alen i Nenad Sinkauz, scenografija Deni i Martino Šesnić, kostimografija Desanka Janković, oblikovanje svjetla: Deni Šesnić, video Martino Šesnić, produkcija filma kao dio scenografije Dalibor Matanić, maska i frizura Pierre Kliman, fotografija Hassan Abdelghani, organizator i inspicijent Manuel Kaučić
  izvode: Nika Ivančić (Maša Artuković, mlađa sestra), Helena Minić Matanić (Vera Artuković, starija sestra), Senka Bulić (Sofija, psihijatrica), Lana Gojak (Lidija Arežina, novinarka), Janko Popović Volarić (Svećenik Viktor Supilo), Marko Braić (Boris, snimatelj)

Piše: