Od žena za žene
Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Nina Horvat, Tri treća tromjesečja, red. Frana Marija Vranković
-
Kroz priču koja tematizira ljudske odnose između muškaraca i žena, ali ponajviše žena međusobno, publici se predstavljaju tri posve različite žene. Ivana (Mia Krajcar) četrdesetpetogodišnja trudnica u sretnom braku, Ivona (Nikolina Ljuboja) tridesetpetogodišnja trudnica uvjerena kako će njezin oženjeni ljubavnik ostaviti suprugu kad rodi, i Iva (Martina Stjepanović) dvadesetčetverogodišnja trudnica koja se također planira udati za svog starijeg dečka nakon što dijete bude dovoljno staro da im može nositi prstenje na vjenčanju. Sve tri žene sreću se u bolničkoj sobi gdje čekaju porod i posjetu voljenog muškarca te kroz druženje počinju razvijati neraskidivu vezu koja će doseći gotovo nevjerojatan vrhunac i zbližiti ih više nego što su mogle zamisliti.
Frana Marija Vranković vješto je režirala i adaptirala tekst Nine Horvat prebacujući tri čina u jedan i ograničivši protok vremena na jedan dan boravka tri žene u bolnici, stvorivši funkcionalnu, nepretencioznu i pitku cjelinu bez dramaturških rupa i nelogičnosti. Iako je predstava žanrovski određena kao komedija, čini mi se kako je više riječ o fino nijansiranoj drami s komičnim elementima koji proizlaze iz komike karaktera pa se tako u predstavi smjenjuju i urnebesno smiješni trenutci, ali i vrlo ozbiljni i emotivno dirljivi trenutci u kojima iskreno suosjećamo sa sudbinom žena na sceni. Jedino što mi s obzirom na uspjelu gradiranost priče sa svim elementima dramske strukture nedostaje je malo razrađeniji i pripremljeniji kraj – ovako sve završava pomalo iznenada pucanjem Ivoninog vodenjaka. Priča je smještena u prostor bolničke sobe što je omogućilo i praktičnost i funkcionalnost scenografije (tri bolnička kreveta i ormarići), kostima (pidžame) te s obzirom na drugo stanje likova i vremensko i prostorno određenje, izostanak izmjena scena.
Uspjehu izvedbe zasigurno su ponajviše pridonijele tri glumice koje su izvrsno reagirale na postavljeni izazov. Sa trbusima do zuba bile su koncentrirane i fokusirane na svoje likove i to u pokretu, dikciji, fizičkim i govornim radnjama te su cijelo vrijeme dodatno nijansirale i gradirale karaktere svojih likova sitnim nijansiranjem gesta i mimikom. Mia Krajcar uvjerljivo je zaigrala stariju ženu s razvijenim majčinskim instinktom i sindromom ja sve znam koja se teško kretala zbog prekomjerne težine i čuvanja trudnoće, iako moram naglasiti da bi bila još nepatvorenija da je nijansu manje naglašavala težinu ustajanja i kretanja. Nikolina Ljuboja na jednak je način predstavila potpuno suprotnu, mlađu ženu, razočaranu muškarcima koja se ne libi zapaliti cigaretu niti piti alkohol, dok je Martina Stjepanović izvrsno ocrtala karakter hostese, wannabe modela u svoj njezinoj naivnosti i simpatičnoj i iskrenoj bedastoći mlade i neiskusne djevojke.
Nova premijera Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca dobra je predstava u svim elementima kazališne umjetnosti koju su žene postavile za žene, ali u kojoj će bez problema uživati svi bez obzira na spol ili godine.
© Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 17. ožujka 2017.
Nina Horvat
Tri treća tromjesečja
redateljica Frana Marija Vranković
premijera 24. veljače 2017.
kostimografkinja Anamarija Filipović-Srhoj, oblikovanje svjetla Dražen Bulat
izvode: Mia Krajcar (Ivana), Martina Stjepanović (Iva), Nikolina Ljuboja (Ivona)
Piše:
Biskupović