Amplificirani metateatralni postupci

Hrvatsko narodno kazalište u Zadru, Mate Matišić Balon, red. Zoran Mužić

• 
  
  Dobrodošlo osvježenje na repertoaru HNK Zadar - predstava Balon nastala po drami Mate Matišića i u režiji Zorana Mužića, jedna je od rijetkih inscenacija suvremene hrvatske drame na institucionalnoj zadarskoj sceni. Balon je atipičan dramski tekst koji se žanrovski provlači kroz hibrid crne komedije i melodrame s dodacima groteske i kao takav izazovan je za izvedbu. Posebice ako se sjetimo nagrađivane i sada već kultne predstave u produkciji Teatra Exit i Teatra 2000 u režiji Mislava Brečića koja je označena prije svega glumačkim bravurama Vilima Matule i Krešimira Mikića. Vrijedi napomenuti da je i sam tekst komada nastajao i mijenjao se kroz glumačke i izvedbene okolnosti pri produkciji praizvedbe. Kritičari (Igor Ružić, Iva Gruić) i dramaturzi (Tajana Gašparović) nakon praizvedbe naglašavali su različite ideje: od priče o glumi, komičnosti i crnilu koje oduzimaju dah, simulakrumu glume i života itd. Imajući očito to sve na pameti i ne kopirajući Brečićevu režiju iz 2009., redatelj Zoran Mužić odlučio se u zadarskoj predstavi za nešto drugačiju vizuru.

  Cikličku strukturu samog teksta, koji ima izvor i ušće u nesretnoj ženi koja čuva balon kojeg je napuhao njen preminuli sin, Mužić repetitivno označava i u izvedbenoj sekvenci montiranja i razmontiranja scene od strane tehničara s kojom predstava počinje i završava. Zgodan je to, ali i formalistički metateatralni dodatak koji dokida klasični početak i kraj komada, posebice jer mu je simultano dodana i scena u kojoj Petra Težak gleda publiku snimanu kamerom iz gornjeg rakursa koja u isto vrijeme gleda nju i montiranje scene. Mužić je očito htio amplificirati metateatralne postupke koji su dakako prisutni i u samom tekstu kroz formu drame u drami ili predstave u predstavi i kroz koje se ostvaruje i situacijska komika i pokušava natuknuti ontološka pozadina priče o glumcu i životu glumca kao udvojenim entitetima istog simulakruma.

  
  
  Lako sklopiva i pomična scenografija (scenograf John Čolak), sastavljena od par praktikabla  s dvojim vratima i jednom stolicom, služi kao naznaka interijera u kojima se odvijaju radnje, a isto vrijedi i za nepotpisani svjetlosni dizajn koji to nije, s obzirom na to da je sve vrijeme prisutna opća rasvjeta pozornice. Kostimi Najde Bauk utilitarni su u onoj mjeri u kojoj označuju glumačke transformacije iz jednog lika u drugi: Davor Jureško u tripartitnoj izvedbi Susjeda, Inspektora i mafijaša/tajkuna Šacka,  Alen Liverić u ulozi glumca Filipa koji u umetnutoj predstavi glumi svećenika Lovru, Petra Težak igra Filipovu ženu Ines, a u umetnutoj predstavi Šackovu ženu. Jedini lik bez preobrazbe je lik žene s balonom koju igra Žana Bumber i uz koju se vezuju psihosocijalni aspekti Matišićeva teksta.
  
  Fabularne promjene praćene su i naznačene autorskom glazbom koju potpisuje sam Matišić u stilu gypsy-swing jazza iz kasnih 30-ih godina 20. st. Glumačke izvedbe, koje su bile forte izvorne predstave iz 2009., ovdje su dijelom primirene - barem kad je u pitanju izvedba Alena Liverića i Petre Težak. Prvi kroz linearnu prirodnost igra Filipa i onda maniristički ocrtava Don Lovru kao bodulskog mafijaškog konfesora, dok je Težak bolja kao neurotična, trudna Nives nego što je upečatljiva kao nakinđurena vlajna u ulozi Šackove žene. Žana Bumber, inače jedan od slabijih kotača zadarskog ansambla, ulogu je žene s balonom odigrala na razini hinjene kliničke depresije i melankolije i bez trunke zatomljene emocije koju je u izvorniku uspijevala prenijeti Ksenija Marinković. Najbolji od svih bio je Davor Jureško, koji se nakon Dugog putovanja u noć pokazao kao dobra akvizicija HNK Zadar, igrajući vrlo nadahnuto sve tri role, solidno svladavajući promjene akcenta i dijalekta. Njegova korporalnost  i situacijska komika vrhunac su zadarske izvedbe.

  
  
  Zoran Mužić je Balon režirao nepretenciozno, što znači da nije tragao za bravurama i nadglumljivanjem ansambla niti za ontologijom glumačkog poziva, nego je vješto iskoristio Jureškov glumački talent i predstavu približio stilu Ealing komedija 50-ih godina 20. st. na način da se bez obzira na ozbiljnost tematike (smrt djeteta, tajkunizacija, korupcija, estradizacija glumačke profesije) ipak naglašavaju komički, ludički i metateatralni elementi. Stoga u konačnici zadarska izvedba ne nosi onaj uteg koji bismo joj nateretili u slučaju usporedbe s praizvedbom. Kao poželjno repertoarno osvježenje, Balon HNK Zadar predstava je koju je publika aklamacijski podržavala i tijekom same izvedbe, posebice u duetima između Don Lovre i Šacka i stoga je njena svrha da zabavi i nasmije - apsolutno ispunjena.
  
  Redatelj: Zoran Muži
  Scenografija: John Čolak
  Glazba: Mate Matišić
  Kostimografija: Najda Bauk
  Inspicijent: Mimi Zadarski
  Fotograf predstave: Željko Karavida
  
  Glume: Alen Liverić, Davor Jureško, Petra Težak, Žana Bumber
  
  © Mario Županović, KAZALIŠTE.hr, 2. travnja 2018.
  

Piše: