Kvalitativna i kvantitativna respektabilnost

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 67/68, god. XIX, Hrvatski centar ITI, 2016.

  • Kvalitativna i kvantitativna respektabilnost te postojanost u funkcioniranju u formi periodičke publikacije za različite oblike i vrste razmatranja i življenja kazališta - od kritike, preko eseja i studija, do objavljivanja novih dramskih tekstova, odlike su časopisa Kazalište Hrvatskog centra ITI. Njegov broj 67/68, koji vremenski obuhvaća drugi dio 2016. godine, nimalo ne odstupa od ovih postavki te donosi niz relevantnih i zanimljivih tekstova, različitih autorskim odrednicama, oblikom i vrstom, no uz jasnu orijentaciju prema opisivanju različitih pojava, osoba i događaja u kazalištu na razini koja se rijetko ostvaruje u periodičkim publikacijama, pogotovo onima koje nisu isključivo posvećene kazalištu. U svojoj strukturi, ovaj broj Kazališta ne razlikuje se mnogo od uspostavljenih uredničkih principa, čije su funkcioniranje i svrhovitost potvrđeni u prethodnim izdanjima časopisa. Tako se broj otvara dvama kritikama, zapravo opsežnim osvrtima koji prelaze okvire uobičajene i (često) nužne za kritiku u drugim publikacijama, a to su oni o predstavama Tri zime HNK u Zagrebu, koju je pod naslovom Adaptacija kuće i njezinih stanara potpisao Matko Botić te Tamo se uz umiranje događa i život - osvrt Nine Ožegović na predstavu Kako život Kazališta Moruzgva. Uz osvrt na predstave nastale prema njihovim dramskim tekstovima, a u skladu s uredničkom koncepcijom i proširenim poimanjem kritičkih tekstova koje Kazalište njeguje, kritike ovih predstava omogućile su svojim autorima i sažeto no korisno osvrtanje na odrednice poetika i estetika Tene Štivičić odnosno Nine Mitrović.

       Središnji dio, koji ujedno i određuje svako novo izdanje Kazališta i čini ga štivom posvećenim jednom, konkretnom i intrigantnom, a često neobrađivanom fenomenu, jesu tematski blokovi. U ovom su broju dva, i to jedan posvećen osobi - Ivici Boban, dok je drugi posvećen festivalu - pulskom Međunarodnom kazališnom festivalu PUF. Blok posvećen Ivici Boban, naslovljen Živa slika, nije portretiranje ili hommage umjetnici, kako bi se moglo naslutiti ili činiti uobičajenim, nego se bavi jednim odsječkom njezina rada, no iznimno značajnim, koji čini djelovanje i različite emanacije Kazališne radionice Pozdravi, projekta koji je, kako govore zapisi urednica Višnje Kačić Rogošić i Maje Durinović, jedna od prvih nezavisnih kazališnih grupa u kontekstu hrvatskog kazališnog prostora. Razgovori i tekstovi sudionika različitih programa koji su se odvijali u okviru Pozdrava, a pogotovo bivši studenti Ivice Boban, u ovom bloku donose razmatranja i eseje, viđenja Pozdrava i njihove pozicije u kazališnom svijetu vremena u kojima su djelovali, ali i neke sasvim osobne, gotovo intimne zapise i sjećanja iz trenutaka zajedničkog rada s Ivicom Boban na različitim projektima. Naslovi tekstova, koje potpisuju primjerice Mira Muhoberac, Zijah Sokolović, Dubravka Crnojević-Carić, Ivana Legati, a na kraju bloka i sama Ivica Boban, a koji se kreću u rasponu od Ivica Boban i Mavro Vetranović u Dubrovniku (tekst Mire Muhoberac), do sasvim initmnog Naša Ici (tekst koji potpisuje Urša Raukar). Sama Ivica Boban u svom završnom izlaganju donosi principe rada i opis procesa radionice Putovanje kroz bijelu masku, održane 2015. na Akademiji dramske umjetnosti (i oko nje, u prostornom smislu), gdje oprimjeruje i pokazuje, ako je to uopće potrebno, svoje principe rada i otvara pogled u procese na kojima su bili zasnovani i Pozdravi. Sabiranjem radova s teatrološkog skupa u organizaciji HC ITI-ja, a u povodu četrdesete godišnjice osnivanja Pozdrava, ovim je blokom dobiven portret i temeljita analiza pojave i djelovanja te kazališne skupine, njezinih poetika i estetika, koje je uvelike oblikovala (a oblikuje na različite načine i danas) njezina začetnica Ivica Boban, o čemu svjedoči i završni tekst - neposredan uvid same autorice na ono dotad opisivano u radovima drugih.

       Pojava PUF-a, kojoj je posvećen drugi tematski blok Kazališta, opsegom nešto kraći od onog o Pozdravima i Ivici Boban, bavi se tim festivalom alternativnog teatra u Puli, tvoreći u tekstovima Suzane Marjanić, Bojana Munjina, Nataše Govedić te Ivane-Nataše Turković, uz razgovor s osnivačem festivala Brankom Sušcem, a koji je vodila Tatjana Tomić, nacrt kornike festivalskog događanja dosljednih alternativnih, čak i - kako piše Nataša Govedić, pobunjeničkih ali svakako beskompromisnih nazora. Uz PUF, u ovom je izdanju sadržan i prikaz 50. BITEF-a, koji potpisuje Igor Ružić, a Bojan Munjin bavi se i Hamletom, točnije izvedbenim praksama i suvremenošću tog Sheakspeareova djela. U prisjećanju i posljedičnom portretiranju osobnosti iz kazališnog života, kreću se i portreti Ike Škomrlj i Tomaža Pandura, koji su prvenstveno prikazi odrednica umjetničkog rada tih autora a tek onda biografske i kronološke bilješke. Prikazi novih knjiga iz područja teatrologije te izdanja dramske književnosti donose niz od čak šest knjiga, i to samo jedne zbirke dramskih tekstova (Nine Mitrović) te čak pet djela iz teatrologije odnosno povijesti kazališta. Na kraju, u ovom su Kazalištu tiskane i dvije nove drame - Najbolje je kada umiremo po redu Ivora Martinića te 5dječaka.si Simone Semenič, slovenske dramatičarke i performerice.

      Zaključno, Kazalište, nakon devetnaest godina izlaženja, nastavlja kontinuirano ispunjavati svoju ulogu, donoseći brojne tekstove o različitim osobama, pojavama i događajima, čija je zanimljivost neupitna za sve one koji kazalište prate na najrazličitije načine, zadržavajući pri tome razinu kvalitete objavljenih tekstova.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 12. rujna 2017.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša