Kratki ritmizirani prizori

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, A. S. Puškin: Pikova dama, red. Denis Azarov

• 
  
  Treće izdanje međunarodnog festivala Dubrovnik Art Forum / Dani ruske kulture obilježit će dubrovačku kulturnu scenu od 1. do 17. studenog raznovrsnom ponudom svojih programa kojima je domaćin Kazalište Marina Držića s direktorskim potpisom ravnatelja dubrovačkog kazališta Ante Vlahinića i umjetničke direktorice Olge Nikiforove. Dosadašnja dva festivalska izdanja Dubrovnik Art Foruma etablirala su zanimljiv umjetnički koncept koji je svojim izborom nudio prestižne suvremene kazališne i druge produkcije mladih ruskih umjetnika, osvježivši po svemu posebno dubrovačku kazališnu zbilju pomalo umornih i predvidljivih repertoarnih prepoznatljivosti.

  Uz uvodni koncert komornog zbora i solista Akademije Viktor Popov iz Moskve, koji bi se mogao možda nazvati i nultim festivalskim programom,  treći Dubrovnik Art Forum službeno je otvoren drugom ovosezonskom premijerom Kazališta Marina Držića, predstavom Pikova dama Aleksandra Sergejeviča Puškina u režiji Denisa Azarova. Radi se zapravo o nastavku suradnje začete prve godine ovih umjetničkih susretanja, pa je tako 2016. Azarov režirao Švedsku šibicu A. P. Čehova u adaptaciju Olge Nikiforove, s kojom je predstavio svoj redateljski rukopis ali i kazališni interes, otvarajući u dubrovačkom repertoarnom izboru zanimljivo poglavlje suvremenim redateljskim interpretacijama ruskih klasika koje je dopunio i najnovijom redateljskom suradnjom. Pripovijetka Pikova dama jedno je od najznanijih i najpopularnijih Puškinovih proznih djela. Tajna njene zavodljivosti je u otvaranju i detekciji mračnih strana ljudskih karaktera, onih isprepletenih tamnih i bolnih zatomljenih odraza duše koji nužno ostavljaju posljedice. Glavni lik Pikove dame – Herman, povjerovao je lažnim zagovorima izmišljenih alibija i pristao na igru s previsokim ulozima, vjerujući u dobitak. Njegova nezasitnost, ohola ovisnost o dobitku i nerazumna pohlepa tjeraju ga do krajnjih granica igre koja je sam život i, na kraju, smrt.

  
  
  U Pikovoj dami likovi „igraju 'faraon', staru kartašku igru koja se u Europi igrala još u 16. stoljeću.“ „Rusijom se ta igra proširila u 18. stoljeću, a pripada rodu igara na sreću u kojima dobitak u potpunosti ovisi o slučaju, dok vještina igrača nema nikakav značaj.“ Idealan izbor kockarske priče za dramu velikog pisca, ali i obožavatelja kartaških igara Puškina. Dramaturginja Olga Nikiforova (prijevod Marita Matuško) iz Puškinovog proznog tkiva izdvaja i slaže kratke ritmizirane prizore (osim uvodnog opširnog i zamornog razgovora Hermana, Tomskija i Surina) koje Azarov onda razlaže u nove fragmente koje, usprkos povremenim utihnućima i usporavanjima, uspijeva vješto složiti u cjelinu s efektnom završnom poentirajućom slikom. Vrlo koncentriran i hrabar dramaturški rez upotpunjen je neverbalnim prizorima koji dopunjuju i očuđuju precizno postavljen i odigran raster Pikove dame. Sve je u ovoj predstavi u funkciji redateljevog rukopisa i poetike - od likovno čiste i rutinski jednostavne kostimografije Vanje Bouden do gole pozornice s nužnim izborom namještaja i rekvizita s, u zlato uokvirenom, video-slikom (dizajn tona i videa Mihail Zaikanov) koja upozorava na mjesto radnje i povremenim snimkama komentira dramske odraze i stanja protagonista. Ovaj scenografski detalj, usprkos jasnim nakanama, unekoliko je narušavao tjeskobnu i turobnu atmosferu u koju protagonisti drame uranjaju.

  Teatar Denisa Azarova računa na glumce, što se dalo naslutiti već i u njegovom prvom dubrovačkom redateljskom okušaju s Čehovom, kada ga je zatekla podjela koju je vješto iskoristio. Prema vlastitom priznanju, podjelu za Pikovu damu znao je dovoljno rano pa su neke replike i pisane s ciljanim glumačkim izborima. Mirej Stanić kao grofica Ana Fedotovna ostvarila je fino iznijansiranu ulogu starice zlokobnog naličja i sudbinskih tonova. U prvom pojavljivanju kao da je izašla iz Vojnovićevog nekog sutona da bi, kako su se prizori usložnjavali, postajala sve hladnija, mističnija, zlokobnija i, istovremeno, nemoćnija. Romano Nikolić (Herman) puninom svog glumačkog bića i sa strasnim predavanjem gradirao je svoju rastuću ovisnost, halapljivost i nezasitnu žeđ za novcem u igri koja je, još dok karte nisu ni bile podijeljene, naslućivala tragičan kraj. Uz njega, na listi gostujućih glumaca u predstavi, posebno se nametnula Irena Tereza Prpić (Liza), osvojivši publiku glumačkom osobnošću i slojevitošću svoje kreacije.
  
  
  
  Rastrzanost odnosa štićenice i grofice, zatomljene strasti i prokletstvo neuzvraćene ljubavi bili su oni izdvojeni tragovi Puškinova svijeta kojem je ona dala važan i obvezujući ulog. Zdeslav Čotić (Tomskij) i Hrvoje Sebastijan (Surin) uredno su i dosluhno redateljevom konceptu odigrali one nužne, ali jednako važne karike kartaškog lanca, posebice u dijelovima predstave kada je bilo nužno naznačiti i obilježiti vrijeme koje je svima izmicalo. Zanimljiva je i, moglo bi se tako nazvati, glumačka interpolacija lika (dječak/jurodivi/gospodin) Bojana Beribaka (novog člana glumačkog ansambla dubrovačkog kazališta) koji gestom, povremenim komentiranjem, pjesmom i gitarom dopunjuje pa i obogaćuje predstavu. Njegova interpretacija pjesme The House of the Rising Sun intrigantan je lajtmotiv onog rukavca predstave koji svjedoči o životu koji je pošao u krivom smjeru i potrošio se.

  Za razliku od prvih izdanja Dubrovnik Art Foruma, koji su s razlogom podrazumijevali i Dane ruske kulture, budući da su bila predstavljena gotovo isključiva ostvarenja mladih ruskih umjetnika, ovog studenog svojim trećim izdanjem kao da navješćuju šire umjetničke obzore - kako inauguralnim uključivanjem premijerne produkcije Kazališta Marina Držića, tako i gostovanjem japanskih umjetnika.
  
  
  
  Redatelj: Denis Azarov
  Dramaturginja: Olga Nikoforova
  Scenograf: Ilia Kutianskii
  Kostimografkinja: Vanja Bouden
  Dizajn tona i videa: Mihail Zaikanov
  Dizajn svjetla: Dmitrii Zimenko
  
  Glume: Romano Nikolić, Zdeslav Čotić, Hrvoje Sebastijan, Bojan Beribaka, Mirej Stanić, Irena Tereza Prpić
  
  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 5. studeni 2018.

Piše: