Pokušaj standup komedije

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca, Zajc Stand Up, red. Borko Perić


  • Autorski projekt Zajc Stand Up redatelja Borka Perića i glumaca Hrvatske drame u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca doživio je čak dvije premijere u dvama različitim okruženjima. U samoj jezgri staroga grada, u arheološkom parku Principij, Zajc Stand Up po prvi je puta predstavljen 14. srpnja 2017. u sklopu Riječkih ljetnih noći, a svoju je drugu, jesensku premijeru imao u HNK-u 22. rujna 2017. godine. Jasmin Mekić, Dean Krivačić i Anastazija Balaž udružili su snage s novopečenim redateljem Borkom Perićem i publici se predstavili u nešto drugačijem ruhu.

    Zajc Stand Up podijeljen je u tri dijela i, kao što mu samo ime govori, riječ je o jednoj od težih izvedbenih formi – standup komediji. S obzirom na to da se prva premijera odvila na neformalnom mjestu te je cilj bio stvoriti iluziju klasičnog standup nastupa, publika je sjedila za manjim okruglim stolovima te je imala mogućnost naručivanja pića. Na drugoj je premijeri, onoj u Hrvatskom narodnom kazalištu, atmosfera bila manje opuštena te su glumci bili fizički udaljeniji od publike, što je manje odgovaralo predstavi ovakvog tipa. Štoviše, ovakav je standup u mnogočemu udaljen od klasičnog standupa prvenstveno zbog toga što glumcima omogućuje manju dozu improvizacije, a mnogo veću dozu scenarija odnosno pripreme. Jasmin Mekić jedini je od troje glumaca koji se uspješno odmaknuo od scenarija u obje premijere i improviziranim šalama i opaskama na reakcije publike udahnuo svježinu u inače osrednju predstavu.

    Najjača karika Zajc Stand Upa svakako je spomenuti Jasmin Mekić koji i otvara predstavu svojom pričom o odrastanju i životu u Bosni i Hercegovini. Naime, svaki je član stvorio svoju priču satkanu od osobnih iskustava s dozom humora i fikcije te je ponekad teško procijeniti gdje prestaje fakcija a počinje fikcija, što predstavu i čini zabavnom. Mekić je, uz sebi svojstven humor, prepričao događaje iz djetinjstva, stereotipove s kojima se susretao tijekom života, a naposljetku se osvrnuo i na odnose sa ženama. Nerijetko se obraćao i publici te s njima stvarao komične situacije, što je odlika koja je nedostajala Deanu Krivačiću i Anastaziji Balaž za zaokruživanje pozitivnog dojma o predstavi. Osim toga, Mekića iz skupine izdvajaju i izvrsna mimika, prirodne geste te sposobnosti prilagođavanja i improvizacije, koje bi ga mogle učiniti uspješnim u toj formi i izvan kazališta. Po završetku prvoga dijela, svoju priču započinje Dean Krivačić, kojeg je riječka publika dotad imala priliku gledati u izvrsnoj dvojezičnoj bajci za djecu i mlade Dugonja, Trbonja i Vidonja.



    U Zajc Stand Upu Krivačića je zapala potpuno drugačija uloga, u kojoj se istaknuo prvenstveno sposobnošću imitiranja. Njegova se priča svodi na pokušaje samostalnog i intimnog života sa suprugom, pri čemu im uvijek netko smeta te se Krivačić pritom šaljivo osvrće i na samog intendanta HNK Ivana pl. Zajca - Marina Blaževića, kao jednog od onih koji mu nisu dali mira u privatnome životu. Osim uvjerljivih imitacija patka i Olivera Frljića, Dean Krivačić nije se po mnogočemu istaknuo. Njegova je izvedba bila bljedunjava i ukočena te se sa sigurnošću može reći da je publika svakako više uživala u njegovim prijašnjim ostvarajima. S druge strane, Krivačić se najviše pozabavio Rijekom, njezinim građanima i problemima, pritom se uhvativši ukoštac i s predrasudama o Riječanima i Zagrepčanima, što je osvojilo simpatije publike. Naposljetku je red stigao i na Anastaziju Balaž, koja se gledateljima predstavila nizom stereotipova. Glumački solidna te na sceni aktivna i poletna, Balaž se nažalost nije proslavila samom pričom. Stereotipovi o ženama, posebno oni o odnosu snahe i svekrve te odnosi među supružnicima, više spadaju u rubriku (loših) viceva na posljednjim stranicama dnevnih novina nego u kazalište, čak i ako je riječ o slobodnoj formi poput standupa. Prilično banalizirana priča imala je svoje svijetle trenutke, no uglavnom zahvaljujući nevjerojatnoj sposobnosti Anastazije Balaž da pokretima i gestama dočara ispričanu situaciju te time naglasi humoristični aspekt situacije.

    Borko Perić poznatiji je kao filmski, kazališni i televizijski glumac, a ovo mu je prvi bijeg iza scene, odnosno prvo redateljsko ostvarenje. Perić ima bogato iskustvo glume u Satiričkom kazalištu Kerempuh te je dobro upoznat s nerijetko zahtjevnim zadatkom nasmijavanja publike, što mu je omogućilo da usmjeri i savjetuje Jasmina Mekića, Deana Krivačića i Anastaziju Balaž.. Za predstavu su glumci sami odabrali i osmislili tekstove, dok ih je Perić pretvorio u formu standupa. Autor glazbe je Mario Knezović, dok je suradnica za kostime Manuela Paladin Šabanović. Scena je poprilično ogoljena te je čine tri stolice, tri notna stalka te bačva za pivo, a među glumcima gotovo i nema interakcije. Jedini koji uspješno probija četvrti zid je Jasmin Mekić, čime dodatno animira publiku te s njome komunicira, dok su Dean Krivačić i Anastazija Balaž u svojim pokušajima bili stidljiviji, a time i manje uspješni.

    Zajc Stand Up svakako nije najbolji ostvaraj Hrvatske drame u posljednjih nekoliko godina, no pokazao je da su glumci HNK Ivana pl. Zajca sposobni predstaviti se i u drugim formama te gledateljima ponuditi nešto sasvim drugačije. Iako ponešto predugačka za standup komediju, predstava je ipak uspjela uveseliti publiku te gledateljima odagnati brige, što je posebice korisno nakon niza teških sezona riječkog HNK u kojima je naglasak bio na kritikama aktualnih problema i pokušajima političkog kazališta. Zajc Stand Up lagana je predstava za opuštanje u kojoj ne treba tražiti skrivene poruke, nego se samo prepustiti.




    Redatelj:
    Borko Perić
    Premijera: 14. srpnja 2017.
    Skladatelj: Mario Knezović, suradnica za kostime: Manuela Paladin Šabanović, Inspicijentice: Ana Vidučić / Sandra Čarapina

    Izvode: Jasmin Mekić, Dean Krivačić, Anastazija Balaž

    © Tea Schmidichen , KAZALIŠTE.hr, 4, ožujka 2019.

kritike i eseji