Ekstenzije spoznavanja stvarnosti
Werner Schwab: Radikalne komedije
-
Werner Schwab, austrijski dramski pisac, u vrijeme pojavljivanja na sceni i prvih izvedbi u austrijskim i njemačkim kazalištima bio je istovremeno osporavan i slavljen, preziran, odbijan i dočekivan s interesom. Pisao je kako je i živio – radikalno, beskompromisno. I tematski i stilski, a posebice jezikom, njegovi su komadi odbijali bilo kakav konformizam, u njima nema moralnih kompromisa i zabranjenih motiva. Jezik im je grub, izravan, neugodan i težak, značenjski i konstrukcijski vratoloman - što prevođenje čini vrlo složenim zadatkom, do granice u kojoj ih nazivaju neprevodivima. Tog se pothvata latio Sead Muhamedagić, prvo za potrebe izvedbi pojedinih komada u &TD-u i HNK u Varaždinu, a sada i za potrebe Biblioteke Mansioni Hrvatskog centra ITI. Rezultat je zbirka Radikalne komedije, u kojoj su tiskana četiri Schwabova kazališna teksta, redom - Predsjednice, Prevaga, nevažno: Neoblik. Europska večera, Uništenje naroda ili moja su jetra besmislena (prema čijem podnaslovu Radikalna komedija je dano ime zbirci) i Moja pseća usta.
Čitati kazališne tekstove Wernera Schwaba teško je i mučno, naporno i ne rezultira klasičnim čitateljskim zadovoljstvom. Mnogo više, oni izazivaju provokaciju, suočavanje s ogoljivanjem svijeta i likova koji se u njemu nalaze do krajnjih granica, do mogućnosti koje će jezik napučiti sintagmama čije se izbjegavanje smatra poželjnim u pristojnom društvu i (malo)građanskom kontekstu. Upravo njegovo radikalno, gotovo apsurdno samouništavanje i propadanje u ime navodne pristojnosti i čuvanja poretka.
Schwab nesmiljeno istresa čitatelju i gledatelju u lice radikaliziranu pozadinu takvog mentaliteta i zbog toga doživljava oprečne reakcije. I to ne samo na ideološkom polju, nego i bez takve pozadine u interpretaciji. Njegovi likovi, često karikirani u apsurdnosti vlastite simbolike, govore bez zastoja, bez promišljanja, bez kontrole. Nižu se sintagme koje često djeluju kao svojevrsni anti-končeti, eksperimenti sa zalihosti ružnoće jezika. Struktura se mrvi, prizori metastaziraju u napadnosti i smišljenoj estetici ružnoće. Groteska, koja proizlazi iz ovakvog tretmana jezika, provlači se Radikalnim komedijama te ih, uz prisutnost sarkazma koji stalno izviruje iz postavljanja tih i takvih likova u scensko okružje svakodnevice, čini jasno pomaknutim i ne uvijek konkretno referenciranim, ali snažnim komentarom čije se opravdanje može naći u uništenju i rasapu vrijednosti. Sve to rezultira cjelinom koja se ne iscrpljuje lako nego stalno izaziva nove ekstenzije u spoznavanju krajnosti do koje može ići dominacija motiva naoko prizemne, često gotovo životinjske prirode likova kojima su ove drame napučene.
Bljesak štajerskog kometa naslov je prevoditeljevog pogovora ovoj zbirci, koji donosi podatke o Schwabovu životu, praizvedbama, recepciji (i u Hrvatskoj), uz jasno naznačivanje zahtjevnosti prijevoda zbog nesmiljenog i neograničenog repertoara akrobacija i poigravanja jezikom kojima se služi izvornik. Sead Muhamedagić, na zahvalnost čitatelja (i ranije, gledatelja, jer su neki od prijevoda nastali za potrebe hrvatskih izvedbi Schwabovih komada), nije posustao, bez obzira na zahtjevnost zadatka. Nakon mamutske drame Posljednji dani čovječanstva Karla Krausa, pothvata goleme zahtjevnosti i opsega, od kojeg se, kako sam navodi, u trenutku pisanja pogovora još uvijek oporavlja, isti je prevoditelj ostvario još jednu cjelinu iz novije, ovaj put suvremene austrijske dramske književnosti. Schwabova sabrana djela na njemačkom jeziku, ipak, mnogo su šira (recentni izdavački pothvat njegova austrijskog izdavača obuhvaća jedanaest svezaka).
Radikalne komedije daju uvid u opus ovog sasvim osebujnog književnika, koji je umro mlad, 1994., u novogodišnjoj noći. Čitanje Radikalnih komedija, omogućeno zahvaljujući neumornom prevoditeljskom radu Seada Muhamedagića, bilo je sasvim pomaknuto iskustvo. Ponekad mučno, ali intrigantno. I to nije fraza.
© Leon Žganec Brajša, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2019.
Piše:

Žganec-Brajša