Ironični uvidi u umjetničko stvaralaštvo
Gradsko dramsko kazalište Gavella: Dino Pešut, Stela, poplava, red. Selma Spahić
-
Dino Pešut je i prije navršene tridesete godine dobio pet nagrada Marin Držić, a prvi dio Gavelline izvedbe četvrtog od tih pet tekstova Stela, poplava - koji se zbiva u sobi sarajevskog hotela, dobrim dijelom može potvrditi zasluženost takvog renomea. Stela, zagrebačka glumica koja je postala zvijezdom još u vrijeme bivše države, stiže u Sarajevo da bi primila nagradu za životno djelo. Virtuozno je tumači Jelena Miholjević, oduševljavajući umijećem naglog mijenjanja raspoloženja, uspijevajući uz to s nekoliko replika pokazati kompleksnost odnosa prema svakom od njoj najbližih koji je prate na ovaj svečani događaj o smislu kojeg ona s razlogom dvoji.
Tu je njen dugogodišnji životni suputnik homoseksualac Drago, bivši ravnatelj Gavelle, koji zahvaljujući vrlo nijansiranom tumačenju Darka Stazića postaje jedno od rijetkih lica koja uspijevaju iskazati toplinu i ljudskost prema drugima. Takve osjećaje (iako prilično potisnute) otkriva i Stelina kći Hana, koju vrlo uvjerljivo tumači Tena Nemet Brankov, posebice u raskoraku između posla u ministarstvu i sklonosti nekonvencionalnom svjetonazoru s odbacivanjem uvriježenih društvenih normi. Filip Križan pokazuje pak silnu glumačku energiju i umijeće u tumačenju Stelinog sina Maka koji je svojim prvim filmom pobijedio na festivalu u Berlinu, ali je unatoč tome duboko nesretan i za sve nevolje u životu okrivljuje majku i bolesni odnos sa njom.Ta situacija asocira na neku suvremenu inačicu svijeta Tennesseeja Williamsa u kojem mračni svijet američkog Juga zamjenjuje svojevrsna kombinacija kazališta, filma i estrade, a promašeni ljubavni odnosi šire se na gotovo sva brojna lica ovog komada koji od realističnosti prelazi u grotesku. Vjerojatno se zbog toga dijalozi dobrim dijelom sastoje od općih mjesta i psovki, a Pešut ih koristi i da bi iskazao površnost i ispraznost suvremenog društva, navlastito umjetničkog. To mu ujedno pruža mogućnost da se pozabavi i nizom drugih tema - od unutrašnjeg uvida u kazališno i filmsko stvaranje do kritičkog odnosa prema statusu ne samo glumačke zvijezde nego i mnogih drugih celeba i odnosa prosječne publike prema njima. To vodi i do pitanja novinarstva koje se tim pojavama bavi. Utjelovljuje ga Ivana, koju Ksenija Pajić tumači efektno emanirajući umor od života i takvog posla pa zbog toga ni spominjanje njenih pet neuspjelih pokušaja samoubojstva ne djeluje pretjerano. Dolazi intervjuirati Stelu, također u pratnji obitelji, slaveći dvadesetpetgodišnjicu braka s naizgled brižnim, a zapravo bezosjećajnim suprugom Martinom kojeg Sven Šestak uspješno igra suzdržanošću čovjeka koji o sebi daje malo podataka da bi kontrolirao sliku koju o njemu stvaraju drugi. Uz njih je i sin Jakov, od kojeg je Marko Petrić napravio zanimljivu karikaturu mladića zainteresiranog samo za ono na čemu može zaraditi, a koloplet neobičnih lica i važnih tema zaokružuje dojmljivi Igor Kovač u ulozi Senada, predstavnika organizatora proslave, mladić koji se ne da impresionirati zvjezdanom prašinom i stavovima poznatih osoba, nego želi slobodno živjeti nekonvencionalni život po svojoj mjeri.
Svi ti emocionalno prenapregnuti likovi uspostavljaju u hotelskoj sobi zaplet ispreplitanjem snažnih osjećaja u zrcalu karikirano pojednostavljene psihologije i psihijatrije s ironičnim uvidima u umjetničko stvaralaštvo, uz grotesknu kritiku političke situacije i društvenih odnosa. Vrhunac tog dijela je značenjski složen razgovor između glumice i novinarke u kojima Jelena Miholjević i Ksenija Pajić briljiraju, otkrivajući kako su potpuna ljudska bića svjesna prednosti, a još više nedostataka poslova kojima se s uspjehom bave i u kojima žene nerijetko trebaju skrivati intelektualne sposobnosti i dublje promišljanje o smislu vlastitog angažmana.No, razrješenje kompliciranih, nerijetko i bolesnih odnosa neće se tražiti u suprotstavljanju lica, jer predstava kreće u neočekivanom smjeru, radikalno mijenjajući žanr pretvaranjem u horor u kojem na hodniku istog hotela doduše dolazi do pokušaja raščišćavanja odnosa među pojedinim (uglavnom muškim) akterima, ali atmosfera strave se pojačava dok se kroz neka od poluotvorenih vrata vidi koračanje Ivane odsutne duhom, ali očito svjesnije od ostalih da se približava katastrofalna poplava. Taj hrabar i vješto izveden Pešutov obrat potpuno opravdanje i smislenost dobiva ne samo zahvaljujući vrsnim glumcima nego i inventivnosti režije Selme Spahić i vrlo uspjelim dometima njenih suradnika (scenografa Igora Pauške, kostimografkinje Marite Ćopo, autora glazbe Alena i Nenada Sinkauza i koreografa Pravdana Devlahovića).
No, sve vrijednosti nestaju dolaskom apokaliptične poplave. Ivana se pretvara u neko više biće ili božanstvo, a zatim postaje glas sveznajućeg (kojeg izgovara neka druga glumica) koji preko mikrofona dugo i potpuno nekazališno razrješava sve probleme ne samo predstave nego i čitavog svijeta pretencioznim mudrostima dok se scenom potopom uništenog svijeta kreću pali anđeli bez pera na krilima.
A onda se u jedva dočekanom epilogu predstave Stela, poplava Dina Pešuta u režiji Selme Spahić, sva lica pojavljuju u bijelim bademantilima kao nakon jutarnjeg tuširanja, oprani (od svih grijeha) i osvježeni. Takav nesuvisao rasplet može poslužiti samo kao asocijacija da se Stela, poplava prema ozbiljno osmišljenoj predstavi odnosi kao to pretpostavljeno jutarnje tuširanje prema apokaliptičnom potopu i da je to naivno pročišćenje vodom predstavu očistilo i od onih dobrih stvari prikazanih u prvom dijelu.
Redateljica: Selma Spahić
Dramaturginja: Bojana Vidosavljević
Scenograf: Igor Pauška
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autori glazbe: Alen i Nenad Sinkauz
Koreograf: Pravdan Devlahović
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Likovna i tehnička kreacija krila: Miljenko Sekulić
Asistentica kostimografkinje: Lara Mahmuljin
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Fotografkinja: Ines StipetićIgraju: Jelena Miholjević, Tena Nemet Brankov, Filip Križan, Darko Stazić, Ksenija Pajić, Sven Šestak, Marko Petrić, Igor Kovač
© Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 6. svibnja 2019.
Piše:

Kurelec