Respektabilan izbor kazališnih uspješnica

Dubrovačke ljetne igre, online-program predstava na YouTube kanalu

• 
  
  Svoju novu 71. sezonu Dubrovačke ljetne igre dočekuju s obiljem upitnika i nepoznanica i s prognozama koje po svemu sputavaju, skraćuju i reduciraju ambiciozno zamišljeno dubrovačko festivalsko ljeto. Iako učestale i gotovo svakodnevne najavljivane nove preporuke o tome kako i kada postepeno pa onda i konačno, kako se to u ovim pandemijskim okolnostima kaže, relaksirati javna okupljanja pa onda i koncertne, kazališne i druge izvedbe uvesti u našu svakodnevnicu, još je isuviše pretpostavki da bi se mogla sagledati sezona.  Sigurno je jedino da će nove festivalske sezone Igara biti. Sretna je okolnost da su sve izvedbe Dubrovačkih ljetnih igra na otvorenom, ali i sputavajuća realnost uglavnom malih gledališta uklopljenih u dubrovačke ambijentalne prostore. Park Gradac i tvrđava Revelin gotovo su jedni prostori s relativno velikim gledalištima ako se, u svekolikom snalaženju planiranja izvedbi, ne otvore i neke druge mogućnosti.
  
  Kako je najavljeno, program će biti reduciran, posebno umjetnika iz inozemstva. Bit će sužen i premijerni kazališni program a cijela festivalska ponuda, nekoliko je puta opetovano, proteći će u znaku predstavljanja domaćih i intenzivnijeg sudjelovanja dubrovačkih umjetnika. Uz Festu sv. Vlaha u Dubrovniku predstavljen pretprogram pretrpio je obilje izmjena, pa se i ovih dana svibnja očekuje korigirani i post festum pandemijskim okolnostima prilagođen, te možda u mnogim svojim sastavnicama promijenjen pa onda i sasvim novi i drugačiji i izvediv program koji će biti upisan u 71., po svemu drugačiju sezonu.

  
  
  Dubrovačke ljetne igre u svojoj bogatoj kronologiji dramskog programa imaju brojne amblematske kazališne predstave koje su ostale upisane u noviju povijest hrvatskog glumišta. U novonastalnim okolnostima Igre su odlučile, prateći sličnu praksu mnogih hrvatskih kazališta, ponuditi nekoliko odabranih naslova online na svome YouTube kanalu. Izabrane su izvedbe Festivalskih dramskih ansambala koje su obilježile protekla dubrovačka festivalska ljeta i koje su ostajale na repertoaru tek nekoliko sezona, tako da zaslužuju biti dijelom ovakvog festivalskog izloga. Sve su imale odobravajuće i pohvalne ocjene i procjene kritike, ali i puna gledališta u sezonama koje su obilježile. Radi se o neslučajnom izboru uglavnom nagrađivanih predstava s vrijednim glumačkim i redateljskim prinosima na koje vrijedi podsjetiti.

  U ovom festivalskim online-izlogu našla se tako snimka glazbeno-scenske izvedbe Malog princa premijerno izvedene na 70. Dubrovačkim ljetnim igrama 2019. godine u Kneževu dvoru pod pokroviteljstvom zaklade Caboga Stiftung. Nastala prema romanu Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja, izvedbu je režirao Hrvoje Korbar u suradnji sa skladateljem Ivanom Josipom Skenderom. Festivalska publika s odobravanjem je ispratila kreacije glumaca Roka Juričića i Livija Badurine te sopranistice Marije Kuhar Šoše. Poseban ton inscenaciji dala je glazba koju je pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera izveo orkestar sastavljen od dubrovačkih glazbenika. Nakon od publike i kritike pohvaljenu praizvedbu u festivalskom ozračju atrija Kneževa dvora, Mali princ prikazan je i u Zagrebu u rujnu iste godine ali i kasnije u Dubrovniku, uvijek pred punim gledalištima.

  Iz bogate kronologije izvedbi Shakespeareovih drama na dubrovačkim otvorenim pozornicama, a posebice na Lovrjencu, Igre su za ovo i ovakvo podsjećanje odabrale relativno svježiju produkciju, predstavu Othello. Redateljica predstave Ivica Boban, s važnim redateljskim ostvarenjima na Dubrovačkim ljetnim igrama, vješto slaže preciznu, uigranu, glumački jaku i temeljitu predstavu koju obogaćuje duhovitom sekvencom komedije del arte i poetskim prizorima, povezujući sve rukavce tragedije u zaokruženu cjelinu koja traži pozornost, ne nudi ravnodušnost i priziva teatarsku avanturu. Brojan uigran i ujednačen glumački ansambl gotovo bez slabog izbora, predvode prije svih Rakan Rushaidat kao Jago i Dragan Despot kao Othello, zatim nježna Dezdemona Anje Đurinović te Filip Juričić kao Cassio i Dado Ćosić kao Rodrigo. Othello u Dubrovniku tog ljeta bio je dostojan prinos obilježavanju 400. godišnjice Shakespeareove smrti i predstava kojoj je vrijeme išlo u prilog pozivajući publiku ali, uzaludno, prizivajući nove sezone i svoja druga ljeta na Lovrjencu.
  
  
  
  Podsjetimo, Nagrada Orlando tog ljeta pripala je Festivalskom dramskom ansamblu za najbolju izvedbu u dramskom programu Igara a Ivica Boban dobila je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje u kategoriji Drama za režiju predstave Othello Williama Shakespearea na 67. Dubrovačkim ljetnim igrama. Igre su snimku ove predstave na svom YouTube kanalu najavile kao „predstavu dostojnu svoga sjaja, ovoga vremena i punih tribina“.  

  Prateći datume objavljivanja snimki festivalskih dramskih produkcija za, kako se do ovih dana kaže, gledanje na daljinu, Igre su kao treći naslov odabrale još jedno dubrovačko ljetno uprizorenje Shakespearea. Izbor je pao na predstavu Romeo i Giulietta iz 2014. odigranu u ljetnikovcu Skočibuha, izvedbu koja je obilježila to festivalsko ljeto. Režiju, scenografiju i izbor glazbe potpisao je Jagoš Marković a adaptaciju teksta, prema prijevodu Josipa Torbarine, Aleksandra Glovacki. Podsjetimo, na Dubrovačkim ljetnim igrama ova drama je prvi puta izvedena 1962. u režiji Franca Zefirellija i izvedbi Old Vic Theatre Company iz Londona, a zatim ponovno 1986. u režiji Ivice Kunčevića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla. Tog ljeta, prema Jagošu Markoviću, odigrana je predstava o mržnji, grijehu, preziru, netoleranciji, sebičnosti i ksenofobiji.
  
  
  
  Romeo i Giulietta ostaju zatočenici i žrtve, ali i hrabri protagonisti svoje životne epizode koja postaje opće mjesto i nevoljni alibi iznuđenog pomirenja i naknadne pameti. Ujednačeni i uigrani Festivalski dramski ansambl, s Kristinom Stevović kao Giuliettom i Robertom Budakom kao Romeom, predano i uredno slijedio je redateljeve nakane odustale, nažalost, od mogućih ponuđenih poticajnijih izazova u Williamovoj avanturi sjena oživjelog ljetnikovaca. Odigrana je predstava dosljednog rukopisa i koncepta koji je podario izvedbu koja podsjeća i koja slijedi pomalo zaboravljeni i zagubljeni teatropis Igara nekih ranijih godina. Predstava koja vraća nadu, priziva pustolovinu i ljepotu u Gradu koji je ponekad zaboravlja ostajući zabavljen i opterećen svojom vlastitom metaforom. Za ulogu dadilje u toj predstavi Neva Rošić dobila je Nagradu Orlando.

  Svoju online-ponudu snimki kazališnih predstava Igre su obogatile snimkom predstave Na taraci Iva Vojnovića u režiji Joška Juvančića, premijerno prikazane 2009. na 60. Dubrovačkim ljetnim igrama. Napisana između 1900. i 1902., Dubrovačka trilogija po mnogim obilježjima predstavlja jedno od najznačajnijih dramskih djela hrvatske moderne, a nekoliko uprizorenja Trilogije, ali i njenog drugog i trećeg dijela Sutona i Na taraci, spadaju u najuži krug antologijskih ostvarenja dramskog programa Igara. Redatelj Joško Juvančić okupio je za ovo svoje novo posezanje za Vojnovićevim dramskim pismom respektabilnu, uglavnom dubrovačku glumačku podjelu. Uz velikana hrvatskog glumišta Peru Kvrgića, u predstavi su uz ostale igrali Miše Martinović, Tonko Lonza, Milka Podrug Kokotović i Marija Kohn. Njima su se skladno pridružili i mlađi, među kojima spomenuti valja i Nikšu Butijera koji je ostvario jednu od svojih ponajboljih uloga.
  
  
  
  Kao preporuku gledanju snimke ove predstave, citirat ćemo završne rečenice osvrta dugogodišnjeg pratitelja dubrovačkog festivala (pa neka ovo bude i njemu spomen) - kazališnog kritičara i dragog kolege Borisa B. Hrovata: „Dramaturški možda najslabiji dio Vojnovićeve Trilogije, u kojemu je sve u slici i atmosferi, a gotovo ništa u napetosti zapleta, zahvaljujući glumcima i redatelju - prođe za trenutak, dobronamjerna gledatelja manje zamarajući Vojnovićevim usklicima i deklamacijama, a više ga nagoneći da se zamisli nad svijetom kakav je bio, kakav je možda mogao biti, i kakav jest. Kultno djelo prometnulo se, suprotno nekim očekivanjima, u vjerojatno najbolju predstavu ovogodišnjega prilično mršava festivalskoga ljeta duž cijele naše obale.“

  Festivalski dramski ansambl 2007. u sklopu dramskog programa 58. Dubrovačkih ljetnih igara premijerno je u parku Umjetničke škole Luke Sorkočevića odigrao komedije Arkulin Marina Držića u režiji Krešimira Dolenčića. Malo igrana Držićeva komedija bila je željno očekivani premijerni naslov sezone, tim prije što je Dolenčić sastavio kompletu dubrovačku glumačku podjelu s Predragom Vušovićem u naslovnoj ulozi. Uz njega su u ovom razigranom i Vidrinoj komediji posvećenom ansamblu sudjelovali još i  Maro Martinović, Mirej Stanić, Srđana Šimunović, Perica Martinović, Nikša Kušelj, Niko Kovač, Ivo Mrčela, Frane Perišin, Branimir Vidić, Milka Podrug Kokotović i Nikša Butjer.
  
  
  
  „...Arkulin je tip naprasita, hvastava, a zapravo nemoćna tobožnjeg junačine, koji je, međutim, ostario stječući trgovačkim poslovima i prekomorskim ulaganjima novac, a sad je sa svojim blagom učinio ono što Skup od straha nije htio učiniti, to jest zakovao ga je u škrinju, pa je bacio oko na mladu udovicu Ančicu s Lopuda namjeravajući da je se domogne bez ikakvih troškova, čak silom...“ - zapisao je dr. Frano Čale. Dolenčić tog ljeta slaže razigranu, veselu, po svemu držićevsku predstavu, ali jasnih konotacija i aktualnih odraza i ne samo dubrovačkog vremena u kojem se igra i kojeg aktualizira i komentira. Tri festivalske sezone s punim, dobro raspoloženim gledalištem preporuka su ponovnom podsjećanju na ovu predstavu s nekoliko važnih glumačkih ostvarenja, ali i atmosfere tog relativno i ne tako davnog dubrovačkog festivalskog ljeta.

  Predstava Marin Držić - Viktorija od neprijatelja premijerno je izvedena 20. kolovoza 2017. u parku Umjetničke škole Luke Sorkočevića, bilježe festivalski kroničari, uz ovacije publike i pljesak koji je dugo trajao. Predstava kojom su Igre obilježile 450. obljetnicu smrti Marina Držića, obilježila je dramski program 68. Dubrovačkih ljetnih igara. Redateljica predstave Ivica Boban, podsjetimo, do tog ljeta tri je puta na Dubrovačkim ljetnim igrama postavljala djela Marina Držića. Njezina predstava Play Držić 1978. na Držićevoj poljani bila je prva koja je, kako je ostalo zapisano, kroz Držića progovorila o Držiću, a njezine postave Hekube iz 1982. i 1991. pod Minčetom smatraju se antologijskim ostvarenjima držićevskog teatra i važnim ostvarenjima teatra Igara. Dramaturški koncept predstave Hrvoje Ivanković usložio je preslagivanjem i rekontekstualizacijom fragmenata Držićevih djela, njegovih biografskih tragova, citata djela drugih autora, slažući sekvence predstave koja se bavi životom, djelom i usudom Marina Držića.
  
  
  
  Hrvoje Ivanković za dramaturški koncept i oblikovanje teksta te Ivica Boban za dramaturšku obradu teksta dobili su Nagrade hrvatskog glumišta a Ozren Grabarić za svoje glumačke kreacije Nagradu Orlando. Predstava Marin Držić -  Viktorija od neprijatelja  bila je novo, znatiželjno i vrsno uprizorenje Držića posvećeno Gradu i Vidri samome. Predstava koja je, nažalost, kratko bila na repertoaru i koja je ostala upisana kao važan događaj u bogatoj teatarskoj kronologiji Igara. 

  Do 10. srpnja, kada bi Igre trebale otvoriti svoju 71. sezonu, ostalo je još relativno dovoljno vremena za neki novi online-pregled koji se može očekivati dok  umjetničko vodstvo Igara domišlja kako i na koji način osmisliti festivalske rasporede koji će, očito je, u stavci kazališnih programa biti bitno daleko od prvotno planiranog i željenog ali, nadajmo se, dovoljno zanimljivog i izvedivog u dosluhu s obvezujućom kronologijom našeg najstarijeg i najpoznatijeg ljetnog festivala.  

  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 18. svibnja 2020.

Piše: