Kreativna agilnost i inventivnost

Zagrebačko kazalište mladih, online-program predstava na YouTube i Vimeo kanalu

• 
  
  Stanje online-kulture postaje gotovo nepregledno. Novi sadržaji objavljuju se svakodnevno, u različitim formatima i na različitim platformama. Ima među njima svega - od arhivskih rariteta do, sve češće, izvedbi uživo, prijenosa događaja bez publike, čime se želi barem donekle nadomjestiti nemogućnost povratka na kazališni život prije epidemije. Iako je u Hrvatskoj situacija sve bolja i polako se ukidaju različite mjere ograničavanja kontakata, pa su tako prije nekoliko dana objavljene i upute za izvedbene umjetnosti, teško će se kazalište odjednom vratiti na svoj stari ritam. Vidljivo je to i iz spomenutih uputa, koje, zasigurno u dobroj i pozitivnoj namjeri, preporučuju određena postupanja koja bi bilo iluzorno očekivati u praksi, osobito u manjim kazalištima i izvedbenim prostorima. Stoga i nije za očekivati njihovo brzo otvaranje, a upravo su ta kazališta često nositelji inovacije i kreativnosti u teatarskom životu, osobito na nezavisnoj sceni. Nacionalna i gradska kazališta, dakle kazališne institucije koje raspolažu mnogo većim, prvenstveno prostornim resursima, ali i boljom i adekvatnijom financijskom podrškom, vjerojatno će se otvarati ranije.
  
  Među njima je i Zagrebačko kazalište mladih, no taj je teatar i u vremenu općeg zatvaranja pokazivao znakove kreativne agilnosti. Ne samo objavljujući snimke svojih predstava iz arhive kao i mnogi drugi, nego i organizacijom događaja uživo (opet kao i neki drugi, ali tu se ipak radi o manjem broju). Bilo je toga više; najrecentnije izvedba kratkih monologa naslovljena Ja ću pričati, ako me netko čuje… koje su po ideji profesora Tomislava Zajeca i očito po uzoru na projekt Monovid-19 portala Drame.hr napisali studenti dramaturgije, a izveli glumci ZKM-a pod vodstvom redatelja Hrvoja Korbara. Bilo je tu zanimljivih impulsa, više ocrtavanja i literarnog prepoznavanja promijenjene stvarnosti nego umjetnički umješne obrade, no pozitivan dojam je popravila Korbarova umješna režija, osobito u prijelazima i scenografskim detaljima.

  
  
  Zagrebačko kazalište mladih je, za razliku od većine drugih (hrvatskih) kazališta koja svoje predstave publici nude besplatno, ipak odlučilo postupiti nešto drukčije, barem za dio online-dostupnih sadržaja. Naime, novije su predstave, one koje su još uvijek na repertoaru tog kazališta i u normalnim vremenima bi se igrale na sceni, dostupne na servisu Vimeo po simboličnoj cijeni, no ipak uz naplatu. Kakav će biti odaziv publike, hoće li se odvažiti na plaćanje sadržaja kraj bezbrojnih besplatnih, pitanje je na koje nije moguće unaprijed znati odgovor. Bez obzira na to, ZKM je ovim postupkom poslao poruku, opredijelivši se za stav koji ne mora biti popularan ni prihvaćen, ali je svakako razumljiv – kazališno djelo ima svoju cijenu, baš kao što se u predepidemijskim vremenima plaćala ulaznica, pa makar ona bila simbolična.

  U trenutku objave ovog teksta, i službeno bi trebalo stupiti na snagu ukidanje zabrane kazališne izvedbe uživo. Ipak, kao što je već spomenuto, određene protuepidemijske mjere ostaju. Neke od njih i značajno utječu na mogućnost odvijanja kazališnih izvedbi. Pitanje je i hoće li publika imati snage vratiti se odlascima u kazalište kao potencijalno rizičnoj aktivnosti i u kojoj mjeri, hoće li za to imati ekonomske i financijske snage ili će, kao i u mnogim krizama do sada, kultura biti prva i najlakše eliminirana stavka iz kućnih proračuna. Prognozirati je, pokazalo se to u mnogim područjima i temama upravo tijekom epidemije, nezahvalno. Vratila se publika ili ne, ovo razdoblje online-kulture ostaje kao vrijeme iz kojeg će se izvlačiti brojni poučci. A evo izbora iz onoga što je u njemu ponudilo Zagrebačko kazalište mladih:

  Črna mati zemla, sezona 2016/2017.

  
  
  Nastala prema romanu Kristijana Novaka u dramatizaciji Tomislava Zajeca, ova je predstava istovremeno snažna, potresna i topla, intimna. Matija, Franjo i ostali iz galerije Novakovih i Zajecovih likova u njoj postaju oblikovane, cjelovite i snažne (dramske) osobe, čija se emocionalnost i proživljenost ne iscrpljuje nego prelazi scenski okvir i prenosi se u gledateljsko iskustvo. Redateljska koncepcija Dore Ruždjak Podolski na potrebu oživljavanja i doživljavanja različitih slojeva odgovorila je vrlo čistim i istovremeno integrativnim nizom prizora. U konačnici, dobivena je predstava snažnih rezultata u prenošenju slojevitosti predloška.

  Tit Andronik, sezona 2017/2018.

  Oblik, izraz koji zlo poprima u Titu Androniku Williama Shakespearea, je nasilje - ono fizičko, uništavanje, ubojstva i sakaćenje, ali i ono psihičko, u nemogućnosti suočenja sa stvarnošću i još više nošenja s njom, iznalaženja pravog načina kako na nju odgovoriti i poći dalje. U režiji Igora Vuka Torbice i dramaturgiji Katarine Pejović, u ZKM-ovom Titu Androniku nasilje se događa kada se razgovara o uzvišenosti, pojmovima sasvim refleksivnim, čak poetskim, a uz nasilje na scenu dolaze i njegovi kontrasti, naoko topli tonovi, bilo u bojama rasvjete ili kanconi Arrivederci Roma. Glumački ansambl Zagrebačkog kazališta mladih upravo je to - ansambl, čije je zajedničko funkcioniranje i predanost u ovoj predstavi na vrlo visokoj razini.

  
  
  Kristofor Kolumbo, sezona 2014/2015.

  Rene Medvešek u svojoj je interpretaciji Krležine mladenačke drame stvorio vizualno izuzetno dojmljiv teatarski svijet gotovo minimalističkim sredstvima. Kolumbovo putovanje dinamizirano je pokretom, a njegova neizmjerna i idealistička ideja oživljena snažnim glumačkim glasovima. Gledanje ove predstave zato je iskustvo koje je teško ponovljivo na videu, no i tako ona je svjedočanstvo o tome kako teatar može biti glasan zagovornik neodustajanja u svim vremenima, i onima koja se čine najgorima i najtežima.  Makar i pogonjen čistim idealizmom, ponekad i pragmatično neopravdanim.

  Velika bilježnica, sezona 2015/2016.

  
  
  Dramatizacija Lane Šarić romana Ágote Kristof Velika bilježnica o odrastanju dječaka u vrijeme kada rat dehumanizira sve, a one koji tek počinju oblikovati svoj identitet uči kako je dehumanizacija nulta postavka opstanka, kombinacija je mračne, teške i tragične priče o besmislu rata i iščašenog ludizma koji se pretvara u dječji sadizam i nasilje. Predstava u režiji Edvina Liverića, izvođena na maloj ZKM-ovoj sceni Miško Polanec, glumački je besprijekorna, osobito Vedran Živolić i Petar Leventić kao Blizanci. Zanimljiva je i scenografija koja koristi maketarsko umijeće i povremeno koketira s ikonografijom igračaka.

  Ova se predstava, kao i Kristofor Kolumbo, mogu, za razliku od druge dvije, pogledati besplatno na YouTube kanalu kazališta.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 19. svibnja 2020.

Piše: