Bogat program i neizvjesna budućnost

Gradsko dramsko kazalište Gavella, online-program predstava na YouTube kanalu i internetskoj stranici Jutarnjeg lista



  • Gradsko dramsko kazalište Gavella ozbiljno je stradalo u zagrebačkom potresu. Zbog toga, unatoč ukidanju zabrana, ne može pokrenuti program na pozornici prije provođenja barem nužnih mjera građevinske sanacije. Konačno utvrđivanje razmjera štete, planiranje i realizacija sanacije sigurno će potrajati. Možda se i prije potpunog osposobljavanja kazališnih prostora nađe način kako pokrenuti izvedbe uživo, no to ostaje na upravi kazališta na čelu s ravnateljem Draženom Ferenčinom, koji je i bez svima poznatih recentnih nedaća koronavirusa i potresa imao sve samo ne jednostavan mandat. U njemu je bilo i promjena redatelja i sukoba koji su izašli izvan kuće i dospjeli u medije, i kašnjenja sa završetkom radova na pokusnoj dvorani i komornoj sceni (što li će tek biti s tim radovima nakon svega što se dogodilo, još je jedno od otvorenih pitanja).

    Ipak, kazalište Gavella je u krizi izazvanoj koronavirusom pokazalo agilnost u prebacivanju na online-sadržaje koji su publici omogućili kakvo-takvo zadržavanje kontakta s izvedbama, makar se radilo o snimkama predstava i doživljaju u mnogočemu različitom od sudjelovanja u kazališnom činu uživo.



    Prva online-akcija koju je ovo kazalište poduzelo nakon donošenja epidemioloških mjera zabrane javnih okupljanja i održavanja kazališnih izvedbi bila je u suradnji s Jutarnjim listom, na čijem su portalu objavljene snimke pet Gavellinih novijih repertoarnih predstava. To su Candide ili optimizam i Umišljeni bolesnik u režiji Krešimira Dolenčića, Ponovno ujedinjenje dviju Koreja u režiji Paola Magellija, Kralj Rikard III. u režiji Aleksandra Popovskog te Amadeus u režiji Dore Ruždjak Podolski. Ove predstave mogu se pogledati besplatno i bez unaprijed postavljenog ograničenja vremena dostupnosti.



    Među njima, Rikard III. osobito se ističe konzistentnošću kreacije i dotjeranošću jezika u interpretaciji Shakespeareovih stihova Ozrena Grabarića u naslovnoj ulozi, koji u potpunosti dominira prizorištem ove inače poprilično klasične i lektirne verzije klasika. Slično se, uz odgovarajući (crno)humorni pomak, može ustvrditi i za Dolenčićevog Candida, ujedno obilježenog vizualno skladnim kostimografskim i scenografskim rješenjima. Amadeus je poznata verzija, danas uglavnom prokazane kao apokrifne, ali ne zato manje zabavne priče o W. A. Mozartu i njegovim sukobima sa starijim skladateljem Salieriem (kojeg pamtljivo i snažno igra Enes Vejzović).

    Od ovih predstava, koje dijele usmjerenost lektirnim klasicima, odnosno poznatoj priči kao pouzdanim mamcima za publiku, potpuno odskače Ponovno ujedinjenje dviju Koreja prema tekstu suvremenog francuskog dramatičara Joëla Pommerata. Ta ne uvijek konzistentna i za gledanje (osobito na videu) povremeno naporna predstava, najmanje se bavi naslovnim Korejama i u njoj nema Kima ni Trumpa, no ima mnogo izgubljenosti i tuposti kao univerzalnih karakteristika suvremene predepidemijske stvarnosti (iako se čini kako se ništa nije promijenilo ni s epidemijom).



    Nakon nekoliko tjedana, format se mijenja te nastaje program pod ponešto nespretnim naslovom-doskočicom Gavellina daleKOVIDnica i objavljivane su predstave na YouTube kanalu. Pri tome, Gavellini su se kreatori ovog prinudnog online-programa, vjerojatno ugledajući se na neka kazališta iz zapadnoeuropskih kulturnih središta, odlučili pristup temeljiti na vremenski ograničenoj dostupnosti sadržaja. Dakle, pojedini su naslovi bili dostupni u precizno određenim intervalima od nekoliko dana te su se tijekom tog razdoblja mogli pogledati besplatno, a zatim su uklonjeni. Ovakav pristup je razumljiv, slično kao i naplata reproduciranja snimki predstava, jer upozorava na vrijednost kazališnog djela.

    Istovremeno, emanira još jednu karakteristiku kazališnog doživljaja - njegovu stanovitu ekskluzivnost. Naime, kazalište nije uvijek dostupno, ono ne predstavlja sadržaj koji se može vidjeti i doživjeti u svakom trenutku, na zahtjev gledatelja. U tom smislu, iako svakako reproduktivno, kazalište je umjetnički izraz koji čuva svoju ekskluzivnost. Različita ograničenja dostupnosti kulturnih, a osobito kazališnih sadržaja koji su se morali preseliti u online-sferu, od ovih vremenskih do financijskih, stoga treba tumačiti u tom ključu. Ne kao opterećivanje i nepotrebno kompliciranje, nego kao pokušaj pomirenja dviju činjenica koje je donijelo razdoblje ograničenja – potrebe omogućavanja dostupnosti kulturnih sadržaja publici s jedne, jer se upravo kultura pokazala kao jedan od najznačajnijih i važnih načina nošenja s promijenjenim životnim okolnostima (o čemu svjedoče brojevi posjeta pojedinih kulturnih sadržaja na internetu) te naglašavanja vrijednosti tog istog kulturnog sadržaja s druge strane.



    U svemu tome postavlja se više pitanja - od onog koji je najbolji pristup (konkretno kod Gavelle – je li to ograničavanje vremena dostupnosti, čime se u promijenjenim okolnostima možda i ne čini najbolja usluga publici, ili bi to bila naplata ili nešto treće) do toga kako će objavljivanje utjecati na navike publike. Ta će se pitanja sigurno analizirati u narednim razdobljima.

    U trenutku pisanja ovog teksta pet je predstava već bilo postavljeno na Gavellin YouTube kanal te su se tamo zadržale određenih nekoliko dana. Preostaju još dvije - Malena i Ženidba, obje iz ranijih Gavellinih sezona, koje više nisu na redovnom repertoaru tog teatra. Također, GDK Gavella ostvarit će i program naslovljen Sanjam(o) predstavu. Njime će se, barem prema dostupnim najavama, pokušati adresirati još jedan problem, nedostatak interakcije izvođača i publike. Planira se, naime, da gledatelji komentiraju planirane online-izvedbe kratkih segmenata snimljenih na različitim lokacijama unutar i oko kazališne zgrade te se aktivno uključuju svojim prijedlozima za njihov nastavak. Hoće li to i kako funkcionirati, tek će se vidjeti.



    Ideja je zanimljiva, uključuje stanovitu razinu nepoznatog, jer ni u okolnostima prije epidemije nije bilo često uključivanje publike na takav način u kreiranje kazališnog djela, iako su se prakse u tom smjeru pomicale, pa je tako bilo slučajeva izvedbi ili procesa u koje se uključivala publika. Bez obzira na to, ostaje činjenica kako se Gavella pridružila nizu hrvatskih i svjetskih kazališta koja su bila prisiljena preseliti online. Osim epidemije, u slučaju ove kazališne kuće nedaćama koje su je na to prisilile pridružio se, nažalost, i potres. Ostaje nada da će se njegove posljedice sanirati što prije kako bi se i ovaj teatar, baš kao što to ovih dana čine drugi, mogao vratiti izvedbama s publikom, pa makar bile i po jednadžbi „male forme na sceni, a distanca u gledalištu“.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 28. svibnja 2020.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša