Pobuna protiv nepodnošljive rutine i rezignacije
Teatar EXIT i Osječko ljeto kulture – Gradske galerije Osijek: Brad Birch, Buđenje, red. Aida Bukvić
-
Mladi, nagrađivani velški dramatičar Brad Birch u stanovitoj se mjeri oslanja na opus ranopreminule, ali unatoč tome jedne od najvećih britanskih kazališnih autorica kraja prošlog stoljeća Sarah Kane. Osjeća se to i u njegovom Buđenju koje u originalu ima znatno duži naslov - Even Stillness Breathes Softly Against A Brick Wall, prvi put objavljenom 2013. a praizvedenom u Londonu sljedeće godine. Doduše, za razliku od Kane koja najčešće već od početka počinje od teških i mučnih situacija koje lome protagoniste, Birchovo Buđenje počinje kao komičan, karikaturalan prikaz životne rutine mladog bračnog para, dobrostojećeg jer su oboje uspješni poslovni ljudi. Međutim, to plaćaju s mnogo rada koji im ostavlja malo slobodnog vremena u kojem se zajedno bude, idu do autobusa kojim će krenuti na svoje poslove i navečer se vratiti kući toliko umorni da jedva čekaju obaviti ono najnužnije - od hranjenja preko komunikacije s društvenim mrežama do spavanja koje završava buđenjem u potpuno jednak novi dan.Ta rutina uništava njihovu individualnost i identitet, pa stoga niti nemaju imena. On doduše stalno na internetu pronalazi i sa zanimanjem gleda izvještaje iz nekih nepoznatih ratova, pa to možda daje naslutiti da barem podsvjesno razmatra mogućnost nasilne pobune protiv stereotipa koji su mu zapravo oteli njegov vlastiti život. Na zidovima stereotipnog novog stana bez osobitosti (scenografija i kostimi dramaturginje Marijane Fumić i redateljice Aide Bukvić) pojavljuju se video-snimke (uspješan im je autor Marko Žuljević) koje protagonisti gledaju, pa to gledatelju razbija monotoniju i potencira iščekivanje neke snažnije dramske napetosti. Protagonistica pritom nije baš toliko usredotočena na neku posebnu tematiku, pa je stanovito iznenađenje da baš Ona prva pokreće pobunu protiv nepodnošljive rutine. U prvim trenucima to doduše djeluje kao protest zbog njegovog neprestanog gledanja ratova i nedostatka međusobne komunikacije, ali vrlo brzo postaje jasno da to postaje zajednička pobuna protiv normi.
Međutim, ma koliko bili zajedno u toj borbi, ona im ne vraća nekadašnje zajedništvo, jer sve osim dogovora oko konkretnih poteza – od zamisli i stavova do miješanja nade, rezignacije i razočaranja, njih dvoje ne govore jedno drugome nego publici u maloj dvorani Studija Exit, gdje to zbog neposredne blizine gledatelja postaje gotovo privatna komunikacija koja ostvaruje jednu od bitnih namjera predstave da svatko od prisutnih počinje razmišljati o tome nalazi li se i sam u sličnoj situaciji.
U stvaranju tog dojma znatno je pomogla dramaturgija Marijane Fumić i Kristine Kegljen koja nije isticala originalnu lokaciju drame, a i vrlo uspješan prijevod Kristine Kegljen pridonio je uklopljenošću dijaloga u naš način korištenja vezanosti govora sa suvremenim izrazima koje inspiriraju novi poslovi i tehnološki pronalasci da bi približila protagoniste i njihove postupke našoj sredini i mentalitetu. To je omogućilo vrsnim glumcima da ostvare uloge bliske gledateljima, stvarajući tipične predstavnike mladih poslovnih ljudi koji su u njihovoj ležernoj i u detaljima preciznoj interpretaciji prepoznatljivi pripadnici te naše zajedničke sredine. Pridonijelo je tom učinku i to što oni i pored svih glumačkih sposobnosti još nisu postali opće prepoznatljive i cijenjene zvijezde, jer je Iva Kraljević nakon prve profesionalne uloge u Evanđelju Pippa Delbona dobila stipendiju HNK za studij koji završava na Zagrebačkoj ADU, dok je Silvio Mumelaš najzapaženije (i to potpuno drugačije) kazališne uloge ostvario u Kazalištu Trešnja.
Aida Bukvić je to iskoristila da bi ih sigurnom rukom vodila u stvaranju likova koji se uspijevaju stopiti sa sredinom u kojoj nastupaju, a koju je redateljica oživjela i učinila upečatljivom snažnim ritmom i efektnom uporabom doprinosa svih suradnika u stvaranju predstave, kreirajući atraktivnu predstavu ne samo zahvaljujući sugestivnim glumačkim interpretacijama nego i njihovim uklapanjem u prepoznatljiv današnji mračni svijet koji i pored nekih komičnih detalja ostavlja prijeteći dojam društva u kojem živimo i načina na koji se ono razvija.
Koprodukcija: Teatar EXIT i Osječko ljeto kulture – Gradske galerije Osijek
Osiječka premijera: 6. ožujka, Barutana
Zagrebačka premijera: 14. ožujka, Studio EXITTekst: Brad Birch
Režija: Aida Bukvić
Prijevod: Kristina Kegljen
Dramaturgija: Kristina Kegljen i Marijana Fumić
Scena i kostimi: Marijana Fumić i Aida Bukvić
Video: Marko Žuljević
Oblikovanje svjetla: Tomislav Kobia
Oblikovanje zvuka: Marko Žuljević
Izbor glazbe: Aida Bukvić
Tehnička realizacija: Dražen Budimir i Josip Brandis
Fotografije: Kristijan Cimer
Igraju: Iva Kraljević i Silvio Mumelaš@Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 25. rujna 2020.
Piše:

Kurelec