Provokativno djelo koje ukazuje na probleme u hrvatskom kazalištu

Snježana Banović, Službeni izlaz, Fraktura, svibanj 2018.

  • Snježana Banović, <em>Službeni izlaz</em>, Fraktura, 2018.Položaj kazališta u Hrvatskoj tijekom godina, njegova isprepletenost s politikom, kao i (ne)podobnost određenih kazališnih djelatnika u razdoblju od Drugog svjetskog rata do danas samo su neke od tema s kojima se Snježana Banović, ugledna teatrologinja i redateljica te profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, hvata ukoštac u djelu simptomatičnog naziva Službeni izlaz objavljenog 2018. godine u izdanju Frakture.

    Službeni izlaz zbirka je eseja, ogleda i kolumni nastalih od 2013. do 2018. godine o kazalištu, kulturi i politici, njihovoj isprepletenosti, supostojanju, ali i parazitskom odnosu koji su razvili u ugodnoj klimi hrvatske kulture koja pogoduje njihovom razvoju. Naziv djela aluzija je na „službeni ulaz“ u kazalištu, za obične posjetitelje gotovo mitsko mjesto koje skriva kazališne tajne i iluziju, a za kazališne djelatnike, ovisno o njihovoj političkoj opredijeljenosti i kretanju ususret ili suprotno struji, prostor razvoja ili gušenja. Službeni izlaz ujedno je i svojevrsni autoričin manifest o odustajanju. Nakon niza godina pokušavanja, upozoravanja na letargiju, nemar, klijentelizam te netransparentno vođenje javnih kazališta u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na hrvatska narodna kazališta, prema kojima osjeća moralnu i građansku odgovornost, Snježana Banović suočena s cenzurom, gašenjima i repetitivnošću prestaje pisati o crnim rupama hrvatske kulture i pušta ih da se šire.

    Kosta Spaić (1923-1994)Tomislav Neralić (1917-2016)

    Službeni izlaz podijeljen je na tri poglavlja i predgovor, koji je ujedno i pogovor, a na neki način i epitaf hrvatskoj kulturi na umoru. U prvom poglavlju, Priče iz davnina, autorica donosi kronološki pregled događaja od razdoblja koje je prethodilo Drugom svjetskom ratu do gotovo suvremenih dana i pritom se dokumentaristički, no niti u jednom trenutku dosadno ili zamorno, osvrće na razvoj kazališta i kazališne umjetnosti. Najveću vrijednost u ovome dijelu imaju tople posvete velikim imenima hrvatskog kazališta - Kosti Spaiću i Tomislavu Neraliću, a ogorčenost raspadom sustava koji su tako pažljivo gradili osjetna je i u tekstovima o Branku Gavelli i Marijanu Matkoviću.

    Branko Gavella (1885-1962)Drugi dio knjige naziva Kulturna politika ili politika naprosto prava je okosnica Službenog izlaza. Ovdje se nalaze neki od najboljih radova Snježane Banović – beskompromisni, oštri i realni prikazi suvremene kulturne politike u Hrvatskoj koja je dovela do masovnog kulturocida i ugnjetavanja nezavisnih kazališta. Na gotovo sto stranica čitatelji mogu detaljno pratiti sjaj i bijedu hrvatskih kazališta, odnosno njihovu propast - kako sadržajnu, tako i moralnu, a sve zbog promjenjivih političkih struja kojima je u interesu bilo ostvariti kakav-takav prihod po cijeni gušenja kazališne djelatnosti i slobode izraza. Autorica istovremeno i kontekstualizira sve krize s kojima se kazalište susretalo te navodi konkretna imena koja su iznevjerila teatar, pri čemu vodeću ulogu imaju ministri kulture i obrazovanja, ali i autoritarni gradski oci, o čijoj širini ruke ovisi djelatnost pojedinog kazališta u određenoj sezoni.

    Banović otvoreno piše o problemima koji nisu novi u kazalištu, ali koji se čine nerješivima dok god takav status quo upravama odgovara i dok im umjetnost nije na prvome mjestu. Stoga autorica navodi interesnu politiku, izraženi nepotizam i korupciju kao neke od osnovnih razloga za trulež koja nagriza sustav sa svih strana. Posljednje, treće poglavlje jednakog naziva kao i zbirka, Službeni izlaz, oproštaj je Snježane Banović s „neposlušnima“ koji su činili izvanredne stvari u hrvatskom kazalištu, no nažalost je ovaj prostor za njih bio preuzak. Pritom se, u kontekstu Male scene, spominju Vitomira Lončar i Ivica Šimić, a zbirku zaključuje tekst o Slobodanu Šnajderu kao zatiranom dragulju hrvatske književnosti i drame, koji je svoje lovorike dobio tek izvan domovine.

    Snježana BanovićSveobuhvatna zbirka eseja, ogleda i kolumni Službeni izlaz posljednji je pozdrav Snježane Banović hrvatskoj kulturi na samrti. Iako eksplicitno knjiga o kazalištu i kulturi, ovo je djelo ipak alegorija za stanje cjelokupnog hrvatskog društva i politike koje se temelji na lošoj organizaciji i još gorem upravljanju te zapuštenosti, nemaru i općoj letargiji. Ta je letargija zapravo najopasnija jer neprestana rezigniranost i nemar dovode do svojevrsnog progona onih kojima je stalo i koji pokušavaju izliječiti trulež društva i promijeniti status quo, što je i oprimjereno u posljednjem poglavlju. Službeni izlaz provokativno je djelo u kojem autorica otvoreno proziva odgovorne za smrt kazališta, ali istovremeno pruža i realni prikaz razvoja hrvatskog kazališta tijekom posljednjih osamdesetak godina. Zanimljiva, britko pisana te povremeno čak i napeta knjiga čitatelja ne ostavlja ravnodušnim te će čak i u najvećem kazališnom ciniku izazvati ljutnju, ako ne zbog kazališta, onda barem zbog života u kojem se kazalište svakodnevno ogleda.

    © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 4. studenog 2020.

Piše:

Tea
Schmidichen