Aktualna hit-predstava koja osvaja publiku

Kazalište Moruzgva, Zagreb: Vla Vla Vlajland Cabaret, red. Ivan Leo Lemo



  • Kazalište Moruzgva 18. listopada 2020. na sceni Vidra izvelo je zagrebačku premijeru Vla Vla Vlajland Cabareta, već u nazivu žanrovski određenog kao kabareta, što u publici budi određena očekivanja. Istovremeno i monodrama Ecije Ojdanić, ovaj je žanrovski amalgam pod autorskom i redateljskom palicom Ivana Lea Lema oduševio publiku i izazvao bučni pljesak unatoč određenim formalnim i umjetničkim nedorečenostima.

    Vla Vla Vlajland Cabaret svojevrsni je spinoff uspješnice Cabaret preko veze nastale u koprodukciji Kazališta Moruzgva i Satiričkog kazališta Kerempuh 2019. godine. Naime, priča Vlajlanda prati društveni i moralni uspon Vlajne, čistačice, majke i supruge iz Hrvaca, mjesta u blizini Sinja, pri čemu gledatelji svjedoče njezinoj preobrazbi iz neugledne i priproste domaćice u nasljednicu i ženu na svjetskome glasu globalnog mentaliteta. Zanimljivo je da je baš Vlajna jedan od omiljenih likova u spomenutom Cabaretu preko veze, koja je ostavila snažan dojam na publiku i time zaslužila svjetla reflektora usmjerena samo prema sebi.



    Ona je čistačica, udovica s rastavom iza sebe i sinom homoseksualcem koji je, nakon što mu otac slučajno sazna istinu o sinovljevoj seksualnoj orijentaciji, pobjegao u Njemačku i ondje započeo novi život. Nakon rastave Vlajna daje otkaz i odlazi sinu u Berlin u potrazi za novim početkom, a ondje za nju započinju prave pustolovine. Od činjenice da joj je zet Srbin pa do toga da se na satu plesa zaljubi u Turčina odnosno Muslimana - Hasu, upravo jednog od onih od kojih je njezine pretke branila Sinjska Gospa, Vlajnin život počinje se okretati naglavačke. U tim trenucima mora naučiti mijenjati naučene obrasce i oduprijeti se seoskim stereotipima te postati moderna, europska žena.

    U skladu s europeizacijom Vlajne na ogoljeloj se sceni (Kristijan Popović) osim hrvatske zastave i velike alke, ispred koje tijekom predstave sjedi Ecija Ojdanić, nalazi i zastava Europske unije. Budući da je Vlajna nakon smrti drugog supruga u koroti, njezina crna odjeća to i odražava, iako je ponekad nejasno koja je svrha, osim one estetske, oskudnog crnog donjeg rublja u kojem se glumica pojavljuje na pozornici.

    U skladu sa spomenutim Cabaretom preko veze, Vlajna ima kratku kovrčavu kosu - trajnu, koja je također smješta u određeni društveni kontekst. Sama na pozornici, Ecija Ojdanić 75 minuta samostalno drži ritam i vodi predstavu, nasmijava publiku te uspijeva suvereno vladati scenom i pritom neprestano održavati vlajski naglasak. Glumačka vještina Ecije Ojdanić neupitna je, kao i njezine komičarske vještine te je prije svega iznimno važno pohvaliti njezinu svestranost i glumačku prilagodljivost, no mnogo su upitniji neki drugi elementi predstave.

    Vjerojatno najgori, gotovo neslušljivi dio predstave su songovi, u programu predstave opisani kao „narodne satirične pjesme, gange“. Osim što na gange podsjećaju u jednakoj mjeri u kojoj klapska i klupska glazba nalikuju jedna drugoj, druga problematika songova jest i njihov tekst, koji djeluje rimovan samo rime radi. Ecija Ojdanić na sceni samo otvara usta na snimljenu pjesmu, što cijelu situaciju čini prilično nepotrebnom. Ojdanić je bez problema te songove mogla otpjevati i uživo, a pogotovo bi se time dobilo na autentičnosti i vrijednosti kabareta, koji je eksplicitno naveden u nazivu monodrame. Osim što pjeva na matrici, Ecija Ojdanić u predstavi i pleše, za što je zaslužan Leo Mujić, no stječe se dojam da je plesa ipak na sceni premalo da bi se ovaj pothvat mogao nazvati kabaretom.

    Aktualizacija predstava postignuta je referencama na trenutačnu pandemiju koronavirusom u svijetu, kojoj je Vlajna slučajno svjedočila prilikom posjeta izvorištu zaraze Wuhanu. Također, u predstavi se u nekoliko navrata referira i na aktualnu političku situaciju u zemlji, na lažne branitelje te predsjednika i premijera, kao i na malograđanštinu i licemjerje sugrađana i donedavnih prijatelja. Naime, Vlajna svoje nasljedstvo namjerava iskoristiti za dobrobit Hrvaca i svojeg naroda, no oni je odbijaju te se protiv nje okreću. Predstava ima i autoreferentnu notu te u jednom trenutku Vlajna prepričava i svoj susret s poznatom hrvatskom glumicom, upravo Ecijom Ojdanić.



    Iako je nakon pogledane predstave upitno je li riječ o monodrami, kabaretu, stand-up komediji ili nečem četvrtom, na kraju je potpuno nevažno kako žanrovski karakterizirati Vla Vla Vlajland Cabaret. Publika je osvojena i najprije se sramežljivo, a potom i grohotom smije na šale Ecije Ojdanić kao primadone ove predstave i Kazališta Moruzgva općenito. Predstava će nesumnjivo biti veliki hit među gledateljima, bez obzira na svoju umjetničku vrijednost i doprinos hrvatskoj kulturi, jer je ono što publika traži, a to je smijeh u nesigurnim i sumračnim vremenima.

    Produkcija: Kazalište Moruzgva, Zagreb
    Premijera: 10. srpnja 2020.


    Pisac i redatelj: Ivan Leo Lemo
    Koreograf: Leo Mujić
    Skladatelj: Zvonimir Dusper Dus
    Scenograf: Kristijan Popović
    Kostimografkinja: Martina Ptičar
    Violinist: Bruno Urlić
    Fotografije: Jelena Balić, Vladimira Spindler
    Grafički oblikovatelj: Damjan Uzelac

    Glumi: Ecija Ojdanić

    © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 6. studenog 2020.

Piše:

Tea
Schmidichen