Od raspjevane Bambine do zavičajnih Usidrenih žena
Pregled kazališnih ostvarenja 2020. godine: splitska kazališta i 66. Splitsko ljeto
-
Uz raspjevanu valentinovsku Bambinu započela je dramska 2020. godina u Splitu, s opuštenom, u velikoj mjeri sentimentalnom radnjom u splitskom tropletu Škver-Meje-Ravne njive i glumcima koji su uz izvrsnu izvedbu orkestra otpjevali najveće hitove Đavola, vraćajući nas u poznato drago vrijeme koje nam iz današnjice izgleda i lakše i sretnije.Redatelj Krešimir Dolenčić dugo je razmatrao ideju nastavka Spli'skog akvarela, nadahnjujući se popularnom splitskom scenom 80-ih, surađujući sa Zlatkom Gallom koji je to vrijeme sabrao knjigom Splitska dica – od zidića do vječnosti. U mjuziklu su u vedrim bojama, živima kao što su i Belanove melodije, kolažno nanizani pohlepni upravitelji brodogradilišta, mladi naivni inženjer iz siromašne obitelji i maturantica na praksi iz bogate obitelji, a dojmljivu ulogu imaju i muški i ženski članovi zbora, simpatično povezani u škverane na marendi i susjede s Ravnih njiva koji poslovično čavrljaju s prozora naginjući se nad pune tiramole. Radnja je dodatno začinjena pojavom partijskog sekretara i rambo-točkom dvije ratne drugarice, a antagonistički dvojac koji tumače Giuliano Đanić i Zorana Kačić Čatipović poput scenskog vrutka uvjerljivo je najdinamičniji. Valja napomenuti da su Neno Belan i njegov bend cijelo vrijeme svirali s orkestrom, a u posljednjoj sceni se i podižu na scenu, izvodeći naslovnu pjesmu.
Kao znak da ono što vrijedi nikada ne napušta pozornost, u novom je čitanju na pozornicu stupio nemirni Hamlet u koprodukciji Kazališta Playdrama i Gradskog kazališta lutaka u Splitu. Nakon Sna ljetne noći, Moje ime je Anne Frank i Evgenija Onjegina, obradovala nas je nova premijera srednjoškolskih polaznika Glumačkoga studija Kazališta Playdrama. Vrijedni na probama i kreativni u scenama u kojima su mogli dati sebi oduška u oblikovanju svoga lika, u zanimljivoj scenografiji sjedalica u krugu, davni danski dvor na trenutke je postajao prava arena. Uz rječitu interpolaciju igrica na mobitelu i električne gitare, bubnjeva i sintesajzera, zadržano je pitanje oko kojega su razvijali radnju: kako se Hamlet tiče svih nas? U ovih mladih ljudi i humor i tragika pojavljuju se u pravim omjerima i za nadati se da ih ovo koronom zahvaćeno vrijeme neće usporiti u daljnjim produkcijama.U Gradskom kazalištu lutaka gledali smo ove sezone Palčicu u režiji Branimira Rakića, koji nije zadirao u Andersenovu priču, a jako je istaknuo Palčičinu potragu za slobodom, za svojim mjestom pod suncem, potpuno bez sukoba slijedeći svoje dobro srce koje je spremno pomoći svakome koga susretne. Izrazito su lijepih boja i tekstura scenografski prikazi rođenja Palčice, nabujale rijeke, livade, krtove kućice.
U bombastičnom okviru za još jednu režiju Ivana Plazibata, u prikazu okršaja dvoje kuhara na način kulinarskih televizijskih natjecanja, u istom smo kazalištu gledali i predstavu Miš u toću. Poput natjeravanja mačke i miša, Franjo Đaković i Ana Marija Veselčić nasmijali su publiku svojim kulinarskim partnerstvom, znakovito rastjerujući medijski dim koji se vitla oko ovog vrijednog umijeća.U GKM ove sezone odigran je novi kabaret u režiji Ivana Lea Leme, SF predznaka, naziva Split in space, začudno neočekivanim vulgarnim jezikom i radnjom koja bi nekim drukčijim pristupom bila zanimljiva kao jedna od popularnih teorija zavjere. U ovakvoj izvedbi ostaje dojam višeslojnog obračuna u kojoj je publika tek talac priče o oslobađanju od patrijarhalnih okvira u mozaiku Torcide, svemirskoga broda, lijenih reptila i predimenzioniranih replika.
Novo normalno najviše se osjetilo u programu 66. Splitskog ljeta, u kojem nas je dočekao nevelik broj izvedbi, jedna gostujuća predstava, tri dramske premijere i jedna glazbeno-dramska priča. Najjača u dramskom tekstu i izvedbi bila je monodrama Mistero Buffo u koprodukciji Kazališta Grupa i Triko Cirkus Teatra, u kojoj okretnost i posvećenost glumca Dražena Šivaka postaje vrli in memoriam kazališnom svemiru Darija Foa. Zahtjevnim fizičkim i dikcijskim postavkama uz igrive zvučne upadice glazbenika Igora Dorotića držao je sve vrijeme neprekinutom pozornost publike. Usred izvedbe govorio je o samom Fou nekoliko biografskih crtica koje su ulozi giullarea - putujućeg lakrdijaša, dodale stvarnu životnu težinu.
Nasuprot ovoj predstavi u kojoj jedan glumac čini sve što je za kazališni doživljaj potrebno, u režiji Ivana Planinića ansambl HNK Split izveo je Dom za nezbrinutu djecu ili Gordana neće doći, predstavu u kojoj su živa glazba Mirona Hausera i prštava scenografija zasjenile sve ostalo, a glumačka i pjevačka umješnost glumaca Jelene Bosančić (autorice teksta), Gorana Markovića, Stipe Radoje i Donata Zeke nadrasli banalno tekstualno tkivo. Novu glazbeno-dramsku priču Ne ostavljaj me glumica Ksenija Prohaska posvetila je Jacquesu Brelu i Edith Piaf. Nakon što je dvadeset godina izvodila monodramu o Marlene Dietrich, pokazala je još jednom živom i empatičnom izvedbom nemirne živote ovo dvoje velikana francuske šansone.
Novopostavljena drama Francuzica Ilije Zovka u miru dvorišta Nadbiskupskog sjemeništa nagrađena je Juditom za najbolje umjetničko ostvarenje. Trpimir Jurkić u ulozi Petra i Snježana Sinovčić-Šiškov kao Greta s pravom mjerom iznijeli su životnu priču iz Zovkove riznice neobično prepletenih sudbina. Na scenu je opet postavljena nakon petnaest godina na radost svih koji se sjećaju divnih ostvarenja na Maloj sceni HNK.
Jedna od neobičnijih festivalskih predstava je koprodukcija HNK Split i GKM Teške ljubavi Itala Calvina, na živoj sceni pod sustipanskim borima, prepuna glumaca i podgrijavane dramske napetosti koja se prema završetku polako rasplinjavala, što ne znači da je promašila redateljsku namisao Aleksandra Švabića. Prvi dio povezaniji je a time i zanimljiviji, dok u drugom dijelu prohodavanje glumaca i ponavljanje manjih gegova ne stoje u službi ležernosti nego cijeli tijek izvedbe čine prezasitnim. Životniju ulogu donio je opušteni Luka Čerjan, dok je suzdržani humor Lidije Florijan izrazito dobro pogođen.
Odgođenog Malog Marulića odgledali smo u jesenskom terminu, pregršt predstava koje su i velikim i malim gledateljima donijele potpuno kazališno uživanje. Veliku scenu HNK zadimio je Vlak u snijegu i ispunila vesela pjesma zadrugara. Jednostavno stvarnom a ipak bajkovitom scenografijom, songovima i plesom potvrdili su primat među dječjim romanima.
Da za dobru predstavu ponekad tekst uopće i ne treba, pokazao je ansambl predstave Krpimirci u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Rijeka u koprodukciji s Kazališnom družinom Pinklec iz Čakovca koji su zaintrigirali razigranom koreografijom i zanimljivom igrom presvlačenja. Predstava Pliva patka preko Drave Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, igračkama i brojalicama iz djetinjstva sada već nas mnogih sredovječnih gledatelja pružila je najmanjima prozor u maštovitost neglumljene scenske igre.
Posebnu interakciju s publikom ostvarile su predstave Čudesne stranice male Danice (Teatar Poco Loco iz Zagreba), u kojoj mama skreće svojoj kćerki pažnju s ekrana na stranice neobične slikovnice i tako je ponovno vraća u zagrljaj mašte. Predstava Ribe u nevolji, nastala prema tekstu Petre Cicvarić nagrađenom na prošlogodišnjem Malom Maruliću, u izvedbi karlovačkoga Gradskog kazališta Zorin dom predstavila je aktualnu temu o očuvanju čistoće karlovačkih rijeka Kupe, Korane, Mrežnice i Dobre. Prava napeta krimi-priča s dobrom mjerom humora i zanimljivom mračnom scenom u kojoj ribe-lutke osvjetljuju svjetiljke na čelima glumaca.
Još jedna predstava koja nas vraća dječjoj igri aktivne Kazališne družine Pinklec u koprodukciji s varaždinskim HNK jest predstava Kao voda o Dječaku u žutim čizmicama i Djevojčici s pletenicom u kosi, upoznavanju prirode u njezinim svakodnevnim čudima, bistrim pogledom djeteta koje jednako prima i radost i sjetu. Mali Marulić ove je godine dvostruko ugostio i Šenou - Kazalište Žar ptica iz Zagreba sudjelovalo je sa svojim Kamenim svatovima, a u GKM Split jezikom današnjice predstavljen je neostvareni ugovor Postolara i vraga.
Okamenjivanje svatova pojačano igrom teatra u teatru osuvremenjuje okamenjenost teških obiteljskih odnosa, dok je u splitskoj režiji Šenoa okrenut na vedriju stranu - ukrštavanje mudrosti postolareve i podvala samoga vraga prikazano je okretno i poučno. Na kraju, splitske predstave Lažeš, Melita i Katin tajni začin povezuje sjajna Ana Marija Veselčić u naslovnim ulogama i raspjevanu ruhu. Dok je mala Kate sa svojim fritulicama prema bakinu receptu upravo lirska priča u božićnom ozračju koja okuplja obitelj i hrabri mališane u vjeri u svoje sposobnosti, Melitina borba za istinu u režiji Ivana Plazibata u dinamici hip-hop songova Saše Antića izrazito je privlačna oku i uhu starije i mlađe publike. U Katinom tajnom začinu pojavljuje se odlični Maro Drobnić kojeg bismo voljeli češće viđati na sceni.
© Dunja Vusio, KAZALIŠTE.hr, 8. veljače 2021.
Usidrene, treći dio Dalmatinske trilogije, uz drame Nosi nas rijeka i Kašeta brokava, prva su režija Anastasije Jankovske i zavičajna posveta autora Elvisa Bošnjaka stvarnosti koju je upio u djetinjstvu svjedočeći sudbinama onih koji su odlazili i onih koji su čekali njihov povratak – žene koje su svoje otkrhnute živote provodile u čekanju, čvrsto usidrene. Velika jedra na sceni HNK, topli tonovi drva i prirodnih tkanina u kontrastu su s tvrdim naravima koje one slabije ostavljaju nezaštićene pred oštricama grubosti.
Težinom obiteljskih odnosa natopljena je i posljednja premijera HNK u 2020. godini, Povratak Harolda Pintera. Veliku scenu dijelili su glumci s nekolicinom od dvadeset gledatelja. S pravom sveprisutna Ana Marija Veselčić donosi ulogu Ruth, žene koja postaje kamen spoticanja ili poluga preokreta u obitelji muških članova, od potpuno grubih, nasilnih naravi do onih u kojima je preživjela blagost i nadanje/okretanje boljem. Veliko zanimanje publike za ograničen broj ulaznica više je nego obećavajuće, okrenuto vremenu popunjenog gledališta kojem se nestrpljivo nadamo.
kritike i eseji
- ● Pula
- ● Rijeka
- ● Split
- ● Osijek
- ● Zadar
- ● Dubrovnik
- ● Varaždin
- ● Virovitica
- ● Vinkovci
- ● regionalna kazališta