Aktualna predstava koja osjećaj beznađa i tjeskobe uspjeva razbiti dozom humora i cinizma

Teatar &TD, Zagreb: Damir Karakaš, Avijatičari, red. Tamara Damjanović

• 
  
  Prva premijera Teatra &TD u 2021. godini drama je Damira Karakaša Avijatičari, izvedena 9. veljače u Velikoj dvorani kazališta. Predstavu je režirala Tamara Damjanović, koja je dosad s istim autorom surađivala na adaptaciji njegovog romana Sjećanje šume u Gavelli, dok Avijatičare nose glumačka imena poznata publici &TD-a, ali i šire: velika Doris Šarić Kukuljica i Ozren Grabarić kojem je to prva uloga u Teatru &TD te mladi Robert Španić i Sven Jakir kao dio stalne glumačke ekipe tog kazališta.

  Komorna i tjeskobna atmosfera naglašena tamom, probijajuća zagasita svjetla, jeziva glazbena podloga i pozornica prepuna rekvizita kojom se postiže dojam izrazite skučenosti svijet je koji je redateljica i dramaturginja Tamara Damjanović namijenila kao prostor radnje u kojem se odvija drama Avijatičari. Naime, taj su univerzum zadesile nebrojene prirodne katastrofe, među kojima požari uzrokuju najviše problema. Velika suša, visoke temperature i gusti dim učinili su život na Zemlji gotovo nepodnošljivim, a ljudi samo iz sušte potrebe izlaze s maskama na licu.
  
  
  
  Postapokaliptična scenografija Alme Trtovac posve je u skladu s duhom predstave i služi svrsi te je puna sitnica i izuma koji dodatno sužavaju prostor podruma u kojem se radnja održava. Dva prozora kroz koja dopiru slabo svjetlo i dim služe i kao prostor za izlazak s pozornice / iz stvarnog svijeta i ulaz u njih, a ujedno i svjedoče o nehumanim uvjetima koji vladaju na otvorenom. Osim toga, na sceni se nalaze i funkcionalne metalne konstrukcije na kat, koje s jedne strane dijele prostor na podrum u kojem roditelji (Doris Šarić Kukuljica i Ozren Granarić) proživljavaju kataklizmu, dok se s druge strane nalazi hotelska soba zaljubljenog para koji se skriva od svijeta (Robert Španić i Sven Jakir) i uživa u zajedničkim trenucima.
  
  
  
  Dok u jednom svijetu bijesni apokalipsa i život se svodi na očuvanje preostalog razuma, u drugome mladi par stiže iz Pariza u posjet roditeljima, što sa sobom donosi i neminovno otkrivanje vlastite seksualnosti drugima. Istovremeno se prati priča dvaju parova na potpuno drugačijim tematskim razinama, a svaki od njih živi u svom mikrokozmosu koji se povremeno presijeca do finalnog crescenda koji donosi neočekivani rasplet. Sretni trenuci te sitni izljevi ljubavi i nježnosti odlike su oba para koji pokazuju da je možda ipak moguće pronaći nešto lijepo, čak i u potpuno beznadnoj situaciji kao što je smak svijeta na pomolu, no ni to ne prolazi bez brojnih trzavica i svađa, koje glumci uglavnom uspješno i uvjerljivo izvode na sceni.

  Doris Šarić Kukuljica standardno zrači posebnom energijom te se doima kao da bez previše truda apsolutno dominira izvedbom. Izvrsno utjelovljuje ženu zabrinutu za psihičko stanje svojeg supruga u apokalipsi, ali i majku u brizi za sinov život i sreću. Brižna i prepuna nježne ljubavi prema dvama muškarcima u svom životu izravno je suprotstavljena liku Svena Jakira koji tumači grubog ljubavnika. Njegov toksični maskulinitet i agresivni istupi unose nemir u druge likove, no Svenu Jakiru u toj je ulozi ipak nedostajalo malo gorčine kako bi njegova gluma bila u potpunosti uvjerljiva. Njegov lik duboko je frustriran i ima česte izljeve bijesa, lako ga se naljuti i onda plane, no njegova se teška narav, osim u decibelima, jedva nazirala u izvedbi. Nedostajalo joj je punokrvnosti kojom bi postala gotovo opipljiva, a time i energičnija, no u svakom slučaju u obzir se moraju uzeti i teške okolnosti u kojima je predstava odigrana.
  
  Na dan premijere Teatar &TD bio je zavijen u crno zbog iznenadne smrti omiljenog majstora rasvjete Miljenka Bengeza Miljca, kojem je Jakir tijekom poklona i posvetio ovu premijeru, stoga je izvjesno da će svaka sljedeća izvedba ove predstave biti sve bolja. Ozren Grabarić s druge se strane odlično snašao u ulozi pater familiasa te nekadašnjeg znanstvenika i inovatora koji povremeno gubi kontakt sa stvarnošću. Zalazeći u vode paranoje i teorija zavjere Grabarićev lik realan je prikaz otuđenosti i dehumanizacije koja nastaje kao produkt distopijskog svijeta u kojem živi, što može biti i upozorenje za aktualnu situaciju.
  
  
  
  Naposljetku, Robert Španić dobro je poznat &TD-ovoj publici, a sasvim nedavno igrao je i u predstavi Nepoznata iz Seine. Dok je ondje glumio ukočenog i tradicionalnog muškarca finih manira, u Avijatičarima Robert Španić tumači gotovo djetinjeg romantičara, umjetnika opijenog Parizom i ljubavlju kao idealom. Neprestano tražeći validaciju od nepristupačnog partnera Španić je uspio dočarati sve nijanse svoga lika. Od rubne ovisnosti o partneru, maštanja i nježnosti koju gaji prema majci do straha od osude i traženja validacije od istog partnera koji ga grubo zlostavlja, Španić je bio uspješan u svim zakutcima svoga lika te ga uspio bez prevelikih problema približiti publici.

  Važan su dio predstave i naoko usputne radnje likova, koje pridonose ritmičnosti i dinamičnosti izvedbe. Pranje zuba, izrezivanje slika, umivanje ili jednostavno prešetavanje scenom dio su scenskog pokreta koji čini likove i njihove motivacije uvjerljivima i osobnima, čime ih se odmiče iz kazališne i scenske sfere, a gledatelje se stavlja u gotovo voajerski položaj narušavanja intime. Sjetna glazba podsjeća na neka bolja vremena i likove zbližava plesom, a ujedno predstavlja i svojevrsni bijeg od stvarnosti, dok s druge strane povremene interpolacije jezivim zvukovima dodatno naglašavaju komorne trenutke koji slijede.
  
  
  
  Kostimografija Marite Ćopo u potpunosti je u funkciji predstave, a pritom se najviše ističu jezive plinske maske, koje do izražaja najviše dolaze u kombinaciji s plavom haljinom cvjetnog uzorka Doris Šarić Kukuljice. Tom se scenom dodatno naglašava morbidnost cjelokupne situacije, a postapokaliptični izumi njezinog supruga i zvučne snimke televizijskih i radijskih vijesti pridonose anksioznosti i skučenosti takvog života.
  
  Damir Karakaš pisao je dramu Avijatičari šest godina, niti ne sluteći da će jednog dana biti aktualna i bliska gledateljima. Značajno je to za trenutačnu situaciju, koja, iako ne u jednakoj mjeri apokaliptična, ipak pronalazi određene dodirne točke s temom predstave. Premda je ova drama napisana daleko prije aktualnih događaja koji u posljednjih godinu dana tresu Hrvatsku, osjećaj beznađa, tjeskobe, paranoje te posljedičnog gubitka dodira sa stvarnošću nažalost je svojstvena i današnjem društvu.
  
  
  
  Međutim, Karakašev tekst osim toga nosi i dozu humora na pragu cinizma, koji ipak izvlači dramu iz potpunog crnila i kataklizme, pa se publika povremeno uspijeva i gorko nasmijati. Osim toga, likovi ipak uspijevaju ostvariti dozu bliskosti koja je u ovim trenucima možda i najvažnija.
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 16. veljače 2021.

  Produkcija: Teatar &TD, Zagreb
  Premijera: 9. veljače 2021.
  
  Redateljica i dramaturginja: Tamara Damjanović
  Oblikovatelj scenskog pokreta: Pravdan Devlahović
  Autorica glazbe: Katarina Ranković
  Scenografkinja i grafičko oblikovanje: Alma Trtovac
  Kostimografkinja: Marita Ćopo
  Oblikovatelj svjetla: Luka Matić

  Igraju: Doris Šarić Kukuljica, Ozren Grabarić, Sven Jakir, Robert Španić

Piše: