Tople ljudske priče za opuštenu večer u kazalištu

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Robert Harling, Čelične magnolije, red. Renata Carola Gatica

• 
  
  Ansambl Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci u suradnji s kazalištem Concord Theatricals Ltd. iz Velike Britanije riječkoj je publici 8. svibnja 2021. predstavilo Čelične magnolije prema tekstu američkoga pisca i redatelja Roberta Harlinga. U režiji ravnateljice Hrvatske drame Renate Carole Gatice te predvođene gošćom Juditom Franković Brdar riječke su magnolije osvježile scenu i predstavile žensko zajedništvo, moć i prijateljstvo u najboljem mogućem svjetlu.

  Čelične magnolije spadaju među neke od najpopularnijih filmova i predstava u pop-kulturi te su donijele odmak od uobičajenog predstavljanja žena u izvedbenoj umjetnosti. Jedan je to od prvih tekstova, a zatim i filmova, koji prolazi tzv. Bechdel test, a koji se temelji na načelu reprezentacije žena u umjetnosti. Prema njemu, žene u umjetničkim djelima trebaju ispuniti nekoliko kriterija i to na način da se u djelu trebaju pojavljivati više od dvije žene, da one moraju međusobno razgovarati, no ne smiju razgovarati o muškarcu. Kao jedno od djela čije su protagonistkinje isključivo žene koje razgovaraju uglavnom o svemu osim o muškarcima te svoje lamentacije temelje na iskrenom razumijevanju i prijateljstvu, Čelične magnolije zaslužile su svoje mjesto na pozornici HNK-a. U riječkoj verziji, koju je u prijevodu Ivana Matkovića na scenu HNK Ivana pl. Zajca postavila Renata Carola Gatica, poznata po odvažnim i uspješnim projektima, glavne uloge nose ponešto drugačija imena, prilagođena ovdašnjim prilikama.
  
  

  Judita Franković Brdar u naslovnoj ulozi Patricije odnosno Truvy Jones, kao vlasnica frizerskog salona, pokretačica je radnje i motivira ostatak glumačke ekipe koji se okuplja u njezinom prostoru. Prikladno uređen predmetima iz 1950-ih (Paola Lugarić) uz gotovo neprestanu prisutnost prigušene glazbe iz zvučnika starinskog radija, Patricijin je salon poprište cjelokupne radnje, koji odražava i vanjske događaje. On predstavlja siguran prostor susreta šest žena različite dobi, društvenog statusa, pozadine, zdravstvenog stanja i pogleda na svijet, koje se usprkos svemu ipak zbližavaju i pronalaze zajednički jezik i iskreno prijateljstvo.
  
  Patricija u salonu zapošljava mladu, nespretnu i pomalo zbunjenu Anitu (Ivna Bruck) sumnjive prošlosti te joj otvara vrata u društveni svijet. U salon odmah po otvaranju stiže Klara Belčer (Biljana Lovre), odnosno Clairee Belcher, kao prijazna starija dama i udovica nekadašnjeg gradonačelnika koja rado pomaže sramežljivoj Aniti tijekom prvog radnog dana. Međutim, prava igra počinje tek dolaskom dinamičnog dvojca: majke i kćeri, Marijane Tintor (Leonora Surian Popov) i Silvije Šafran (Aleksandra Stojaković Olenjuk), u filmskoj verziji poznatije kao M'Lynn Eatenton i Shelby Eatenton Latcherie. Naime, Silvija se udaje i dolazi na uređivanje u Patricijin salon, no ondje doživljava konvulzivni napad kao nuspojavu dijabetesa, koji potom postaje pokretačem daljnje radnje.
  
  
  
  Naposljetku, gledatelji se susreću i s osebujnim likom Luize Rizling (Olivera Baljak), odnosno Louise Ouiser Boudreaux u izvornom filmu Roberta Harlinga, koja se od prijeteće, osorne i ekscentrične bogate susjede osebujnog karaktera pretvara u toplu, gotovo majčinsku figuru. Premda na početku više poznanice nego prijateljice, čelične se magnolije silom prilika zbližavaju kroz bolest, majčinstvo, smrt i gubitak te pritom otkrivaju svoju pravu snagu.

  U četiri prizora i tijekom nekoliko godina štošta se događa među prijateljicama, no kao najvažniji događaji ističu se Silvijina udaja, njezin povratak obitelji za Božić uz gorko-slatku vijest o trudnoći te naposljetku njezina smrt. Pritom se glumom najviše ističe Leonora Surian Popov, koja je u posljednjim minutama predstave, neposredno nakon Silvijinog sprovoda, pokazala cjelokupnu glumačku moć koju skriva u sebi. Surian Popov bolno je uvjerljiva kao majka koja je ostala bez djeteta. Njezini krikovi odzvanjaju gledalištem, a patnja koju pritom osjeća rezonira publikom te je kazalište prepuno Leonore Surian Popov. Od prpošne i vesele žene koja se raduje kćerinoj udaji do slomljene majke, Leonora Surian Popov iz svih je kutova i perspektiva u potpunosti oblikovala svoj lik i dala mu potrebnu dubinu, te pritom otišla još i dublje.
  
  
  
  Aleksandra Stojaković Olenjuk utjelovila je njezinu kći Silviju, koja prolazi kroz različite faze bolesti i snažne želje za djetetom kojoj se nitko ne može suprotstaviti. Njezina je želja za majčinskim ostvarenjem jača od bolesti koja joj neprestano prijeti, a ta požrtvovnost i naposljetku njezina žrtva ono je što okuplja žene koje ostaju za njom. Stojaković Olenjuk uspješno oblikuje višeslojni Silvijin lik i glumom joj daje potrebnu uvjerljivost i dubinu, kojom izaziva suosjećanje i razumijevanje kod publike, ali i među prijateljicama. Judita Franković Brdar vesela je, topla i dobronamjerna frizerka, a Ivna Bruck izvrsno je utjelovila njezinu pomoćnicu kao nesigurnu i nespretnu mladu djevojku. Na sceni je poletna i živahna, što u potpunosti zaokružuje duh njezinog lika. Biljana Lovre kao jedna od prvih glumica koje se pojavljuju na sceni izvrsno predstavlja srdačnu stariju damu, dok Olivera Baljak tumači njezinu suštu suprotnost: staru, pomalo ogorčenu susjedu, koja živi samo za svoje pse i grozi se bliskosti. Interpretativno, Olivera Baljak iznimno je suvereno vladala likom, kao i njegovom preobrazbom u toplu prijateljicu.
  
  

  Osim ženske priče i ženskih likova, redateljica Renata Carola Gatica ovom je predstavom u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca dovela i gotovo u potpunosti žensku autorsku ekipu koja stoji iza scenografije (Paola Lugarić) i kostimografije (Sandra Dekanić), koje su uspješno dočarale duh prošlog stoljeća kako odjećom, tako i funkcionalnom pozornicom na dvije razine. Važno je istaknuti i dramaturginju Nataliju Manojlović, bez koje Čelične magnolije ne bi pronašle svoj uspjeh na riječkim kazališnim daskama. Priče poput Čeličnih magnolija, tople i ljudske priče, u današnje su doba možda potrebnije nego ikad, a upravo je ta predstava izvrstan odabir za opuštenu večer u kazalištu iz kojeg gledatelji i gledateljice izlaze bogatiji, punije duše i s boljim razumijevanjem svojih najbližih odnosa.

  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 26. svibnja 2021.

  Produkcija: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka
  Premijera: 8. svibnja 2021.
  
  Redateljica: Renata Carola Gatica
  Prijevod: Ivan Matković
  Asistentica redateljice: Natalija Manojlović
  Dramaturginja: Natalija Manojlović
  Suradnica za pokret: Natalija Manojlović
  Scenografkinja: Paola Lugarić
  Kostimografkinja: Sandra Dekanić
  Oblikovatelj rasvjete: Kristijan Baljarevski
  Oblikovatelj zvuka: Saša Predovan
  Jezična savjetnica: Zrinka Kolak Fabijan
  Asistentica scenografkinje: Carry Lee Hent
  Autor fotografije za plakat: Karlo Čargonja
  Fotografi: Karlo Čargonja / Dražen Šokčević

  Glume: Judita Franković Brdar / Jelena Lopatić, Ivna Bruck / Romina Tonković, Biljana Lovre, Aleksandra Stojaković Olenjuk / Ana Marija Brđanović, Leonora Surian Popov, Olivera Baljak

Piše: