Dirljiva kazališna slikovnica
Divan teatar, Kazalište KNAP: Ana Kolega i Marta Tutiš, Otok. Otok je nešto drugo, red. Marta Tutiš
-
Slikarski opus multitalentirane umjetnice Ane Kolege vrlo je narativan. Njezine slike, kako i sama često ističe, pripovijedaju priče, zaustavljaju ih u jednom posebnom trenutku i pozivaju gledatelje da maštaju što je bilo prije ili poslije njega. Crtice su to o ljubavi, odlascima i dolascima, sanjarenju dvoje ljubavnika, njihovim sastancima i rastancima, koje odišu ljetom i morem, toplinom i svojevrsnom nostalgijom.Uvijek su popraćene i tekstualno, kratkom poetičnom misli ili duhovitom opaskom te ih je vrlo lako zamisliti na filmskom platnu ili kazališnoj pozornici. Kao velika zaljubljenica u teatar, ponudila je svoje slike studentici režije Marti Tutiš i glumcima Vini Jurčić i Vidu Ćosiću te su, improvizirajući uz pomoć ponuđenog slikarskog materijala, zajedno stvarali predstavu pod nazivom Otok. Otok je nešto drugo koja se premijerno izvela u zagrebačkom kazalištu KNAP, u produkciji nove umjetničke organizacije Divan teatar.Njezine su slike uglavnom intenzivnog kolorita, posebice jarkih crvenih i plavih boja, za razliku od predstave u kojoj dominira bijela sa simboličnim crno-bijelim kontrastom. Dok publika ulazi u dvoranu, Ana Kolega pjeva argentinsku tango pjesmu, sklupčana na rubu pozornice, odjevena u dugu crnu haljinu. Pozornica podsjeća na dvorište mediteranske kuće u kojemu se suše duge bijele plahte i bijela haljina. Glumci, odjeveni u bijelo (kostimograf Oliver Jularić) grade poetične scenske slike, nelinearno prikazujući ljubavni odnos – zanos i strast, lijepe trenutke radosti i sreće, poletne zaljubljenosti i ushićenja, ali i međusobna neslaganja, propitivanja, zamjeranja, povređivanja. Govore vrlo malo, razgovaraju o naoko beznačajnim temama, no otkrivaju i svoje misli, ono što jedan drugome nikada nisu rekli, a trebali su. Svatko je od njih otok, zatvoren u sebe samog, koji se drugome teško otvara i koji na kraju uvijek ostaje sam.
Njihove kratke fragmente pomno prati Ana Kolega, provlači se poput crne niti između njih pjevajući različite tango pjesme s početka tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Njezina se prisutnost može čitati kao vrijeme koje poput sveznajućeg pripovjedača zna tijek ljubavi koju prati, a s druge strane, ona je simbol svih otočkih žena koje neprestano ispraćaju i dočekuju svoje muškarce, posebice onih koje su sredinom prošlog stoljeća ispraćale partnere na daleko putovanje s vjerom da će se vratiti ili bar poslati kartu za njih. Na kraju su, u nadi i snovima o boljoj budućnosti, cijeli život provele čekajući. Njihova bol odjekuje u glasu Ane Kolege koja vrlo emotivno interpretira pjesme kao što su Malena Lucia Demara, Flores del alma Alfreda de Angelilsa ili Volver Carlosa Gardela, uz pratnju na gitari Darka Horvata. Te su pjesme natopljene tugom ostavljene žene i u potpunom su kontrastu s pokretima i gestama izvođača.
Sva bjelina koja je okružuje može se iščitati kao njezino sjećanje na lijepe mladenačke dane, na muškarca koji joj je zarobio i slomio srce ostavivši je samu s razlomljenim sjećanjima koja prenosi na papir. Pojedini crteži nastaju tijekom predstave i prate radnju, nadopunjuju je ili komentiraju, a katkad su u službi scenografije. Vini Jurčić osmislila je pokret i koreografiju koji otkrivaju podsvijest likova, a pomoću senzualnog tanga, koji se definira kao tužna misao koja se može plesati, prikazala je svu kompleksnost odnosa – od zanosa do razočaranja. Izvođači su vrlo uvjerljivo dočarali te uspone i padove, a Ana Kolega i Marta Tutiš ostvarile su dojmljivu atmosferu isprepletanjem više umjetnosti i uključivanjem gotovo svih naših osjetila.
Na početku predstave par zajedno priprema rižoto od liganja, referirajući se na poznatu izreku da ljubav ide kroz želudac. Miris rižota se s vremenom počinje širiti gledalištem, a na kraju taj okus i miris rižota ostaje jedino što joj je od ljubavi ostalo. Otok je u ovoj predstavi uistinu nešto drugo – zapravo mnogo toga. On je metafora za usamljenost i zatvorenost, ali i za umjetnost. Naime, ovo nije samo predstava o ljubavi između dvoje ljudi. Ovo je prije svega predstava o ljubavima Ane Kolege prema slikarstvu, kazalištu i tangu koje je objedinila i zaokružila u jedan Otok. On nije poput njezinih slika pun boja, ali je natopljen mirisima, zvucima, slikama i pokretima koji slave ljubav i umjetnost kroz poetičnu i dirljivu kazališnu slikovnicu.© Katarina Kolega, KAZALIŠTE.hr, 10. studenog 2021.
Autorice: Ana Kolega i Marta Tutiš
Redateljica: Marta Tutiš
Produkcija: Divan teatar, Kazalište KNAP
Premijera: 11. listopada 2021.
Koreografkinja: Vini Jurčić
Kostimograf: Oliver Jularić
Oblikovatelj svjetla i zvuka: Ivan Sabljak
Gitarist: Darko Horvat
Kreativni producent: Christian Jalžečić
Glume: Ana Kolega, Vini Jurčić, Vid Čosić
kritike i eseji
- ● Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- ● Gradsko dramsko kazalište Gavella
- ● Zagrebačko kazalište mladih
- ● Zagrebačko gradsko kazalište Komedija
- ● Teatar &TD
- ● Satiričko kazalište Kerempuh
- ● druga zagrebačka kazališta
- ● Teatar Exit
- ● Glumačka družina Histrion
- ● Teatar Gavran
- ● Kazalište Planet Art
- ● Kazalište Knap
- ● Teatar Rugantino