Ismijavanje ljudske gluposti i ispraznosti
Kazalište KNAP: Daniil Harm, Play Harms ili sasvim obične besmislice, red. Boris Kovačević
-
Priče ruskog avangardnog pisca Daniila Harmsa na prvi pogled nemaju smisla ni logike. One, poput nadrealističkog slikarstva, spajaju nespojivo, opisuju nemoguće, dovode pojedini događaj ili radnju do apsurda. Međutim, da je Harms u svom literarnom opusu bezazleno nizao „sasvim obične besmislice“, ne bi ga sovjetska vlast strpala u zatvor i ne bi mlad umro od gladi (što je apsurdnije od svega što je napisao). Kratke zgode koje je opisivao, koliko god nevjerojatno zvučale, sadržavaju puninu života, upozoravaju da je u našem svijetu prolaznosti jedino sigurna smrt koja vreba na svakom koraku i često dolazi iznenadno.Harms ismijava ljudsku glupost i ispraznost, smije se podjednako životu i smrti, pokazujući vješto i silno duhovito do kojih se razmjera može njima literarno poigravati. Njegovo se djelo ubraja među svjetske književne klasike, rado je čitan među različitim generacijama, a jedan od pasioniranih čitatelja njegova opusa jest i naš redatelj Boris Kovačević. Iako je režirao ansambl predstave, Boris Kovačević u svom bi portfelju imao duži popis predstava, uglavnom komedija, za jednog ili dvoje glumaca. Spomenimo samo nezaboravnog Münchausena u izvedbi sjajnog Vilija Matule, predstavu Ja, tata u kojoj je zablistao Rakan Rushaidat, ili jednu od aktualnijih, poput komedije Kod kuće je najgore u kojoj su nas do suza nasmijali Dunja Fajdić i Marko Hergešić. Marko Hergešić igra i u njegovoj najnovijoj predstavi Play Harms ili sasvim obične besmislice, zajedno sa svojim čestim glumačkim partnerom u predstavama nezavisnih kazališta – Filipom Detelićem.
Boris Kovačević uvijek radi s izvrsnim glumcima željnima kreacije. Predstavu gradi putem improvizacija u kojima od njih traži da se igraju, istražuju, glume što više likova, uključe maštu i vjeruju zamišljenim situacijama. On ih poput dobrog kapetana vodi k cilju – predstavi koja će zabaviti publiku, ali i pokazati joj ljepotu glumačke igre i umijeća. Marko Hergešić i Filip Detelić igrali su se Harmsom pripovijedajući publici smiješne zgode u ozbiljnim plavim odijelima, poput onih političara koji ispred kamera vrlo ozbiljno izgovaraju apsurdne i besmislene rečenice.Odmak od te ozbiljnosti scenografkinja i kostimografkinja Anja Planinić naznačila je živim bojama čarapa i fotelja – zelenom za Marka Hergešića i crvenom za Filipa Detelića. Žive boje čarapa na tamnom odijelu često se koriste u klaunskom izričaju, a sramežljive naznake klaunerije bile su vidljive i u izvedbi dvojice glumaca i žao mi je da se taj bogati potencijal komičnog fizičkog teatra s njima nije više razradio te da se nisu više poigrali, kako naziv predstave govori, s Harmsom, odnosno s likovima koje spominju te samom izvedbom.
Umjesto toga, Boris Kovačević, koji potpisuje i dramaturgiju, htio je ispričati što više priča te je glumce opteretio tekstom a ostavio im je premalo vremena za neverbalnu igru koja bi se, smatram, scenski sjajno slagala s Harmsovom komikom. Zahvaljujući njihovoj umješnoj i brzoj transformaciji tijela i glasa, međutim, pred publikom je prodefilirala galerija vrlo raznolikih likova prema kojima se, zbog naglašene karikaturalnosti, osjetio ironijski odmak samih pripovjedača. Pogrbljen i mrgudan stari je grobar, ukočen i zbunjen sveučilišni je profesor – to su samo dva, od mnogih primjera, a svaki je muški lik bio prikazan drugačije. Razlikovali su se prema hodu i načinu govora, neki od njih bili su prikazani s više a neki s manje humora. Nažalost, to se ne može reći za ženska lica koja su, iako ih nema mnogo, bila dočarana istom stereotipnom gestom i visokim tankim glasom bez ikakve razlikovne nijanse.
Smrt je provodni motiv predstave – umire se gotovo u svakoj priči na nevjerojatne načine, o čemu su glumci pripovijedali ravnodušno, bez iznenađenja i čuđenja, što je vrlo točna redateljska i glumačka odluka, posebice u ovo vrijeme kada mrtvi postaju samo brojevi koji se upravo na taj način spominju u mnogim razgovorima, a posebice putem medija. To je samo jedan od primjera u kojima se osjeća Harmsova aktualnost. Njegove besmislice danas imaju više smisla od suludog vremena u kojem živimo i nisu toliko smiješne koliko su tragične. Sa smiješkom na licu Marko Hergešić i Filip Detelić, poput već spomenutih političara, ali i televizijskih voditelja ili komentatora, opisivali su događanja u njihovom susjedstvu, bez pretenzija da nasmiju ili iznenade publiku (iako ne mogu reći da se pojedini gledatelji nisu smijali). Oni putem Harmsovih priča zrcale našu stvarnost. Gledajući nas u oči, kao da su nas ironično pitali: „Prepoznajemo li sebe ili svoje susjedstvo?“. To se posebice potenciralo u trenutku razotkrivanja – kad su se predstavili pravim imenom i otkrili nam da su glumci koji se znaju još s Akademije te da sada glume na pozornici kazališta izgrađenog na nekadašnjem groblju.
Iako su glumci vrlo dobro odradili svoj posao, smatram da je najuspjeliji segment predstave upravo dramaturgija – Boris Kovačević vrlo je vješto isprepleo i povezao likove i mjesta događanja iz različitih priča, a zatim nas je, kroz igru kazališta u kazalištu, mudro uključio u te „sasvim obične besmislice“. Na taj je način Harmsove tridesete godine prošlog stoljeća sjajno povezao s dvadesetim godinama novog tisućljeća, njegove likove s nama samima, dokazavši nam da je Harms naš suvremenik koji nam se sada slatko smije s KNAP-ovih kazališnih dasaka.
© Katarina Kolega, KAZALIŠTE.hr, 23. studenog 2021.Autor: Daniil Harm
Redatelj: Boris Kovačević
Dramaturg: Boris Kovačević
Premijera: 14. studenog 2021.
Koreografkinja: Kristina Krtanjek
Scenografkinja i kostimografkinja: Anja Planinčić
Inspicijentica: Miriam Brajković
Majstori svjetla i tona: Darko Crnčević, Željko Bandl Valeš, Ivan Sabljak
Dizajn plakata i programske knjižice: Ana Glažar
Fotografi: Samir Cerić, Vladimira Spindler
Glume: Marko Hergešić, Filip Detelić
kritike i eseji
- ● Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
- ● Gradsko dramsko kazalište Gavella
- ● Zagrebačko kazalište mladih
- ● Zagrebačko gradsko kazalište Komedija
- ● Teatar &TD
- ● Satiričko kazalište Kerempuh
- ● druga zagrebačka kazališta
- ● Teatar Exit
- ● Glumačka družina Histrion
- ● Teatar Gavran
- ● Kazalište Planet Art
- ● Kazalište Knap
- ● Teatar Rugantino