Pretjerana komičnost

Kazalište Komedija i Kazalište Planet Art Zagreb: Peter Quilter, Korak po korak ili Žene na rubu provalije, red. Marko Torjanac



  • Britanski dramatičar Peter Quilter – nagrađivani i iznimno popularan autor, izvođen u četrdesetak zemalja, zagrebačkoj je publici ponajviše poznat po iznimno duhovitom komadu o najgoroj pjevačici na svijetu Glorious! kojeg je početkom 2018. u Glumačkoj družini Histrion vrlo uspjelo pod nazivom Famozna režirao Krešimir Dolenčić sa sjajnom Anjom Šovagović u ulozi najgore pjevačice na svijetu koja je zahvaljujući svom bogatstvu na kraju uspjela nastupiti pred rasprodanim slavnim Carnegie Hallom. I jedan od novijih Quilterovih komada Korak po korak ili Žene na rubu provalije napisan je tako da u prvi plan istakne glumice i pruži im mogućnost da pokažu sav raspon svog talenta, snažno poduprte dijalogom koji obiluje duhovitim replikama i neočekivanim obratima.

    No unatoč povremeno komičnim a pomalo i grotesknim situacijama, Korak po korak nije komedija kako je zamišlja ova predstava, što joj je i ozbiljan problem. Komedije u nas najlakše privlače široku publiku, pa je donekle shvatljivo da kazališta koja dobrim dijelom ovise o prihodu od ulaznica igraju na tu kartu. Ipak, priča o tri prijateljice iz mladosti koje već dvadesetak godina tek sporadično kontaktiraju i koje su se odlučile popeti na vrh planine da bi u spomen na četvrtu članicu njihove studentske klape ostavile po kamen s porukom, bliža je drami nego komediji.



    Različitosti protagonistica, kojih u sve rjeđim susretima nisu bile svjesne, a i drugačija životna iskustva, izazivaju nesporazume koji povremeno bivaju smiješni, ali često imaju i znatno ozbiljnije tonove koji otkrivanjem kompleksnih, nerijetko i nesretnih osoba izazivaju snažne emocionalne reakcije i povezanost gledatelja s dvije zrele žene koje se teško nose sa svojim problemima. Kao kontrapunkt Quilter je postavio njihovu prijateljicu Moniku koja se naizgled zadovoljava vanjskim sjajem, te se upravo sprema još jednom udati i to za mlađeg u nju ludo zaljubljenog muškarca. Ona ne samo što djeluje mnogo mlađe, nego i živi ne opterećujući se problemima, pa ni time što je i po svojim riječima gluplja od svojih kolegica. Ipak, povremeno ona kaže nešto što nadmašuje te okvire, a u neočekivanom obratu na kraju se otkriva da i ona ima problema koji je ipak ne uspijevaju slomiti, te da su njezini osjećaji i zamisli mnogo dublji no što njene prijateljice (a s njima i gledatelji) pretpostavljaju.

    U ovoj zagrebačkoj predstavi Monika je zamišljena kao protagonistica viceva o glupim plavušama, koju Vanda Winter krajnje karikirano igra kao glupu barbiku te tako cijelu predstavu vodi u neuvjerljivu komediju, jer takvoj se protagonistici ne može povjerovati u one rečenice koje otkrivaju Moniku kao zanimljivu osobu. Da takvu Moniku ne igra Vanda Winter, koja je ostvarila već niz vrlo uspjelih uloga, gledatelju bi se moglo učiniti da se radi o diletantskom nastojanju ostvarivanja komike besmislenim pretjerivanjem, ali ovako je vjerojatnije da se radilo o čvrstoj, ali i promašenoj koncepciji. A za tu koncepciju je bar toliko odgovoran i Marko Torjanac, koji se također već dokazao kao uspješan redatelj, posebice komada u kojima su glumci u prvom planu.

    Konačno, i u okviru ove predstave Torjanac je imao čitav niz uspješnih rješenja – od prijevoda, koji je Quilterovoj rečenici našao živi hrvatski scenski oblik i asketske, ali vrlo funkcionalne scenografije do vrijednih redateljskih zamisli, od kojih svakako treba spomenuti fascinantan način kojim se koračanjem u mjestu uspijeva efektno dočarati teško penjanje uz planinu, a prije svega i sjajnu suradnju s ostale dvije glumice. Jasna Bilušić kao Sofija veći dio predstave odbija govoriti o sebi, ali jasno naznačuje da silnom snagom volje potiskuje svoju patnju, da bi se na kraju otvorila i o svojim problemima s bivšim suprugom i obitelji dojmljivo izrekla svoju bol. Marija Jerneić s mnogo osjećaja za detalje svakodnevnog ponašanja sugestivno igra Paulu koja je u gotovo bezizlaznoj životnoj situaciji, jer je svojim sukobljavanjem s korupcijom i odlučnom borbom za pravedne odnose izgubila posao i životnu perspektivu. Upravo su te dvije interpretacije oni dijelovi predstave Korak po korak ili Žene na rubu provalije u kojima ljubitelji teatra mogu uživati, ali cjelina – koja je kod Quiltera slika problema žene u suvremenom društvu, u zagrebačkoj se predstavi ne ostvaruje zbog promašene ideje stvaranja zabavne komedije.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 30. prosinca 2021.

    Produkcija: Kazalište Komedija i Kazalište Planet Art Zagreb
    Autor: Peter Quilter
    Premijera: 19. prosinca 2021.
    Redatelj: Marko Torjanac

    Glume: Vanda Winter, Jasna Bilušić, Marija Jerneić

Piše:

Tomislav
Kurelec