Redateljski pronicljiva i glumački impozantna predstava amorfne, opijajuće atmosfere

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: William Shakespeare, Na Tri kralja ili kako hoćete, red. Franka Perković



  • Shakespeare ili onaj koji trese kopljem, doslovan hrvatski prijevod dviju engleskih riječi shake-speare, zatresao je scenu riječkog HNK Ivana pl. Zajca pa je na red stigla još jedna – kako bi mladi danas rekli, brutalno dobra shake-scena, predstava u režiji Franke Perković. Komedija Williama Shakespearea Na Tri kralja ili kako hoćete, koju je prilagodio i dramatizirao Goran Ferčec na prijevod Vladimira Gerića, premijerno je izvedena 12. travnja ove godine. Na kazališnome repertoaru nalazi se i u svibnju, te pozivamo na izniman doživljaj; ovo Shakespeareovo djelo rijetko se postavlja na scenu.

    Uigrani i izvrsni glumački ansambl izazvao je i izazivat će u briljantno zamišljenoj dramaturškoj i redateljskoj intervenciji polifoniju vrijednosnih stajališta o rodnom i spolnom identitetu s obzirom na originalno promišljenu moderniziranu travestiju. Učiniti Shakespearea toliko podatnim, prilagodljivim 21. stoljeću i s umijećem dostojnim Shakespearea zatresti scenu, ostvareno u potpunosti!

    Sigurna u svoje redateljske pronicljivosti, Franka Perković upoznala je i prepoznala prednosti riječkoga glumačkog ansambla. Od prve do posljednje scene glumci uigranošću nose i dostojno prenose Shakespeareove stihove. Glumačka ovladanost stihovanim replikama, razgovijetno i pomno tonski doziranima, opčinja publiku lepršavim zamahom pa se dramska zbivanja prate tečno kao što se tečno otkrivaju i u riječima, pokretu. Snažan glumački krug spretno je zasjenio ikakvu potrebu za impozantnom eksplicitnom scenografijom – ona je minimalna, ali izuzetno promišljena. Prepoznajemo odlike klasičnog (renesansna komedija) u pomodnome (dio publike nalazi se u scenskome prostoru) i pomodno (publika gleda u publiku) u klasičnome (glumci se naklanjaju svoj publici, pa komično ne izostaje kada nas pozdravljaju naizmjence stražnjice ili lica). Mizanscenski su potezi (glumi se i na sceni i u gledalištu) odigrali i prostore i vrijeme, a bez snažne glumačke uvjerljivosti to ne bi bilo moguće.




    Muževna ženstvenost i ženstvena muževnost pretaču se u karakternim notama glavnih glumaca, Aleksandre Stojković Olenjuk u ulozi Viole i Cezarija te Edija Čelića kao Orsina koji očekuje Olivijinu privolu na ljubav. Scenska snaga i koncentracija, uvjerljiva izdržljivost u glumačkom zadatku, uzdižu mladu riječku glumicu u zavidne visine. Prateći glumačke vještine Aleksandre Stojković Olenjuk, mogli bismo uvesti za publiku jedan novi gledateljski trenutak – scensko iščekivanje glumca. Energija koju donosi jednostavno je zarazna. Edi Čelić pak s isto tako uvjerljivom lakoćom donosi Orsina koji robuje iščekivanju ljubavi ženstveno emotivan i stopljen s emocijom, kao i haljinama koje nosi.

    Sve iskazano tako je pažljivo i nenametljivo izloženo na scenu da se najavljena travestija multiplicira do ekstaze doživljaja u kojem više nije važno voli li muškarac ženu, žena muškarca ili žena ženu a muškarac muškarca; pozornicom  vladaju Shakespeareovi stihovi i ljubav pretočena u amorfnu, opijajuću atmosferu. Propitivanje identiteta postaje dio igre. Viola prerušena u mladića zaljubit će se u Orsina kojemu služi pod lažnim identitetom – nazvala se Cezario. I naizgled distancirana Olivija zaljubit će se. Oliviju  je vrckavo i snažno odigrala Tanja Smoje, snažno u autoritativnome NE usmjerenom Orsinu, kao i ženstvenome DA dragome joj Cezariju. Sve se zbiva u zamišljenoj Iliriji gdje se nakon brodoloma razilaze brat i sestra, Viola i Sebastian, ne znajući da su oboje preživjeli nesreću. Iz zagubljenih sestrinske i bratske bliskosti, izgubljenosti i potrage, krenut ćemo u pustolovinu pronalaženja, očekivanja, pretvaranja, služenja njoj, kraljici svih čežnji, očekivanja i patnji  -  ljubavi!

    Antonio (glumi Deni Sanković) očekuje pronaći Sebastiana (glumi Kristijan Petelin), pati jer nailazi na nerazumljivo odbijanje mladića kojemu je pružio utočište i ljubav. Sebastian će pak pripasti Oliviji, čije je srce zadobila Viola prerušena u Cezarija. Malavolio (Jasmin Mehić) će nagrabusiti zaluđen idejom da je on taj kojega ljubi njegova gospodarica Olivija. Utopljeni u  zabavu, intrige, vino, smijeh i ljubav bit će i Marija (Romina Tonković) i Tobija (Dean Krivačić) i Andro (Andrea Tich). Plemićki dvori nezamislivi su bez dvorske lude kojoj će snažno dramsko obilježje dati Jelena Lopatić. Jelena doslovno glasovno i karakterno pretače sebe iz scene u scenu, od lakrdijaša i intriganta do ženstvenoga uvijanja dok zabavlja pjesmom i plesom Orsina ili uživa u ludosti kojom će ismijati Malavolija uz pomoć Tobija i Marije. U ulogama Kapetana, Valentina i Svećenika nalazi se Ana Marija Brđanović, čija je travestija poput ostalih na sceni karakterno prihvatljiva i razumljiva jer – zašto bi ženi bio problem odigrati muškarca!

    Jedinstvo komičnih karaktera na sceni poduprijet će ostali suradnici na predstavi: Luka Bosanac – asistent režije, Pravdan Devlahović – scenski pokret, Barbara Bourek – kostimografija, Igor Vasiljev – scenografija, Alan Vukelić – svjetlo, Josip Maršić – skladatelj.

    Osvrt na predstavu završit ćemo Pirandellovom misli na koju nas asociraju kostimi koji su na čitav sat i četrdeset i pet minuta, koliko traje predstava, postavljeni na scenu poput scenske zavjese. „Čovjek je gol, a društvo mu navlači odjeću“. Šekspirovski, ali i perkovićevski rečeno, to bi glasilo: Kako hoćete! (Kako Vam drago!) Obucite likovima odjeću koju god hoćete – na Vama je!

    © Marijana Trinajstić, KAZALIŠTE.hr, 10. svibnja 2022.

    Prevoditelj: Vladimir Gerić
    Redateljica: Franka Perković
    Autor adaptacije i dramaturg: Goran Ferčec
    Scenograf: Igor Vasiljev
    Kostimografkinja: Barbara Bourek
    Skladatelj: Josip Maršić
    Scenski pokret i koreografija: Pravdan Devlahović
    Oblikovatelj svjetla: Alan Vukelić
    Asistent režije i dramaturgije: Luka Bosanac
    Asistentica scenografije: Paola Lugarić
    Asistent kostimografije: Ivan Botički
    Inspicijentica: Sandra Čarapina
    Fotograf: Karlo Čargonja

    Glume: Tanja Smoje (Olivija), Edi Ćelić (Orsino), Aleksandra Stojaković Olenjuk (Viola), Kristijan Petelin (Sebastian), Jasmin Mekić (Malvolio), Jelena Lopatić (Luda), Deni Sanković (Antonio), Dean Krivačić (Tobija), Andrea Tich (Andro), Romina Tonković (Marija), Ana Marija Brđanović (Kapetan, Valentin, Svećenik),  Mario Jovev / Ivan Botički (Stražar)

Piše:

Marijana
Trinajstić