Uvjerljiva junakinja u borbi protiv društva koje ju mori, guši i zarobljava

Kazalište Hotel Bulić: Pobuna Sold Out, prema romanu Ljubavnice Elfriede Jelinek, red. Senka Bulić, Kulturni centar Travno

  • Roman Ljubavnice iz 1975. dio su opusa Elfriede Jelinek, nesmiljene kritičarke svih malograđanskih navada i njihovih refleksija u politurom prekrivenim nepravdama. Profilirana i kao dramska spisateljica, Jelinek u Ljubavnicama kreira protagonisticu Brigitte, radnicu u tvornici ženskog donjeg rublja, čije se životne aporije nesmiljeno prelijevaju stranicama romana i predstave koju je redateljica Senka Bulić pod naslovom Pobuna Sold Out postavila na scenu KUC-a Travno kao monodramu u izvedbi Beti Lučić. Tekst, koji vrlo blisko slijedi tekst predloška, priređen je po prijevodu koji potpisuje Hana Stojić, a produciralo ga je Kazalište Hotel Bulić.

    Od početka do kraja svog scenskog života, Brigitte je u izvedbi Beti Lučić u stalnom grču, napetosti i jedva suspregnutom bijesu, protestu protiv društva i okoline koji ju more, guše i zarobljavaju, ali i protiv svoje nemogućnosti da probije ta ograničenja. U postavljanju te i takve atmosfere, uspjelo je scenografsko rješenje Tomislava Ćurkovića, koje polazi od jednostavnih, statičnih, ali značenjski domišljenih postavki. Naime, glumica je zatvorena u prozirni pravokutnik (vjerojatno od pleksiglasa) u kojem sjedi za šivaćim strojem, i sama odjevena tek u donje rublje kakvo za tim istim strojem nesmiljeno, mehanički proizvodi (kostimograf Oliver Jularić). Tijekom cijele predstave glumica ne izlazi iz tog kaveza; jedina fizička dinamika svodi se na mimiku i upravljanje šivaćim strojem. Baš kao što se karakter Brigitte ne može, unatoč riječima, zaista probiti iz svojih ograničenja, razbiti prozirni kavez u kojem je stalni objekt promatranja za one vani – koji od nje očekuju određeno ponašanje i servisiranje unaprijed određenih društvenih uloga, statičnost ostaje fizička. Probija ju, međutim, bujica riječi, verbalne žuči koja provaljuje iz Brigitte i tako preuzima ulogu i u dinamiziranju zbivanja na sceni, omogućujući istovremeno fokusiranje na izrečeno, koje udara jače od bilo koje moguće prateće fizičke manifestacije bijesa. Objekt bijesa prvenstveno je Heinz, Brigittin partner, dio za cjelinu muškosti u koju Brigitte ne vjeruje, koju zapravo prezire, no od koje, čini se, ne može pobjeći. Jelinek ne štedi Brigitte. Ona je istovremeno neke vrste junakinja, borkinja za ideale, ali žena na rubu prsnuća, sloma, od kojeg je dijeli ona sama i njezina vlastita ograničenja, u čemu je možda i najveći paradoks teksta.

    Beti Lučić, inače članica ansambla HNK u Varaždinu, kazališta u kojem redateljica Bulić upravo ulazi u prvu sezonu koju će cjelovito oblikovati kao intendantica, imala je vrlo zahtjevan zadatak. Sama na sceni, lišena dobrog dijela pokreta kojima bi inače mogla izraziti snagu unutarnje borbe svoga lika, morala se služiti naoko vrlo skučenim glumačkim sredstvima i pri tome izgovarati obilje često zakučastog teksta. U osnovi, uspjela je, glasom i minimalnom gestom oblikujući snažan, uvjerljiv, jak lik kakav, u konačnici, i jest Brigitte. Ipak, sagledavajući cjelinu ne može se oteti dojmu kako je glumica glasovno, mimikom i gestom stalno na istom tragu, dok se Brigitte ipak pomiče, čime interpretatorica liku donekle oduzima mogućnost razvoja. Nije time Brigitte u interpretaciji Beti Lučić postala neuvjerljiv lik, nipošto, tek se čini da je propustila razviti se do kraja.

    U suvremenom kazalištu izravni angažman predstave oko neke društveno relevantne teme postao je gotovo obvezni privjesak velikom broju produkcija, koji se tako dodaje gdje mu je mjesto, ali nažalost češće i ondje gdje nije. Pobuna, svakako angažirana predstava, pozitivan je izuzetak od tog trenda. Ne, dakako, na način da angažmana u njoj nema. Ima ga u izobilju, ali za razliku od mnogih sličnih kazališnih radova, nije namješten nego opravdano središnji dio predstave. Jednostavno, Brigitte se, za razliku od brojnih drugih „angažiranih“ likova, vjeruje.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 26. rujna 2022.

    Redateljica: Senka Bulić
    Scenograf: Tomislav Ćurković
    Kostimograf: Oliver Jularić
    Oblikovatelj svjetla: Tomislav Maglečić

    Glumi: Beti Lučić

Piše:

Leon
Žganec-Brajša