Intimna i dinamična autobiografska fikcija bez cenzure

Drama plus, Zadar: Édouard Louis, Tko je ubio mog oca, red. Vinko Radovčić

• 
  
  Drama plus je mlada glumačka družina pod ravnateljskom palicom Vinka Radovčića, koji je svoju glumačku karijeru započeo još u srednjoj školi na daskama HNK Zadar. Otad pa do danas igrao je u brojnim kazališnim komadima, surađivao s poznatim hrvatskim redateljima, a za scenu priredio i postavio što amaterski, što profesionalno preko pedeset djela. Predstava Tko je ubio mog oca u režiji Vinka Radovčića premijerno je izvedena u prosincu 2021. godine u Kazalištu lutaka Zadar, a ovo je osvrt na osmu izvedbu po redu, održanu 10. veljače ove godine u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar.

  Monodrama adaptirana po romanu Tko je ubio mog oca francuskog autora Éduarda Louisa djelo je koje svojom tematikom budi uspavane i konzervativne sredine. Pisac donosi priču o svom ocu kojeg je čitateljska publika imala prilike upoznati iz autobiografskog prvijenca Raskrstimo s Eddyjem. Autor se emotivnim i dirljivim tekstom vraća u djetinjstvo i mladost, ovaj put kako bi se pomirio s ocem i ispripovijedao njegov život sa stajališta odrasle, zrele osobe. Kroz cijeli tekst drame koju je za kazalište priredio Vinko Radovčić, redatelj i glumac naglašavaju pomirbu s ocem, pripovijedajući povijest njegova života prerano uništenog teškim radničkim životom, bolešću, povredama i dodatno satrvenim pretrpljenim nepravdama. Redatelj, kao ni autor teksta, ne ponavlja pitanje zadano u naslovu  nego sa sigurnošću detektira političko i klasno nasilje kojemu su izloženi marginalizirani i neprivilegirani slojevi društva kojima pripada piščeva obitelj.

  

  U predstavi se sin oštro obrušava imenom i prezimenom na predsjednike, premijere, ministre koji su njegovu ocu, kao i mnoštvu francuskih radnika, postepeno ukidali radnička i socijalna prava dovodeći ih na rub siromaštva. Slike političara na kojima su Jacques Chirac, Emmanuel Macron, Nicolas Sarkozy lijepljene su na piramidi izgrađenoj od postojeće scenografije dok su političari prozivani redom za svoje odluke. Glumac Marko Kasalo svojom otvorenošću i otkrivanjem najintimnijih tajni u ovoj autobiografskoj fikciji bez samocenzure nastoji pridobiti gledatelja na suradnju i suosjećanje. Sagledava se šira, humanija slika ne bi li se razumjela ljudska priroda utjelovljena u odnosu oca i sina, otvaraju se putevi nastanka konflikata, međusobnih nesporazuma i kronične nesreće. Zanimljiv i šarmantan je sam početak predstave kada redatelj i glumac kao prijatelji i suradnici uvode publiku u svoje zanatsko-redateljske i glumačke vode, uključuju ih na probu kazališnog komada, upliću u odnose i procese prilikom eksperimentiranja s tekstom i mizanscenom. Suvislo, intimno, toplo i ljudski. Publici se predstavljaju akteri, tj. otac i sin, dok redatelj i glumac iznose dvojbe kako započeti kazališno djelo.

  Snažna socijalna tematska građa, relevantna godinama, a u posljednje vrijeme još aktualnija, buran privatni život, djetinjstvo i razvoj osobe prikazan je kroz asocijacije pospremljene u deset plastičnih kutija. Svaka kutija sadrži zaokruženu etidu snažne, crnohumorne biografske priče vezane za presudna zbivanja koja su oblikovala i definirala glavni lik. Marko Kasalo utjelovljuje mladog buntovnika strastveno i uvjerljivo. Ugodnog, dubokog i snažnog muževnog glasa sugestivno svoj identitet podcrtava i zavidnom tjelesnom spremnošću gotovo nag na sceni. S lakoćom i precizno barata s rekvizitima, njegove kretnje su skladne i funkcionalne, zanosno pleše, iskreno i nonšalantno komunicira s gledateljima. Također samouvjereno gradi i održava opipljivu mrežu koncentracije zajedno s publikom u ovoj predstavi zahtjevne dinamike.

  

  Kroz duhovita i spretna scenska rješenja, svježe zamisli i začudne asocijacije, uz pomno biranu i povremeno bizarnu glazbu (Céline Dion, Aqua i Barbie Girl) povezanu možda i predoslovno s događanjima na sceni, pratimo život mladića koji se vraća u prošlost i prije svog rođenja ne bi li objasnio postupke svog oca, djeda i svih predaka koji generacijama ne mijenjaju obrasce obiteljskih konstelacija, a koje dovode aktera dramskog zbivanja točno tu gdje danas jest: aktivistički nastrojen homoseksualac, bolno svjestan sredine u kojoj se nalazi. Lik oca prikazan je i fokusiran parom cipela koje se po potrebi premještaju po sceni smještenoj na pozornici u vrlo bliskom kontaktu s publikom. Glavni lik identificira se ne samo s ocem nego i s djedom koji se nikad nisu, po njegovom zaključku, čak ni djelomično ostvarili kao osobe. Uništavaju ih alkohol i bolesti, dok im je politika namijenila preuranjenu smrt. Roditeljski odnos mučan je i svojom težinom stvara atmosferu pritiska tijekom cijele predstave. Sukus tjeskobe i straha sadržan je u rečenici – glavni je junak „proveo djetinjstvo nadajući se da je otac odsutan“.

  Scenografija se sastoji, kao što sam već napomenula, od desetak jednostavnih praktičnih kutija koje sadrže materijalna sjećanja na zbivanja koja su odredila obiteljske odnose, ekonomsko i socijalno usmjerenje, isfiltrirala spolnu orijentaciju, oko čega je i isprepleten velik dio događanja. Kutije – rekviziti – sjećanja – asocijacije i aluzije, prepune su nabitih emocija, alegorija i metafora. U njima se nalaze igračke Ken, Barbie i djeca, brod koji predstavlja Titanic, more, lubanja, zastava duginih boja, blještavi kostimi prepuni šljokica, buketi i tegle sa cvijećem, odijela, slike političara, a i tajna slika oca odjevenog poput mažoretkinje koju je glumac umnoženu razdijelio publici.

  

  Kreativan i nadahnut redateljski pristup Vinka Radovčića i maestralna, suptilna i povremeno silovita izvedba Marka Kasala, jamče dugo izvođenje ove predstave, i kako sam na početku naglasila, razbuđivanje učmale sredine, a Zadar zimi je upravo to!

  © Sanja Petrovski, KAZALIŠTE.hr, 16. ožujka 2023.

  Redatelj: Vinko Radovčić
  Prijevod: Zlatko Wurzberg
  Nakladnik: Naklada OceanMore
  Dramaturginja: Antonela Tošić
  Scenograf: Luka Lang
  Kostimografkinja: Anita Goreta
  Odabir glazbe: Vinko Radovčić
  Oblikovatelj svjetla: Frane Papić
  Oblikovatelj tona: Mate Petričević
  Izrada rekvizita: Ljiljana Surać
  Fotografi predstave: Željko Karavida, Filip Brala i Saša Čuka
  Inspicijent i kreativni producent: Domagoj Lindinger
  
  Igra: Marko Kasalo

Piše: