Pokušaj stvoranja komične atmosfere, koji nije nasmijao publiku

Kazalište Virovitica, gostovanje u HNK-u Osijek: Georges Feydeau, Gospođina majka je preminula, red. Lea Anastazija Fleger

• 

  „Bio je jedan od onih koji nasmijavaju sve oko sebe (i šire), dok se sam gotovo nikad nije smijao. U pisanju dijaloških situacija bio je nepogrešiv i beskrajno pedantan za rečenični ritam i intonaciju“, zapisala je dramaturginja Nikolina Rafaj u povodu premijere jednočinke Gospođina majka je preminula! koju je Georges Feydeau napisao davne 1908.

  Gdje je i zašto onda pošlo po krivu, sigurno su se pitali brojni gledatelji u osječkom HNK-u koji su 11. travnja došli pogledati gostujuću predstavu Kazališta Virovitica u režiji 31-godišnje Lee Anastazije Fleger (docentica na ADU u Zagrebu, dobitnica brojnih nagrada tijekom studija i s brojnim profesionalnim režijama iza sebe), koja (su)potpisuje i scenografiju (s Krešimirom Tomcem) te kostime (s Vandom Grbom i Krešimirom Tomcem). Naime, uz ne baš inovativnu scenografiju ali zato atraktivne kostime i energiju koju su glumci pokazivali neumorno jureći naokolo (scenski pokret vrlo je dobro odradila Viktoria Bubalo, uz neka vrlo domišljata rješenja) pokušavajući razigrano stvoriti komičnu atmosferu, u gledalištu se malotko smijao. Ponajmanje spontano, a ni pljesak na kraju – nakon samo 60-ak minuta, koje su trebale biti silno nabijene zbivanjima, vrckastim smijehom i proletjeti kao šest minuta – nije bio baš za pamćenje.

  Ovakve naslove i autore publika ciljano dolazi gledati, željna opuštanja pa čak i smijeha koji ometa gledanje. No, ničega od toga nije bilo. Obradi redateljice Fleger mnogo je toga nedostajalo. Ugušena je svaka suptilnost satire francuskog visokog društva koja se krije između redaka.

  Vlasta Golub, iza koje su desetci uloga tijekom četvrt stoljeća vjernosti ovom teatru, ostavila je vrlo blijed dojam, uz tek poneku scenu u kojoj je opravdala svoje iskustvo i reputaciju. Grozničavo je pokušavala biti duhovita u ulozi sobarice, ali sve je prolazilo ispod radara publike.

  Kod mlade Sare Lustig tih je propulzivnih trenutaka bilo nešto više, ali ipak ne dovoljno. Svaki pokušaj kao da je u vodu pao, jer je nedostajalo jasnog koncepta i vizije. Problem je bio i u tempu i u dramaturgiji, jer ma koliko kratka bila, predstava se doimala predugom, baš iz razloga loše mišljene dramaturgije: iščekivanje zapleta/obrata/kulminacije ostaje u čekanju, a kada se taj twist i dogodi, prođe prilično nezamijećeno.

  Središnji dio predstave i scen(ografij)e je krevet – mjesto za divlje smiješno premještanje i petljanje raznih likova. S obzirom na to da je to komedija, krevet zapravo nikada ne služi za zavođenje i rekreaciju.

  Mlađi od dvojice Gorana u ovoj podjeli, 33-godišnji Vučko (kojega svježe pamtimo po ne baš uspjeloj ulozi u posljednjoj dramskoj premijeri HNK u Osijeku, u koprodukciji upravo s Kazalištem Virovitica – Igraj to ponovno, Sam; koji je glumu i lutkarstvo 2017. završio na AUKOS-u) bio je okretan, očito uživa u fizičkim elementima predstave, kojima se i pridaje najviše pozornosti u ovakvim komadima.

  Goran Koši, iza kojega je 26 godina na daskama kazališta u Virovitici, bio je najsvjetlija točka četveročlanog ansambla i prilično sjajan u svojoj minijaturi.  Pozornost posvećena karakteru obilato se isplatila.

  Gospođina majka je preminula! tipičan je Feydeau, što znači da humor nije pretjerano ambiciozan. Feydeauova ideja komedije bila je smjestiti haute couture tipove u neugodne situacije, a zatim ih zakopati u vodviljskim gegovima. Često su to društveno vrlo grube situacije i govor. Uobičajene šale ovdje su, primjerice, vrlo nekulturna komunikacija, iz koje proizlazi niz sve neprihvatljivijih asocijacija.

  Autorski pokušaji autora glazbe i oblikovatelja zvuka Vedrana Gorjupa i Marija Petrinjaka nisu došli do izražaja, kao ni koncept oblikovatelja svjetla Domagoja Garaja, kojemu je asistirao Saša Mondecar (Osječanima vrlo dobro poznat po brojnim naslovima).

  Iako se po svemu napisanom može steći dojam da hrvatska kazališna scena dugo nije imala ovako lošu predstavu, nije baš sve tako ni crno ni sivo. Problem je tek u neiskorištenim ili krivo iskorištenim prednostima koje nudi sam komad, žanr, glumački ansambl, kao i nejasna vizija u kojoj se Feydeauov prepoznatljiv i kod publike rado prihvaćen humor nekako izgubio. Autorski i glumački tim pokušao je udahnuti život novoj verziji – trud je vidljiv, ali su rezultati nevidljivi.

  © Narcisa Vekić, KAZALIŠTE.hr, 19. travnja 2023.

  Redateljica: Lea Anastazija Fleger
  Dramaturginja: Nikolina Rafaj
  Scenografi: Lea Anastazija Fleger i Krešimir Tomac
  Kostimografi: Vanda Grba, Lea Anastazija Fleger i Krešimir Tomac
  Scenski pokret: Viktoria Bubalo
  Autori glazbe i oblikovatelji zvuka: Vedran Gorjup i Mario Petrinjak
  Oblikovatelj svjetla: Domagoj Garaj
  Asistent oblikovatelja svjetla: Saša Mondecar

  Glume: Vlasta Golub, Goran Koši, Sara Lustig, Goran Vučko

Piše: