Kazalište kao prostor učenja i razumijevanja drugih i drugačijih

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula: Jasna Žmak, Tepih na ražnju, red. Horvoje Korbar

  • Tepih na ražnju – nagrađivani tekst Jasne Jasne Žmak u režiji Hrvoja Korbara,  najnovija produkcija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula iz programa za djecu i mlade, još je jedna potvrda da je postavljanje na scenu vrhunskih kazališnih tekstova jedna od važnih i prepoznatljivih činjenica koje su odlika sezone INK-a 2024/2025. pod naslovom Oda srcu. Ova, inače druga pulska kazališna sezona pod umjetničkim vodstvom koreografa, plesača i redatelja Matije Ferlina, otvorena koncem rujna odličnom monodramom Ljudski glas Jeana Cocteaua u režiji Juga Đorđevića, u kojoj je zadivljujuću i tankoćutnu ulogu žene suočene s gubitkom i potragom za osobnom slobodom ostvarila glumica Dijana Vidušin, označava i otvaranje pulske kazališne pozornice za umjetnike koji su svoje teatarsko ishodište imali upravo u Puli. Tako je nakon predstave Samo kraj svijeta Jean-Luca Lagarcea u režiji Matije Ferlina, nastale u koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem mladih, koja je u INK-u uprizorena sredinom studenog a gdje igra i Puljanin Ugo Korani, prosinac obilježila premijera predstave Tepih na ražnju. Riječ je o tekstu spisateljice i dramaturginje Jasne Jasne Žmak, Puljanke sa zagrebačkom adresom, koji je 2018. godine nagrađen drugom nagradom na natječaju Mali Marulić za najbolji dramski tekst.

    U obrazloženju nagrade žiri, koji je radio u sastavu Ivan Plazibat, Olja Lozica i Belmondo Miliša, piše: „Autorica se u ovom tekstu kazališnim izrazom i tematikom nastavlja na prošlogodišnji prvonagrađeni tekst. Ako je 'Pisma na kraju šume' dramski tekst koji problematizira moć i zlouporabu pisma, ovogodišnji 'Tepih na ražnju' radi istu stvar na razini govora i govorne komunikacije. Priča o šumskim životinjama koje zbog sitnih promjena u govoru gube sposobnost međusobnog sporazumijevanja gradi sliku šumskog svijeta u kojem zdrav razum i ljudskost šumskih životinja, koliko god to apsurdno zvučalo, vode neprestano borbu s proizvođačima društvenih nepravdi koje prihvaćamo kao neupitne. I na kraju u tom životinjskom svijetu zdrav razum i ljudskost pobjeđuju.“

    Otvarajući pitanje „A, je li tako i kod ljudi?“, Hrvoje Korbar režirao je dinamičnu i zanimljivu predstavu, koja se dječjoj publici – sudeći prema uključenosti u kazališnu igru i ovacijama kojima smo svjedočili na repriznoj izvedbi – zaista jako svidjela. Pritom, svakako treba naglasiti da Tepih na ražnju što se teksta, režije i kazališne izvedbe tiče, nije predstava koja podilazi gledatelju, već naprotiv – traži njegov snažan angažman. Prije svega zbog razumijevanja jezičnih bravura i dekodiranja jezičnih kodova koji su u temeljima maštovite kazališne priče iz šume.

    Zapravo, publika svjedoči razrješavanju prave zagonetne šumske pustolovine koja se događa u maloj životinjskoj zajednici. Sve počinje kada Mali Rakun i Sova, ustanovit će se kasnije, zbog čarolije Doktora Zeca koji nikad nije imao prijatelje, počinju govoriti jezikom koji je drugačiji i na prvu drugima nerazumljiv…

    „Životinje se upuštaju u detektivsku avanturu u kojoj pokušavaju pronaći razloge te jezične zbrke. Njihovo putovanje pretvara se u pravu malu školu života u kojoj naše životinje, s jedne strane, otkrivaju važnost pismenosti i čari govorenja stranih jezika, spoznaju važnost znanosti, ali i mogućnost njene zlouporabe, ali prije svega nauče važnost prijateljstva i kolektivnog djelovanja nasuprot individualizma koji je tako agresivno prisutan u suvremenom svijetu. Ovaj tekst, namijenjen predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu, operira na dvije osnovne ravni – s jedne strane djeci demonstrira ogromnu ulogu koju jezik ima u oblikovanju svijeta, a s druge ih uči o vrijednosti i važnosti različitosti. Jezik nije samo njegova tema – da bi stvorila 'strane', 'druge' i 'nerazumljive' jezike, autorica koristi različite poznate i manje poznate jezične igre i kalambure i tako stvara osebujnu i ludističku jezičnu partituru, čime nas podsjeća da su književnost i kazalište za djecu itekako ozbiljan posao“, zapisao je uz rad na predstavi redatelj Hrvoje Korbar, koji je upravo na toj premisi napravio kazališnu predstavu za djecu koja je zabavna, pametna i važna u edukativnom smislu ali i u promicanju temeljnih ljudskih vrednota u suvremenom svijetu itekako poljuljanih.

    Uz to, poruka o važnosti zajedništva, prijateljstva, učenja i mogućnosti pozitivne promjene, koje promiče ova jezično slojevita kazališna priča, uklapa se u predblagdansko okružje. Tepih na ražnju jest i uvršten u predbožićni kazališni repertoar. U predstavi blagdane naznačuju borovi koji su dio prekrasne, vedre, bogate mobilne scenografije, koja je djelo Liberte Mišan. Ali Tepih na ražnju je predstava koja zbog univerzalnosti teme i priče, kao i načina njenog uprizorenja, može igrati bilo kada i bilo gdje. Njena glavna obilježja su snaga, slojevitost i jezična bravuroznost kazališnog teksta Jasne Jasne Žmak, odlična režija Hrvoja Korbara i vrsna glumačka igra Laure Čerina, Eme Šunde, Lidije Penić-Grgaš, Josipa Ledine, Igora Jurinića, Ivana Raffaellija i Luke Mihovilovića. Pravo su bogatstvo zanimljivi životinjski a urbani kostimi Desanke Janković i odlična glazba Carlosa Andersa Fagina te moderan scenski pokret i vrhunska koreografija Andreje Gotovina. Likovno bogatstvo Tepihu na ražnju daju ilustracija vizuala likovne umjetnice Maje Celija, Puljanke s talijanskom adresom, te oblikovanje svjetla Saše Fistrića.

    Ukratko: pulski Tepih na ražnju jest sve samo ne prvoloptaška božićna priča. To je zaigran i edukativan teatarski čin koji podrazumijeva i kazalište kao važan prostor učenja i razumijevanja drugih i drugačijih.

    I za kraj još jedna zanimljiva podudarnost. Dramski tekst Jasne Jasne Žmak Pisma na kraju šume, za koji je nagrađena 2017. prvom nagradom Mali Marulić za dječji dramski tekst, za dramu, tek tjedan dana prije njene pulske premijere Tepiha na ražnju, premijerno je uprizoren u Lutkovnom gledališču Ljubljana 28. studenoga u režiji Anđelke Nikolić. Tekst je na slovenski prevela Simona Hamer, koja je i autorica prilagodbe te dramaturginja.

    © Bojana Ćustić Juraga, KAZALIŠTE.hr, 2. siječnja 2025.

kritike i eseji