Predstava koja dokazuje da klasične priče ne moraju biti predvidive

Kazalište Virovitica: Sara Lustig, Bajka sva od šećera, red. Sara Lustig

  • Rezultat suradnje Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta ”Joza Ivakić” Vinkovci, dječja lutkarska predstava Bajka sva od šećera, iza koje stoji autentično autorstvo 35-godišnje Osječanke Sare Lustig (inače članice virovitičkog ansambla) u svom se mladom životu - od premijere početkom listopada 2023. prošlo je nešto više od godinu dana - može pohvaliti naramkom nagrada, brojnim domaćim i inozemnim kazališnim festivalima na koje je prošla i time u ušla u službenu utrku za nagrade. Uz  bok tomu ide i sjajan feedback i još sjajnije reakcije publike svih generacija.

    Između ostaloga, ova iznimno zabavna lutkarska predstava – koja je izvedena nedavno i u sklopu Tjedna bajki osječkog Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića - selektirana je za sudjelovanje na 57. međunarodnom festivalu kazališta lutaka PIF u Zagrebu, IV. festivalu lutkarske umjetnosti u Mostaru – FLUM 2024, 31. međunarodnom festivalu pozorišta za djecu u Subotici, kao i 19. dječjem pozorišnom festivalu Pozorište Zvezdarište (koji se početkom listopada održava u Beogradu), potom na 27. susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej (kojemu je Čakovec domaćin već gotovo tri desetljeća), banjalučkom 23. međunarodnom festivalu pozorišta za djecu (iz listopada 2024.) te 29. revija lutaka Rijeka.

    Prvu je nagradu osvojila na 57. PIF-u i to za najbolju kolektivnu animaciju. Ista kategorija donijela im je nagradi i u Mostaru na 4. međunarodnom festivalu lutkarske umjetnosti – FLUM 2024, a samo nekoliko dana kasnije i u Subotici, na 31. međunarodnom festivalu pozorišta za djecu Subotica International Festival of Children's Theatres nagradu za svaki ansambl najdražu – onu za kolektivnu igru te animaciju lutaka. 

    Prema viđenom, apsolutno zaslužene nagrade, jer je upravo animacija gotovo maestralna, jer je podjednako bila prirodna i precizna (odnosi se to na pojedince, ali i na čitav peteročlani glumačko-animatorski tim). Svaki pokret (čak i kad ih je troje animiralo jednu lutku!) bio je itekako promišljen, od sitnih do krupnih gesta, što je likovima/lutkama davalo nevjerojatnu autentičnost, dinamičnost, životnost. Mladi su nam lutkari pokazali zadivljujuću tehniku i kontrolu, zbog čega su lutke u njihovim rukama dobile pravu osobnost. Koordinacija ruku i tijela bila je besprijekorna, pa je publika na trenutke i zaboravila na njih (predane svom kazališnom pozivu) i u potpunosti uživala u zabavnoj priči.

    Crvenkapica u suptilnoj i izražajnoj glumačkoj interpretaciji Monike Duvnjak (koja je sve dodatno zasladila svojim ljupkim glasom), kao i Vuk njezinoga kolege Silvija Švasta bila su prava mala remek-djela. Sve je prštalo inovativnim rješenjima u animaciji - od načina kako lutke hodaju (često uz pomoć čak šest ruku) do izraza lica, što je oduševilo gledatelje (posebice one starije) i podiglo predstavu na višu razinu.

    Goran Vučko šašavu je Crvenkapičinu baku učinio vrlo vividnom . Glumac kojega pamtimo po izvanredno iznijansiranom naslovnom liku u predstavi Krivi Billy s Inishmaana, i ovaj nas puta nije zakinuo za iskustvo spoznavanja i doživljavanja njegove neobično divne i tople energije i sposobnosti da se dopre do publike. Nikola Radoš i Mateo Pšihistal - premda bez ijedne izgovorene riječi, ali neizostavni u animacijskoj suigri, pomogli su da cijeli ansambl uspješno ispriča ovu originalnu priču.

    Svega ovoga ne bi bilo da nije bilo ideje i realizacije već spomenute Sare Lustig. Ako ovako “izgleda” njezin prvi profesionalni samostalni, redateljski pothvat (kojim je uspješno završila diplomski studij lutkarske režije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku), sigurna sam da mnogi jedva čekaju njezin sljedeći projekt.

    Hrvatsko društvo dramskih umjetnika na 32. dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta u kategoriji za najbolju lutkarsku predstavu ili predstavu za djecu i mlade kao najbolju odabralo upravo Bajku svu od šećera. Za istu su nagradu za glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade nominirani i Monika Duvnjak i Silvijo Švast, za najbolju žensku, tj. mušku ulogu.

    Čak tri nagrade dobila je predstava i u Beogradu. Dvije stručnog žirija - za animaciju lutaka i za najbolju režiju. Dječji žiri kojeg čine sedam djevojčica i dječaka u dobi od 9 do 13 godina odlučio je kao i njihovi odrasli kolege i Sarinoj predstavi dodijelio nagradu kao najboljoj predstavi u konkurenciji 12 predstava iz BiH, Slovenije, Hrvatske i Srbije.

    Ova nimalo konvencionalna Crvenkapica u novom ruhu donosi svjež i duhovit pristup klasičnoj bajci braće Grimm (koje u jednom trenutku zaziva i proklinje Vuk, jer umjesto kolača, mora pojesti Crvenkapicu i Baku, žilavu kao stara guma, a ne želi jer će ispasti bad guy), s neočekivanim obratima koji nasmijavaju publiku svih uzrasta. Poput Vuka koji na kraju – daje otkaz u bajci!

    Iako su likovi poznati, priča o dobrodušnom Vuku i luckastoj Baki (koja voli vino – i to godinu berbe kada se rodila Crvenkapica - zbog željeza u krvi i dobro posoljenu, ali ne preslanu janjetinu!) iznenađuje originalnošću!
    Jer, Vuk se oglušuje i na treću prozivku Pripovjedača da iskoči iz ružičnjaka i zastraši Crvenkapicu, ne želi ih pojesti jer mu je prošli puta – kad su pričali bajku – puknuo zub; nekoliko puta vraćaju predstavu dok Vuk ne dobije grm po volji – ruže ga bodu, pa hoće orhideje (i dobije ih, iako Crvenkapica tvrdi da ne postoji!); Baki kći krpa bijele čarape da nema krumpiriće; Baka se prisjeti priče o Snjeguljici i gdje je ona sada; raspravlja se s Pripovjedačem…

    Lutke vrlo izražajnih lica i velikih usta (zbog čega je lakše simulirati govor) – u stilu Ulice Sezam ili Muppet Showa – pravi su biser umjetničkoga zanata, iza čega (kao i jednostavne, ali vrlo domišljate i funkcionalne, scenografije) stoji ime Marka Tomaševića. Svaka je lutka osmišljena tako da im karakteri dolaze do izražaja i prije no progovore.

    Tako je Crvenkapica energična i živahna, radoznala i optimistična, naravno i dobronamjerna i razumna. Vuk, u ovom slučaju neodoljivo šarmantan, nespretan i pomalo zbunjen ovisnik o slatkom i zaljubljen u cvijeće, usto stalno upada u neke nesporazume. Baka, sa svojim otkačenim izgledom, dva zuba i neizostavnom kapicom za spavanje, unosi dodatnu dozu komičnosti i kaosa. Vrijeme dok čeka unuku s kolačima u pravoj bajci krati ležanjem u krevetu, no ne i ova. Njezine neobične ideje posebno nasmijavaju publiku, bilo da neprestano gleda na sat i prigovara Crvenkapici i Vuku jer kasne satima, bilo da se prepire s pripovjedačem (Draško Zidar više je nego savršen izbor), fizički savladava neposlušnog Vuka (koji stalno ispada iz scenarija pa se predstava prekida, vraća nekoliko scena unatrag, mijenja čitav hodogram…).
    Svaki puta kada nastane neki rez u priči i glazba naprasno stane. Vrlo se učinkovito pokazalo u ovom obliku predstave. Ono što je odradio skladatelj Vedran Gorjup, teško je ne zamijetiti. Dojmljiva, pažljivo prilagođena senzibilitetu dječje publike, dodatno je poticala maštu. Odličnom kombinacijom ritma i harmonije stvorena je atmosfera koja je držala pozornost od početka do kraja. Pohvala i na besprijekornom svjetlu, koje supotpisuju Domagoj Garaj i Sara Lustig.

    Dijalozi su duhoviti i dinamični, s brojnim igrama riječi koje su oduševljavale klince, ali i mamile osmijehe odraslima. (Zamjerka tehničke naravi je da je glazba na momente bila toliko glasna da se glumci nisu čuli.)

    Metatekstualnošću – likovima koji izlaze iz svoje uloge i komentiraju radnju i gledatelje, dijalozi/monolozi u kojima likovi daju do znanja da je ovo predstava i da se događa na sceni, šale na račun kazališnih klišeja (Vuk je uvijek zločest, Crvenkapica uvijek dobra)… Sara Lustig unijela je dodatnu dozu ionako humorističnog teksta, pa i ironije, na što publika uvijek odlično reagira, jer tako preispituju granice fikcije i stvarnosti.

    Sigurna režija i jasna dramaturgija zaplet su učinile takvim da nije mogao biti čvršći. Nije bilo nepotrebnog razvlačenja, a kulminacija priče, vrlo zabavna, uspjela je potpuno zadovoljiti svačija očekivanja. Ipak, to ne umanjuje ukupni dojam – predstava je šarmantna i emotivna, a glavni su adut sjajno animirane lutke i razigrana atmosfera.

    Predstava koja dokazuje da klasične priče ne moraju biti predvidive. Simpatični likovi, izvanredna likovnost i suptilni humor čine ju kandidatom za pravi klasik suvremenog lutkarskog kazališta.

    © Narcisa Vekić, KAZALIŠTE.hr, 19. siječnja 2025.

Piše:

Narcisa
Vekić