Život i djela Marina Držića

Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Planet Držić, red. Ivica Boban (premijera 9. svibnja 2008.)

• Dubrovačko kazalište sezonu je završilo izuzetno ambiciozno i zahtjevno zamišljenom predstavom, kompilacijom tekstova iz svih Držićevih djela, koje je pod naslovom Planet Držić (što je i naslov knjige Slobodana P. Novaka) na scenu postavila Ivica Boban. U njenoj dramaturškoj obradi i režiji teatar i svijet postaju trosatni držićevski planet kronološki slijedeći samoga dum Marina u njegovom životnom kairosu kroz Tirenu, Novelu od Stanca, Venere i Dunda Maroja, u prvom dijelu, te Đuha Kerpetu, Arkulina, Pjerina, Skupa, Mandu, Grižulu, Hekubu i urotnička pisma, u drugom dijelu. Uistinu je tu pokriven cjelokupni Držićev planetarij – na sceni su ulomci iz velikih komedija, iz pastorala, iz djelomično očuvanih djela, pa čak i onih očuvanih u fragmentima, dvanaest glumaca i glumica igraju čak 96 likova.
  
  Predstava se igra u suvremenoj i funkcionalnoj sceni Vesne Režić s izuzetnim video projekcijama Denija Šesnića i naglašeno distorzičnom glazbom Paole Dražić Zekić, koja se vrlo dobro prožima s koreografijom Ivice Boban linđovskih lajtmotiva. Nema nepotrebnog osuvremenjavanja, a uostalom Držićeve rečenice, okupljene na jednom mjestu, toliko su suvremene, da bi se bilo kakvim scenskim prenošenjem cijelog Držića u današnjicu, što obično prati i naglašena redateljska teza iz koje mora proizići sve, morao izgubiti sam Držić. Stoga nam i Držić govori iz svoga vremena, potenciranog i raskošnim kostimima Doris Kristić, ali vremena u kojemu se zrcalno moramo prepoznati. Dum Marina prate Ivica Boban i cjelokupni ansambl, uranjajući u poznate nam, manje poznate i nepoznate likove i situacije, oslanjajući se ponekad na teatrološke reminiscencije, no ostajući vjerni Držićevim tekstovima i njegovom životu s kulminacijom u Dundu Maroju, na kraju prvog dijela, te nemoćnim krikom u Hekubi i urotničkim pismima na kraju predstave. Nemoguće je tu izdvojiti svakoga posebn no potrebno je spomenuti Branimira Vidića kao Pometa, Negromanta i niz drugih likova, ali i kao samoga dum Marina, koji od početka britkim komentarima kao da predosjeća tragediju Hekube i sanjano-neostvarljivu urotu. Izdvojimo i Izmiru Brautović u brojnim likovima živopisnih Držićevih žena iz puka, te Jasnu Jukić, između ostaloga, kao putenu Lauru, ali i sudbinom vezanu Hekubu.
  
  Daleko od toga da je Planet Držić predstava bez slabosti – pojedini dijelovi su predugi, ustrajavanje na kronologiji često vodi u dramaturški nejasne prelaske, neke uloge odigrane su bez zanosa no predstava je to u koju je uložen velik trud, koja nije tek obljetničarsko podsjećanje na velikana hrvatske renesanse, već minuciozno kretanje kroz Držićev, a i naš, planet.
  
  © Tomislav M. Bonić, KULISA.eu, 3. siječnja 2009.

Piše: